Mišljenja je da se Dejton mora apsolutno rekomponovati, ali ne smatra da je teritorijalizacija na temeljima federalizma onako kako se to sada pominje pravo rješenje. Nije problem Dejtona u teritorijalizaciji ili neteritorijalizaciji BiH, nego u potpunoj nefunkcionalnosti državnog sistema ovakvog kakav je. Mislim da ga na tom terenu treba rješavati, ističe Dizdarević za TV1.
TV1: Kako biste ocijenili odnose BiH i Hrvatske?
DIZDAREVIĆ: Odnosi nisu bili podjednaki u svakom trenutku i nisu bili u kontinuitetu koji se može nazvati standardnim i jednakim. Imali smo uspone i padove. Kada je u pitanju odnos prema BiH, vrijeme Mesića prema našoj državi bilo je bitno drugačije. On je čak uspio da se izbori za psihološki odnos prema BiH u Hrvatskoj. Imali smo periode gdje smo u paketu i kontinuitetu rješavali određena otvorena pitanja, gdje su komunikacije između ministarstava vanjskih poslova BiH i Hrvatske bile redovne i u vrlo dinamičnom obimu, što je davalo rezultate. Imali smo period gdje smo imali po nekoliko državnih vijeća u toku godine.
Imali smo i periode u kojima se to sve skupa splasnulo, u kojima se pokazivalo, činilo ili izgledalo ili jeste bilo tako da je hrvatski interes prema BiH bio isključivo interes prema hrvatskim građanima u BiH kao biračima u Hrvatskoj. Otvorena pitanja vezivala su se isključivo za to. Onda smo uplovili u period u kojem se ništa između BiH i Hrvatske ne može4 pomenuti, a da se ne pomene nejednakopravnost Hrvata u BiH, pri čemu je sva ta diskusija, po mom dubokom uvjerenju, uporna, permanentna i dosta mudro vođena politika pripremanja terena za treći entitet. Tačno je to da smo mi veoma zavisni jedni od drugih. Međutim, tačno je i da se ta zavisnost percipira najčešće temeljem nekih interesa, koji zapravo i nisu sastavni dio globalnih odnosa i značaja tih odnosa između BiH i Hrvatske.
TV1: Znači li to da smatrate da je inicijativa predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović o Dejtonu 2 zaista priča o trećem entitetu, a ne priča o brizi za hrvatski narod u BiH i za konstitutivnost svih naroda u BiH?
DIZDAREVIĆ: Briga o hrvatskom narodu u BiH se zapravo skoro pa isključivo veže uz treći entitet ili obratno, treći entitet se doživljava u perspektivi kao rješenje kojim će se bitno popraviti stanje Hrvata u BiH. Ja neću da ulazim u razloge unutar Hrvatske zašto je to tako. Kao građanin BiH ne mislim da bilo koja dalja “klaustrofobizacija” po nacionalnoj osnovi poboljšati stanje bilo kojeg naroda u BiH. Samim tim što se zna da je Dragan Čović obećao Miloradu Dodiku da, ukoliko dođe do trećeg entiteta, neće se dirati granice RS. Ne dirati granice RS u kontekstu trećeg entiteta, odnosno hrvatskog, znači ostaviti izvan trećeg entiteta značajan dio Hrvata, bez obzira na to što su se mnogi od njih raselili ili recimo kompletna Posavina, Derventa, pa sve do prostora Kiseljaka, Kreševa itd. ostaju izvan trećeg entiteta. Ne vjerujem da on teritorijalno može da poklopi tu priču.
Zaoštravanje na temu trećeg entiteta je uvođenje čak i terminološki u igru pojma teritorijalizacija. Teritorijalizacija znači dalju podjelu. Sve to je nešto što ja ne smatram uslovom ili pravim rješenjem za ona pitanja povodom kojih mislim da Dejton treba otvoriti. Šta ko misli pri otvaranju Dejtona, teško je reći. Tu je jako mnogo varki, objašnjenja na jednoj strani ovakvih, a razmišljanja onakvih. Mislim da se Dejton mora apsolutno rekomponovati, ali ne mislim da je teritorijalizacija na temeljima federalizma onako kako se to sada pominje pravo rješenje. Nije problem Dejtona u teritorijalizaciji ili neteritorijalizaciji BiH, nego u potpunoj nefunkcionalnosti državnog sistema ovakvog kakav je. Mislim da ga na tom terenu treba rješavati.
TV1: Dakle, problem je samo kod nas?
DIZDAREVIĆ: Naravno da je problem samo kod nas, pri čemu sam sklon, na temelju svega što sam u životu uspio da vidim i naučim, uključujući i Bliski Istok i druge prostore, da kažem da posebno unutrašnje jačanje BiH, institucionalno, organizaciono, ekonomsko, nije velika sreća za mnoge koji utiču na stanje u ovoj zemlji ili koji su na neki način zaduženi za nas. Mislim da je situacija dekomponovanosti u BiH – političkoj, ekonomskoj, socijalnoj, te društvenoj. BiH je urušena kao društvo. Ne mislim da je urušavanje BiH najgora stvar, najgore je što mi više nismo kompaktno društvo, što sistem vrijednosti nije više onakav kakav je bio.
