Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između muslimanskih i nemuslimanskih intelektualaca.
Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i bizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca s tri pitanja u Kufu.
Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikom, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da bizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane. Ebu Hanife mu se približio i upitao ga: Jeste li Vi došli pitati?
On je odgovorio:– Da! Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju!
Bizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem.
– Šta je postojalo prije Boga – glasilo je pitanje bizantijskog učenjaka.
Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita: – Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!
On odgovori u čudu: – Svakako da se razumijem!
Ebu Hanife ga ponovo upita: – Ima li ijedan broj prije broja jedan?
Bizantijac odgovori: – Ne. On je prvi i prije njega nema ništa.
Tek tada mu Ebu Hanife odgovori: – Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha!
Tada on uputi drugo pitanje: – Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani?
Ebu Hanife ga ponovo upita: – Recite mi, kada upalite svijeću, na koju stranu ona baca svjetlost?
Bizantijac odgovori: – Na sve strane podjednako!
Ebu Hanife mu, tada, odgovori: – Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?!
Nakon toga, bizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo: – Šta sada radi Bog?
Ebu Hanife mu mirno odgovara: – Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja.
Nakon toga bizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići.
(Islam.ba)
