Damir Marjanović: Zašto sam izašao iz politike i zašto ću izaći na izbore

Svojim nedavnim izlaskom iz Demokratske Fronte, Damir Marjanović je ovu stranku ostavio bez potencijalno uspješnog kandidata na nekim od predstojećih izbora. Nekadašnji ministar za obrazovanje u Kantonu Sarajevo na ovu je funkciju došao bez političkog backgrounda, isključivo kao stručnjak, zahvaljujući svojim profesionalnim uspjesima. A takvi su rijetki na političkoj sceni. Njegovi principijelni stavovi za mnoge su bili glas razuma, no naš rogobatni sistem nije bio mjesto koje bi Damirovim i sličnim idejama davao vjetar u leđa. Pet sedmica prije općih izbora u BiH razgovaramo s profesorom Marjanovićem o ovoj trenutno najaktuelnijoj temi.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Da li se vaš kratkotrajni boravak u političkim vodama može nazvati avanturom? 

Marjanović: Dobro ste primijetili, kratkotrajno i burno, no mogu iskreno reći i jako poučno. Neke stvari jednostavno ne možete shvatiti dok ih ne osjetite “na svojoj koži”. Da li bih to nazvao avanturom? Pa nisam baš siguran. Ako pogledate definicije pojma avantura dobijate opise poput pustolovina, opasan i smion, ali lakouman pothvat, sumnjiv čin ili kratkotrajna ljubavna veza. Nekako mi sve ono što doživjeh od novembra 2012. pa do jula 2014. nikako ne uklapa niti u jedan od navedenih opisa. Radije bih svoj ministarski angažman opisao kao intenzivan rad u izrazito turbulentnim i otežanim uvjetima, dok bih moj angažman u stranci opisao kao pokušaj kreiranja pokreta jasne vizije, koji je spreman iskreno, javno, bez zakulisnih igrica, da se uhvati u koštac sa svim izazovima koji su pred Bosnom i Hercegovinom. S obzirom na to da dolazim iz generacije koja nije imala pravo glasa na izborima 90-ih, ali je, nažalost, u potpunosti konzumirala najgori dio onoga što je uslijedilo poslije njih, navikao sam da i iz ne tako sretnih iskustava izvučem najbolje, ako ništa onda barem naučim lekciju. Stoga bih rađe ovaj drugi dio moje političke (stranačke) “istorije” opisao kao ispitivanje terena i dio pripreme za kreiranje upravo onakvog pokreta kakvog sam i opisao. Lekcija naučena na malo teži način, ali svakako naučena!

Radiosarajevo.ba: U šta ste se najviše razočarali, pa ste izašli iz političke stranke i političkog života? 

Marjanović: Nema nekoga posebnoga razočarenja. Možda ima više iznenađenja u osobnu krivu procjenu pojedinih ljudi i njihovih stvarnih namjera. S druge strane, upravo ta kriva procjena i poklonjeno povjerenje me u jednom momentu ograničilo u agresivnijem branjenju određenih političkih stavova i modela djelovanja unutar stranke, vjerujući da smo svi koji su pokrenuli priču zvanu DF na istoj talasnoj dužini. No, kako rekoh, lekcija je naučena. Idemo dalje! Uzgred, izlazak iz jedne političke stranke ne mora nužno da znači i povlačenje iz političkoga života. Postoje različiti modeli političkoga djelovanja, a s obzirom na to da sam više puta opisan kao “nekonvencionalni idealista”, onda možete i pretpostaviti da mi upravo taj nekonvencionalni pristup djelovanja nije nimalo stran. Eh da, s obzirom na uobičajeni pristup političara stare garde poznat pod nazivom “selidba iz stranke u stranku” često mi je u protekla dva mjeseca postavljano pitanje da li sam sada prešao u neku drugu od postojećih stranaka. Odgovor je ne, i ne pada mi napamet! No, kao i u znanosti, više me privlače neki novi modeli i nove opcije.

Radiosarajevo.ba: Zašto nam je društvo na niskom nivou političke pismenosti? Ko je kriv za to?

Marjanović: Ne bih se složio da smo politički nepismeni i nezainteresirani. Pa pred izbore smo svi najbolji predsjednici stranaka i svi znamo kako bi kreirali liste, koalicije i kampanje. Poslije izbora smo svi potencijalni premijeri, članovi predsjedništva ili predsjednici parlamenata. To smo jednostavno mi, teoretičari, najbolji selektori, režiseri ili barem komentatori utakmica.