Rezultat svega to je činjenica da je BiH država koja nema unutrašnji jedinstven državni suverenitet. Mi kao država imamo vanjski suverenitet, time što su nam priznate granice, time što smo priznati kao država. No, mi imamo tri unutrašnja suvereniteta, koja ne samo da vrlo često nisu kompatibilna, nego se čak i sudaraju. Da bi se oni održali, politička linija u vodećim partijama postaje proizvodnja mržnje i animoziteta jer se na tome održava podijeljenost i na tome političke elite profitiraju i ostaju na vlasti.
TV1: Andrej Plenković, prema mišljenju predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića, važi za političara koji baštini vladavinu prava i poštuje suverenitet druge države. vjerujete li da s Plenkovićem odnosi Hrvatske i BiH mou biti iskreniji, pošteniji i bolji?
DIZDAREVIĆ: Skloni smo euforičnom dočekivanjima novih ljudi, novih politika i novih vlada. Nemam taj način posmatranja i rado bih sačekao još neko vrijeme da vidim šta će biti od onoga što se danas proglašava apsolutnim dobitkom dolaskom Plenkovića. On je čovjek koji ostavlja pozitivniji utisak od prethodnika na čelu HDZ Hrvatske. Mislim da je Milanović sam učinio mnogo da normalnim i građanski vaspitanim ljudima ogadi svoju kandidaturu. Plenković jeste došao iz sredine gdje je imao priliku vidjeti i naučiti evropeizam. Čak je i povukao neke potez u formiranju Vlade, koji pokazuju u kom pravcu namjerava raščišćavati teren ne imenujući Hasanbegovića i Kovača. Ali je napravio ustupke i tvrdoj desnici s nekim drugim ljudima, mada su to uutrašnje stvari i ne bih u to htio ulaziti. Ne mislim da je prvi utisak do te mjere bitan bez prvih poteza, da bismo mogli reći da će se nešto bitno mijenjati u odnosu na BiH. Ne volim kada neko sa srane pokuša da me ubjedi da sam njegov najveći problem. Mislim da se u idejama o načinu pomaganja BiH i u Zagrebu i u Beogradu ide i dalje i dublje nego što je to dobro za BiH.
TV1: SDP BiH je žestoko reagirao na Plenkovićev stav o izmjenama Izbornog zakona BiH. Tvrde da ono na čemu on bazira politiku narušava multietničnost BiH. Je li opozicija malo pretjerala ili je upravu?
DIZDAREVIĆ: Teško je reći, ali je tačno da taj prijedlog možda i do kraja zakiva koncept BiH za koji ne mislim da je dobar. Mislim da je to oduzimanje biračkog prava građaninu BiH i udar na supstancu BiH koja na tome počiva. Treba pronaći mehanizme koji mogu obezbijediti da Bošnjaci ne biraju hrvatske predstavnike u vlasti. Za sam da se mehanizmi obezbijede, ali mislim da dizanje na nivo ustavnog principa apsolutnu ekskluzivnost na osnovu nacionalne pripadnosti nije dugoročno u korist BiH. Tu je i ogromno pitanje koje sa ovakvim prijedlogom defacto legalizira nepostojanje bilo koga ko nije pripadnik jednog kostitutivnog naroda.
TV1: Prije Plenkovića, hrvatska delegacija je posjetila Stolac odmah nakon incidenta na izborima. Čemu trebamo više vjerovati? Ovome danas ili posjeti Stocu? Je li to miješanje u pitanja BiH?
DIZDAREVIĆ: To je pitanje možemo li vjerovati svojim očima ili nekome drugom. Stolac je tipični primjer nasilja nad jednom sredinom u ratu i poslije rata i nikada nije dovedeno do kraja pitanje unutrašnje organizacije. Nije Stolac jedini, ali je jasan primjer. Stolac je radikalnija varijanta Mostara, n koji smo se navikli. Činjanica je da u Mostaru osam godina nema izbora i da nisu na vidku. To govori da nij do karaja dovedena bitka koja se vodi u Stocu.
TV1: Bošnjački političari kažu da je to miješanje u unutrašnje stvari BiH, hrvatski da nije.
DIZDAREVIĆ: Svako ima stav koji je suprotan stavu drugoga i svako će naći uporište. Nisam iznenađen. Suština je mnogo značajnija da CIK BiH toliko dana nakon izbora ne uspjeva naći rješenje. Podjeljen je narod ali je duboko doprlo do političkih struktura. To postaje realnost. Rješenja se moraju naći.
TV1: Imenovanje Željane Zovko. Bh. ambasadorica postat će zastupnica Hrvatske u Evropskom parlmentu. Je li to normalno?
DIZDAREVIĆ: Svi će reći isto – ima uporište u papirima i sve je po zakonu. To je legalizirano Izbornim zakonom Hrvatske, postoji izborna jedinica za BiH i kada to pitate, polazi se isključivo od intimnh osjećanja pripadnosti. Onaj ko to hoće da opravda reći će da je to po zakonu. Onaj ko razmišlja po elementarnoj logici i pameti, reći će da Hrvati u BiH nisu dijaspora već konstitutivni narod. To su građani BiH. Ambasador države BiH je ambasador države BiH. Kako može biti član delegacije druge suverene države u Evropskom parlamentu?! Imamo zakon koji je nonsens i ne postoje druge dvije države u Evropi s takvom situacijom. To je ista ili slična priča sa pričom o referendumu i Ustavnim sudom. Svi su se pozivali na rušenje odluke Ustavnog suda, a odluka je bilo 90 prije te i nikome ništa. BiH je država u kojoj je sve postalo moguće i irealno, a pokriveno zakonima, da to gubi smisao.
(Vijesti.ba)
