Kultura

Da li je Isus bio militant?

Dale Martin, profesor vjerskih studija na Univerzitetu Yale, iznosi tezu da je Isus možda bio razapet na krst zato što su njegovi sljedbenici nosili oružje. Profesor ističe da ovom aspektu priča o Isusu, kako su one ispričane u evanđeljima, nije poklonjeno dovoljno pažnje, ali da se samo na taj način može objasniti Isusovo pogubljenje. Iz toga također proističe da čovjek iz Nazareta nije bio toliki pacifista kakvim ga obično prikazuju.

U novozavjetnim evanđeljima po Marku i Luki kaže se da je barem jedan od Isusovih učenika (a možda i više njih) nosio mač u trenutku kad je Isus bio uhapšen, neposredno poslije Tajne večere, u vrijeme jevrejskog praznika Pashe. Simon zvani Petar je čak svojim nožem odsjekao uvo jednom od čuvara Herodovog hrama koji su hapsili Isusa, kako se ističe u Jevanđelju po Jovanu.

KRIST MILITANT

Ovako militantno ponašanje Rimljani svakako ne bi tolerisali, ponajmanje rimski namjesnik Poncije Pilat, izjavio je Martin u razgovoru za Newsweek. Na primjer, historijski dokumenti pokazuju da je nošenje oružja u Rimu bilo protuzakonito. I to ne samo u Rimu već i u mnogim drugim gradovima Rimskog carstva. Iako nisu sačuvani zakonski spisi iz Jerusalema, logično je pretpostaviti da vladari provincije ne bi blagonaklono gledali na nošenje mačeva, a naročito ne bi dozvolili da naoružana grupa Jevreja tumara ulicama grada za vrijeme Pashe, često veoma burnog praznika.

„Kao što ste mogli da budete uhapšeni u Rimu zato što nosite nož, to isto je moglo da vam se desi i u Jerusalemu ako su Isusovi učenici bili naoružani; samo to bi bilo dovoljno da ga razapnu“, kaže Martin, čija je analiza objavljena u Časopisu za proučavanje Novog zavjeta.

Harold Attridge, bivši dekan Teološkog fakulteta Univerziteta Yale, koji nije učestvovao u izradi ovog rada, kaže za Newsweek da je Martinova analiza vrlo ubjedljiva i da bi „Rimljani vrlo surovo postupili prema osobi koju smatraju političkom prijetnjom“, što bi se svakako moglo reći za Isusa.

„Rad nas podsjeća da su prvi sljedbenici Isusa, a možda i sam Isus neizbježno bili uvučeni u sukob s despotskim državnim terorizmom Rimskog carstva pošto su Rimljani pribjegavali nasilju protiv stanovništva koje su pokorili, ubijajući na hiljade ljudi raspećem“, kaže stručnjak za Novi zavjet Hal Taussig, član Saveza teološkog sjemeništa u New Yorku.

ZAŠTO SU BILI NAORUŽANI

U svom radu Martin razmatra jedno još značajnije pitanje, smatra Bart Ehrman, profesor na Univerzitetu Sjeverne Karoline: zašto su uopšte Isusovi učenici bili naoružani, naročito za vrijeme jednog vjerskog praznika?

Martin s tim u vezi iznosi tezu da su Isus i njegovi učenici najvjerovatnije očekivali jedan apokaliptički obračun, obračun u kome će božanske sile (u liku anđela) uništiti Rim i Herodov hram i uvesti svetu vladavinu. A to je možda zahtijevalo borbu Isusovih učenika, dodaje on.

To zvuči pomalo nekonvencionalno, ali sličan scenario opisuje se u dijelovima Knjige Otkrivenja, ili Otkrivenja Jovanovog. U skladu s tim scenarijom, „nebeske sile kojima se pridružuju ljudske sile pominju se u osnovnom dokumentu Svitaka s Mrtvog mora ili Kumranskih spisa, tekstova koji bacaju svjetlo na razmišljanje različitih jevrejskih naroda koji su živjeli u Isusovo doba“, dodaje Martin.

I zaista, mnogi stručnjaci koji proučavaju historijski aspekt Biblije vjeruju da je „Isus bio apokaliptički jevrejski prorok koji je očekivao neposredni dolazak Božjeg kraljevstva na zemlju“, objašnjava Martin.

U svom radu on također sugeriše da se Isus možda zalagao za borbu, barem kad je riječ o ovom apokaliptičkom scenariju.

„Počeo sam da preispitujem svoj stav o tome da je Isus bio totalni pacifista“, kaže on. „A ja ne mijenjam tako lako svoje stavove o Isusu.“

Međutim, ne slažu se svi s Martinovim tezama. Iako je njegov rad „izuzetan doprinos“, kaže Taussig, gotovo je „nemoguće provjeriti mnoge od stvari koje profesor Martin iznosi – ne znamo da li su one historijski vjerodostojne ili ne.“

I zaista, nije lako otkriti stvarnu istinu u vezi s Biblijom, naročito kad se ima u vidu da su evanđelja pisana između 40 i 60 godina poslije Isusove smrti i da su ih pisali ljudi koji nisu bili neposredni očevici tadašnjih događaja. I kao što se može pretpostaviti, različiti stručnjaci zastupaju različita mišljenja.


FOTO: Bartolome Esteban Murillo: Poklonstvo pastira ( Wikipedia)

Paula Fredriksen, historičarka starog kršćanstva na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, kaže da Martinov rad ima nekoliko rupa „kroz koje može da prođe kamion“.

Prije svega, ona smatra da ne možete da pretpostavite da je nošenje oružja u Jerusalemu bilo zabranjeno samo zato što je to bilo protuzakonito u gradu Rimu. Kontrola u Jerusalemu nije bila tako stroga, smatra ona, a rimski namjesnik je dolazio u grad samo za vrijeme Pashe da bi pomogao u očuvanju reda i mira. A u to doba bilo je gotovo nemoguće nadzirati hiljade Jevreja koji su hrlili u Jerusalem. „Ne mogu ni da zamislim kakav je to bio haos“, kaže ona.

Štaviše, dodaje Fredriksenova, grčka riječ iz evanđelja koju Martin tumači kao mač u suštini označava oružje koje je mnogo više nalik na nož. A noževi se lako mogu sakriti, dodaje ona. „Samo su profesionalci kao što su vojnici nosili mačeve“, tvrdi ona.

Međutim, Paula Fredriksen cijeni način na koji je Martin izložio svoje teze, „a to je ono što ljudi koji proučavaju Bibliju i treba da rade“, smatra ona. Neizbježna oprečna mišljenja i argumenti su „zabavni“, zaključuje Fredriksenova. „To je kontaktni sport.“

(B92)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close