Problem nastaje kada iz teorije trebamo krenuti u praktičnu realizaciju, kada sa Facebooka, kontakt radioemisija ili foruma trebamo početi konkretno politički da djelujemo. Nekako mi se čini da smo stalna pasivna većina kojoj je lakše da posmatra, komentariše a najrađe kritikuje. Više bih rekao da smo politički komformisti koji nažalost čekaju da netko drugi pronađe rješenje koje ćemo opet kritikovati. Zbog čega je to tako? Pa jednostavno patimo od stereotipa prema kojima definicija politike na ovim prostorima ne zvuči nimalo pristojno. Zanimljivo je da se ta definicija stalno potencira, a još zanimljivije je da je ne potencira javnost nego, kako se čini, pojedini politički krugovi preko svojih medijskih kanala.

Stječe se dojam da bi na taj način pojedini ljudi, veterani “najstarijega zanata” u bosanskohercegovačkoj politici, željeli da spriječe ulazak mladih i pametnih u te vode. Možda bi im se u tom slučaju mogle desiti neke promjene koje bi ih “potjerale” s, njima tako drage, scene. E pa evo jedne impresije koju naučih u posljednje dvije godine, politika je samo prostor u kojem možete da radite svoj posao ili da se bavite “najstarijim zanatom”. Dakle nije do same politike, već do ljudi koji se nazivaju političarima, ali i do onih koji ih biraju.

Radiosarajevo.ba: Koji je, prema vašem mišljenju, pravi put za uspostavljanje demokratije u BiH? Koliko dugo će taj proces trajati?

Marjanović: Ako u neki od pretraživača otkucate pojam demokratija na internetu, odmah na Wikipediji se pojavljuje definicija da “demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.”

Mi imamo izbore, zar ne? Mi imamo priliku da na izborima kažemo svoje mišljenje, iznesemo stav, odaberemo ljude za koje mislimo da su najbolji od onoga što imate na tom „političkom tržištu, koji imaju najbolji program, koji su svojim dotadašnjim radom (u politici ili izvan nje) dokazali da znaju raditi svoj posao itd… Onoga momenta kada mi kao birači preuzmemo svoju odgovornost i kada budemo birali ljude zbog gore navedenih činjenica, a poslije izbora ih budemo stalno pratili i vršili pritisak na njih da ispune svoje obaveze, tj. uvedemo im (i zakonski i moralno) kategoriju odgovornosti za posao koji rade, pa ih nagradimo ako su dobri ili kaznimo ako su loši, onda se možemo nadati stvarnoj a ne samo “proforma” demokratiji.

Sve dok budemo birali nekoga koje “manje zlo”, sve dok budemo glasali za “našega, iako znamo da nije čemu, ali je bar naš”, sve dok budemo izbjegavali i našu odgovornost da glasamo uopće i sve dok budemo mirno i bez reakcije gledali kako ljudi za koje smo glasali ne rade svoj posao, a mi ih puštamo da misle da to tako treba – do tada ćemo i mi biti dio snaga koji će biti samo teoretičari, ali ne i konzumeri, demokratije.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate predizborne aktivnosti stranaka uoči zvaničnog početka predizborne kampanje? 

Marjanović: Nažalost, ono što svakodnevno možemo vidjeti u ovom predizbornom ringu, uz par časnih izuzetaka (koji dolaze iz različitih političkih opcija) može se opisati kao “u BiH ništa novo već skoro dvije decenije”. Iskreno, rijetko čujem konkretne programe, aktivnosti i planove a najčešće čujem, a s obzirom i na slikovitost pojedinih učesnika ‘kampanje prije kampanje’ i vidim, da upravo u nedostaci tih programa većina učesnika se fokusira kako što više da oblati i kompromitira protivnika. Mislim da je to pogrešno jer ljudi već dobro znaju, manje-više, kakvo nam je ‘dobro’ donijela ova plejada političara koja je već dvadesetak godina na političkoj sceni i mislim da nema potrebe to svakodnevno ponavljati. Na taj način se stječe dojam da pretendenti u nedostatku svoji programa pokušavaju da uvjere ljude da glasaju za njih po onom principu “nemam šta ponuditi, ali sam manje zlo”.

