Zrak u Visokom je opasan!
Zrak u Visokom danas je bio iznimno zagađen. Prema mjerenjima objavljenim na web stranici organizacije Eko Akcija zrak u ovom bh. gradu je opasan.
Indeks kvaliteta zraka za Visoko po mjerenjima od 13 sati je 459.
“Ozbiljne posljedice moguće za cjelokupno stanovništvo. Tokom boravka vani treba izbjegavati bilo kakve napore. Najugroženije kategorije stanovništva: trudnice, stare osobe i djeca, osobe s respiratornim i srčanim problemima, morale bi ostati u zatvorenom”, navodi se u upozorenju Eko Akcije, a prenose mediji.
Šta to udišemo?
Čestice (PM10)
Grupa
Kancerogene materije
Mutagene materije
Ostale hemikalije
Kratak pregled karakteristika
Prašinu (skraćenica PM – čestice prašine) predstavljaju sitne čestice manje od 10 mikrometara, koje imaju sposobnost slobodnog kretanja u atmosferi. Prirodnim putem, ove čestice dospjevaju u atmosferu tokom vulkanskih erupcija, požara, erozije tla ili iz mora. Antropogeni izvori uključuju nastajanje ovih čestica sagorijevanjem fosilnih goriva, u elektranama, spalionicama ili iz različitih vrsta industrije. Uticaj na ljudsko zdravlje prvenstveno zavisi od veličine čestice. Smatra se da što je manji promjer čestica, time štetnije efekte nose sa sobom. PM10 sasvim lako mogu da prodru i do donjih slojeva disajnih organa. U slučaju nano oblika ovih čestica, možemo da govorimo o prodiranju i do dijelova kardiovaskularnog sistema. Kraća izloženost dovodi do iritacije respiratornih organa, mnogo češće i do infekcija, a duža izloženost može da dovede do nastajanja većih respiratornih problema kao što je hronična opstruktivna bolest pluća ili rak.
Oblik i veličina čestica je različita. PM10 čestice sastoje se od kompleksne smjese različitih materija, uključujući čađ (ugljenik), sulfatne čestice, metale i neorganske soli kao što je morska so. PM10 može da se emituje sa bilo kakve površine izložene trenju.
Značajan doprinos je i pojava tzv.sekundarne prašine, vrtloženjem prašine koja već postoji (u rudarstvu, transportu, građevinarstvu). U prirodnom okruženju, postoji nekoliko izvora koji emituju PM10 kao što su svijeće, lakovi za kosu ili peći. Čestice prašine su danas veliki problem. Češka Republika se obavezala na smanjenje količine emisija PM10 u okviru Konvencije na dalekosežne prekogranične veze (CLRTAP).
Izvor: https://eko.ba/
H2S – sumporovodik
– Podsjećamo satna granična vrijednost za sumporovodik je 7 µg/m3.
Evropski normativi kažu da prekoračenja granične vrijednosti za sumporovodik ne smije biti veća od 24 puta tokom kalendarske godine.
Wikipedia kaže: Sumporovodik (zastario i pogrešan naziv vodikov sulfid, tzv. “plin smrdljivac“, H2S) je bezbojan, vrlo otrovan plin, vonja na trula jaja.
Sumporovodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Unatoč velikoj otrovnosti, većoj od otrovnosti cijanovodika, manje je opasan jer se isprva lako osjeti dok su mu koncentracije još preniske, međutim ima anestezirajući učinak na njušni živac, pa potencijalna žrtva uskoro gubi osjet mirisa. Za sigurno rukovanje plinom neophodno je pažljivo proučiti sigurnosne procedure i upozorenja.[4]
Otrovnost mu je širokog spektra, a najveći utjecaj ima na živčani sustav. Stvara složene veze sa željezom u enzimima mitohondrijskim citokroma, te tako blokira vezanje kisika i stanično disanje. Premda se sumporovodik često nalazi u prirodnom okruženju, enzimi u organizmu s vremenom su razvili sposobnost njegovog neutraliziranja putem oksidacije u puno manje otrovne sulfate[5]. Pored toga, manje koncentracije mogu se tolerirati u duljem vremenskom razdoblju. Pri određenim kritičnim razinama, djelovanje oksidativnih enzima može biti nedovoljno. Smatra se da je prag djelovanja otprilike oko 300-350 ppm. Brojni dojavljivači plina u postrojenjima, kanalizacijama i pogonima petrokemijske industrije aktiviraju se pri razini plina od 5-10 ppm, a mogu se postaviti do najviše 15 ppm.
Izlaganje niskim koncentracijama može izazvati iritaciju očiju, suho grlo i kašalj, kratak dah i nakupljanje tekućine u plućima. Ovi simptomi obično nestaju za nekoliko tjedana. Dugoročno izlaganje niskim koncentracijama može prouzrokovati umor, gubitak apetita, glavobolje, slabljenje pamćenja i slične simptome. Visoke koncentracije od oko 700-800 ppm mogu biti smrtonosne u vrlo kratkom roku.
Prag osjetljivosti njuha za sumporovodik iznosi oko 0,0047 ppm. Tu koncentraciju može osjetiti oko 50% osoba po karakterističnom mirisu na pokvarena jaja[6].
Sumporovodik se zbog svojih otrovnih svojstava koristio od strane Velike Britanije kao kemijsko oružje tijekom Prvog svjetskog rata. Nije se smatrao idealnim za korištenje u ratne svrhe, ali je zbog nedostatka drugih plinova iskorišten dva puta 1916 godine.
visoko.ba
