Cum Grano Salis 2015: Nagrada Meša Selimović dodijeljena Filipu Davidu
Završeni književni susreti – Cum Grano Salis 2015: Nagrada Meša Selimović dodijeljena Filipu Davidu
U Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli večeras su, dodjelom nagrade Meša Selimović, završeni 15. književni susreti Cum Grano Salis. Nagrada Meša Selimović, koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, pripala je piscu Filipu Davidu za roman “Kuća sećanja i zaborava” u izdanju izdavačke kuće “Laguna” iz Beograda. Treba podsjetiti da je roman “Kuća sećanja i zaborava” u januaru 2015. godine nagrađen i NIN-ovom nagradom, tako da je nagrada Meša Selimović još jednom potvrdila kvalitet i značaj ovog romana Filipa Davida.
Pored Davidovog romana u uži izbor za nagradu Meša Selimović ušli su i romani “Utjeha noćnog neba” Dževada Karahasana, “Blue moon” Damira Karakaša, “Devet” Andreja Nikolaidisa i roman “Brdo” Ivice Prtenjače.
Suština zla
Kako je prilikom dodjele nagrade saopštio žiri, u sastavu Julijana Matanović, Enes Karić (predsjednik), Vladimir Arsenić, Milorad Popović i Hadžem Hajdarević, roman “Kuća sećanja i zaborava” Filipa Davida pripovijeda priču o četiri prijatelja koji su kao djeca preživjeli holokaust. “Istovremeno, David kroz tekst pokušava ponuditi nekoliko od mogućih odgovora na pitanje šta je suština zla. Koja je, kako se nagovještava, neodvojiva od ljudske sudbine. Oslanjajući se na svojevrsno kombiniranje fantastike i dokumentaristike, vješto upotrebljavajući kabalističku tradiciju i jevrejski misticizam, narativ nam nudi različite modele suočavanja sa traumatičnom prošlošću koja podrazumijeva i mnogo više od užasa Drugog svjetskog rata. Činjenica da se samo kroz sjećanje, ma koliko ono bilo bolno, može zadržati ljudskost bitna je odrednica identiteta na prostorima bivše Jugoslavije. Jedino kroz sjećanje moguće je nastaviti život, a zaborav koji se nudi kao neka vrsta lijeka naposlijetku biva odbačen jer je lažan. Ova teška, ali utješna misao prati glavnog junaka s kojim se identificiramo u vozu koji u Evropi uvijek ima samo jedan pravac. Dramaturški i jezički precizan, prepun epizoda koje funkcioniraju i kao zasebne pripovijetke, i kao dijelovi jedne veće cjeline, roman ‘Kuća sećanja i zaborava’ predstavlja, ono što velika književnost uvijek i jeste, autentičnu sliku prošlosti, dijagnozu sadašnjosti i anticipaciju budućnosti”, saopštio je žiri.
Tragedija života
Sam Filip David je, preuzimajući nagradu od gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića, kazao da je zatečen ovim priznanjem.
“Ovo za mene jeste najznačajnija nagrada koja se može dobiti na ovim prostorima. Već sama nominacija za ovu nagradu jeste sama po sebi veliko priznanje. Pisanje knjiga i žiriranje nisu lak posao. To nije atletika i trka na stotinu metara, gde se tačno zna ko je prvi stigao. Od pet nominovanih romana svaki ima neke svoje kvalitete. Moj roman, koji govori o nesreći i stradanju, najbolje se može pročitati ovde u BiH. Meni jako mnogo znači što upravo u Tuzli primam to priznanje. Jer narodi BiH su najbolje osetili šta znači tragedija života. Ne samo u ovom ratu, nego u svim ratovima koji su prelazili preko svih naših prostora. A istovremeno je BiH bila simbol da je zajednički život moguć. I taj simbol opstaje i danas. Bez obzira u kojim smo delovima nekadašnje Jugoslavije, ja verujem da dobar deo ljudi gleda u BiH kao u mesto gde će se dokazati da je zajednički život moguć. Ako se to ne dokaže to će biti veliki poraz svih nas”, kazao je David.
Oslobođenje