Siguran sam da su Bosanci i Hercegovci željni političara koji će pričati, ali realno, otvoreno i bez “fige u džepu” isključivo o svojim planovima, idejama i programima kojima planiraju da stvari u Bosni i Hercegovini pokrene nabolje. Nadam se da su učesnici kampanje imali priliku da “osluhnu” kako građani reaguju na dosadašnju pripremu kampanje i da vide da je svima dosta negativnoga pristupa, te da bi umjesto sukoba uvredama i omalovažavanjima, trebali da ponude konfrontaciju programima, jasnim političkim stavovima i osobnim kvalitetama. Znam da to nije lako, ali ni posao političara, ako ga uistinu želi raditi kako treba, ne bi trebao biti lak, zar ne?

Radiosarajevo.ba: Svojedobno, dok ste obnašali funkciju ministra za obrazovanje KS-a, veoma upečatljivo obratili svršenim maturantima. To je generacija koja će ova godine prvi put izaći na izbore. Šta biste im sada poručili? 

Marjanović: Prva stvar moraju izaći na izbore! Znate, one mudre misli “ćutanje je zlato, zlatna sredina i ne talasaj” su, nažalost, u najvećem broju slučajeva, a posebno u smislu razvijanja osobnoga stava i mišljenja, duboko zloupotrebljene od starijih generacija. Na taj način oni koji vam to stalno ponavljaju, a pri tome ne misle na njihov stvarni iskreni smisao, jednostavno žele da postanete mašinerija za automatsko, refleksno dizanje ruku ili, još bolje za njih, da prihvatite laž koja vam se servira da se stvari ne mogu popraviti.

Dakle upravo ta generacija mora uzeti stvari u svoje ruke, te generacije mladih ljudi koji bi po prvi put mogli izaći na izbore ove godine boje se učmale političke elite. Razlog je jednostavan: neke procjene kažu da upravo ta kategorija potencijalnih glasača dostiže brojku od 600.000 glasova. Stoga se mnogi na sadašnjoj političkoj sceni upravo plaše te potencijalne glasačke mašine. E sada, kada već odluče da izađu na izbore neka svoju odluku baziraju na osnovu svojih želja i ideja za njihovu budućnost i neka dobro procijene ko od budućih lidera na tom “političkom tržištu” zvanom predizborna kampanja može da ostvari ono što oni uistinu očekuju od njih.

Na kraju kada ga zaokruže trebaju da shvate da su “kupili” proizvod koji ima garanciju od 4 godine i koji u svakome momentu može da se zamjeni sa nekim drugim modelom. Dakle osobni izbor “novoga lidera” za mlade osobe nije ništa komplikovaniji nego izbor novoga modela mobitela ili računara. I svi oni koji izađu na izbore ne trebaju da se plaše da će pogriješiti, jer jedina greška koju mogu da urade jeste da ne izađu i da se nečuje njihov glas. Dakle djevojke i momci uzmite stvari u svoje ruke!

Radiosarajevo.ba: Da li ćete izaći na izbore i znate li za koga ćete glasati? Ne morate precizirati za koga, ali recite da li će vaš izbor člana Predsjedništva i parlamentarnih zastupnika biti iz iste stranke?

Marjanović: Svakako da ću izaći na izbore i moj izbor će biti ljudi i programi koji, po meni, predstavljaju sve ono pozitivno što sam već naveo i koji donose nove modele razmišljanja, komuniciranja i ophođenja u BiH politički svijet. Ne, član predsjedništva za kojega ću ja glasati najvjerovatnije neće biti iz iste stranke kao parlamentarni zastupnici koje ću zaokružiti, jer su to po meni dvije odvojene priče.

Naime, utrku za člana predsjedništva doživljavam kao osobni sraz pojedinaca, kandidata i njihovih sposobnosti i vizije da obavljaju tu tako bitnu, a na žalost već godinama zanemarenu i degradiranu funkciju. Dakle, kandidate za člana predsjedništva posmatram kao individualne političke subjekte, a ne kao predstavnike pojedinih partija koji se kriju iza imena partija i njihovih vođa. U prevodu, za člana predsjedništva ću glasati za kandidata, a kada govorimo o ostalim nivoima vlasti u prvome fokusu će biti procjena sinergije programa kojega nudi jedna stranka kao kolektiv i kvalitete kandidata koji bi taj program trebali realizirati.

Radiosarajevo.ba