Da li BiH stvarno želi u Evropsku uniju?
Puno je nelogičnosti u pokušajima Bosne i Hercegovine da se domogne članstva u Evropskoj uniji. Svakako da je najveća nelogičnost da se BiH kreće sporo, ili čak nazaduje, na putu ka EU, dok zvaničnici EU i zvaničnici iz BiH zagovaraju članstvo naše države u Uniji. Još historija pridruživanja Evropskoj uniji nije zapamtila takav nonsens
NAP | Armin Sijamić
Različite agencije i organizacije provodile su istraživanja o tome da li građani Bosne i Hercegovine žele članstvo svoje države u Evropskoj uniji. Rezultati nisu iznenađujući, puno više od polovine ispitanih u tim istraživanjima željelo je pristupanje BiH Evropskoj uniji iz različitih razloga, a glavni su prema mišljenju ispitanika da će se stopa siromaštva u državi smanjiti, da će se konačno desiti obračun sa raširenom korupcijom, te da će Bosna i Hercegovina postati sigurnije mjesto za život svih njenih građana. Ako se ova istraživanja prenesu na teren politike, onda je situacija još jasnija: recentno nije bila niti jedna veća stranka u državi, bilo na vlasti ili u opoziciji, da se protivi ulasku BiH u EU.
Slična situacija se desila u Hrvatskoj gdje su sve velike stranke podržale članstvo te države u EU i na koncu se to dogodilo. Međutim, Bosna i Hercegovina je miljama daleko od Brisela i ovim tempom teško da će postati članica EU u dogledno vrijeme, osim ako zvanični Brisel Bosnu i Hercegovinu ne bude tretirao kao Bugarsku i Rumuniju, koje su postale članice Unije bez ispunjavanja većine uslova za nove članice. Zbog strateških razloga, odnosno iz straha da se ove dvije države ne okrenu Rusiji, Brisel je ih je primio u članstvo. U međuvremenu, te države nisu znatno napredovale, i dalje su najsiromašnije države u Uniji, a Bugarska doživljava demografsku katastrofu jer se mladi ljudi masovno sele u druge države EU.
Sada, znajući razloge primanja u članstvo “preko reda“ Rumunije i Bugarske, bosanskohercegovački apsurd postaje još veći, jer nominalno niti jedna politička stranka, niti građani, ne žele povećan ruski uticaj u regiji, već žele postati dio ujedinjene Evrope. Ideja pridruživanja Bosne i Hercegovine EU pobjedila bi na svakom referendumu, ali ipak stvari ne stoje sjajno.
Uslovljavanja i razlozi
Zbog takvog odnosa BiH prema EU, i EU prema BiH, možemo reći da je previše vremena potrošeno, a BiH iz toga nije dobila gotovo ništa. Još uvijek je to država potpuno različita po svom ustrojstvu od svih drugih u Evropi i država u kojoj preko dvadeset godina postoji samo jedan stabilan trend – bogatiji postaju bogatijim, a siromašni su sve siromašniji. Bogati su u najvećoj mjeri bliski vlasti, a svi ostali su neka vrsta neprijatelja te iste vlasti. Izuzeci su mogući, ali su rijetki.
Da Bosna i Hercegovina ima velikih problema sa pristupanjem Uniji nije neka tajna. Sada otvoreno to poručuju i evropski zvaničnici koji bi morali zbog prirode posla držati formalniji stav. Međutim, takvi istupi su potrebni Bosni i Hercegovini, jer je očigledno da Evropska unija, građani BiH, ili političari u BiH ne žele članstvo u Uniji. Dakle, ili neko lažira ankete i istraživanja, ili se narod sistematski laže sa svih strana proizvodeći neku vrstu političkog i narodnog pristanka.
Ukoliko Brisel želi pomoći BiH onda je ovo idealna prilika za tamošnje zvaničnike da počnu razlikovati one koji su istinski za približavanje Uniji od onih koji to samo verbalno podržavaju.
Nedavno je izvjestilac Evropskog parlamenta za BiH Christian Dan Preda (rumunski univerzitetski profesor), izjavio da “prvo nam se kaže da postoji dogovor o mehanizmu kordinacije, o objavi rezultata popisa stanovištva te o prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju a onda iz RS dođe do osporavanja i djelovanja protivnog integraciji BiH u EU. Pa ne može biti nikakvog napretka u reformama, posebno ne u evropskim integracija ako na svakom koraku postoji neka prijetnja blokadom“.
Čini se da se evropski zvaničnici sada suočavaju sa otvorenim odbijanjem da se BiH pridruži EU, a da otpor dolazi sa nižih nivoa vlasti što je još jedan apsurd svojstven BiH. Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska je prvi iznio taj stav, a pomalo iznenađujuće nakon njega to je ponovio i Mladen Ivanić, član predsjedništva BiH. U svijetu politike približavanje stavova, sakrivanja iza odluka drugih i promjene političkih partnera su normalna pojava, ali bilo bi zanimljivo vidjeti da li bi Dodik prihvatio naknadno neku odluku koju je Ivanić donio na državnom nivou, a sa kojom se Dodik ranije nije slagao. Popis stanovništva je novi izgovor da se zaustavi BiH na putu ka EU.
Navodna briga vlasti za proizvođače i poljoprivrednike je ništa drugo nego još jedna manipulacija. Dokaz tome je položaj tih istih ljudi više od dvadeset godina. To isto možemo reći i za navodnu brigu oko popisa stanovništva, u državi gdje broj nepismenih nikoga ne zanima. Tačnije je reći, mnoge vjerovatno raduje. Naprosto pristupanje BiH Evropskoj uniji je idealan teren za politička prepucavanja do beskraja. I to je jedan od osnovnih problema BiH u njenom odnosu sa EU.
Djela, a ne riječi
Unutar vladajućih elita u Bosni i Hercegovini ne postoji želja za pridruživanjem EU kako se to ističe na sve strane. Tačnije, mnogi to pristupanje Uniji razumijevaju kao prilagođavanje EU BiH, a ne obratno. Takvo “pristupanje“ je ustvari želja vladajućih elita da pitanje pridruživanje BiH Evropskoj uniji spuste u domaće političko živo blato. Na kraju krajeva, šta spriječava neki kanton, ili entitet, da usvoji norme i pravila Evropske unije, recimo, kada govorimo o ekologiji, pravima djece i porodilja, obrazovnog sistema…? Usvajanje pravila EU i treba da bude konačni cilj pridruživanja uniji, ali očigledno mnogi unutar bosanskohercegovačke političke elite ne žele u EU. Sa druge strane, ukoliko Brisel želi pomoći BiH onda je ovo idealna prilika za tamošnje zvaničnike da počnu razlikovati one koji su istinski za približavanje Uniji od onih koji to samo verbalno podržavaju.
