Intervjui – Josip Šimić za TV1
Čovićevo i Ljubićevo djelovanje je definitivan poraz hrvatske politike i pad na najnižu tačku u istoriji
Ovo je u Dnevniku TV1 istakao analitičar Josip Šimić, teolog, te student druge godine Fakulteta političkih nauka.
TV1: Godinama se borite protiv korupcije i kriminala. O istragama ne smijemo javno govorti još uvijek. No, ono što Vas želim pitati jeste šta Vas motiviše da i pored 20 prijetnji smrću i dalje istrajavate u borbi protiv kriminala i korupcije.
ŠIMIĆ: Najprije, moto koji me vuče naprijed jeste “Nikad se ne predaj”, da uvijek kada krenem u preticanje, odnosno u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, da tu najače dodam gas, da u svom životu po savjesti radim ono što smatram ispravnim, a ne ono što će većina da podrži. U ovoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pomogla mi je, kako sam to ranije govorio, knjiga pape Franje “Korupcija, zlo našeg vremena”, u kojoj Sveti otac pominje veliki grijeh, grijeh ćutnje. Ćutati na ovoliku nepravdu u svijetu, zlo, nepotizam i korupciju, kao što to papa Franjo označava kao najveće zlo u ovom svijetu, jeste veliki grijeh.
TV1: Zato što ne ćutite, između ostalog, sam Vam pozvao u večerašnji Dnevnik. Javnost i upućeni za Vas tvrde da ste vrlo realan, vrlo otvoren, da ne navijate ni za jednu stranu. Često se govori o položaju Hrvata u BiH, o čemu i Vi pišete. Jesu li zaista prava Hrvata ugrožena u BiH i od koga?
ŠIMIĆ: Kada govorimo o ugroženosti Hrvata u BiH, ja taj problem putem otvorenih pisama i portala opširno opisujem, definišem ga i isključivo ga vidim u političkom djelovanju vrha HDZ-a BiH prema Hrvatima. Naime, sve dok se mi kao takvi budemo bavili posljedicama, a ne uzrocima, nikada nećemo riješiti naš problem. Mi najprije moramo otkloniti uzrok i bolest će nestati. Otklonimo uzrok i problemi i posljedice Hrvata u BiH će nestati, jer je uzrok taj koji proizvodi posljedice i probleme, a problemi sa kojima se danas susrećemo u bh. društvu su nepotizam, korupcija iz koje se grana ekonomija koja ubija.
TV1: Šta ili ko je uzrok?
ŠIMIĆ: Uzrok kao takav proizvodi čovjek. Ja uzrok vidim u vladajućoj garnituri HDZ-a BiH i čelnim ljudima HDZ-a.
TV1: Zašto smatrate da su uzrok HDZ BiH i čelni čovjek?
ŠIMIĆ: Za ovih 20 godina, ako pogledate unazad pa sve do danas, HDZ BiH od kantonalnog, federalnog i državnog nivoa, zauzima najvažnije fotelje koje su se ticale hrvatskog pitanja. Za ovih 20 godina oni ništa nisu uradili za hrvatski narod. Stalno se priča o ugroženosti Hrvata u BiH, a ja postavljam jedno protivpitanje – šta je konkretno HDZ BiH uradio da Hrvati ne budu više majorizirani i da dobiju svoja prava? Uzmite jedan jako dobar primjer – Božo Ljubić je obnašao dužnost državnog ministra prometa i komunikacija. Već tada je mogao riješiti pitanje hrvatskog kanala, postavlja se pitanje zašto nije. Uvijek se pitanje hrvatskog kanala, kao jedno od prava koje ima hrvatski narod, potegne pred izbore, kao i pitanje trećeg entiteta. U 2014. sam Dragan Čović rekao je da ćemo u 2015. imati hrvatski kanal.
TV1: Ipak, čelništvo HNS-a tvrdi da su prava Hrvata posebno ugrožena kada je riječ o izboru člana Predsjedništva BiH i delegata u Dom naroda FBiH.
ŠIMIĆ: To je jedan od institucionalnih problema, sa kojima se susreću Hrvati u BiH, kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kao i izbor delegata u Dom naroda Federalnog parlamenta. No, to nije i najvažniji problem. Ja se kao osoba zalažem da svaki narod ima legalnog, a pogotovo legitimnog predstavnika naroda iz kojeg dolazi, koji će njegove interese zastupati u državnim institucijama. No, protiv sam toga da se HDZ BiH nameće kao “jedina prava, stožerna, legalna i legitimna” stranka svih Hrvata. Zašto to ne može biti neko iz, naprimjer, HDZ 1990?
Redovna borba HDZ BiH za funkcije jeste njihovo redovno i kontinuirano ostajanje na vlasti da kroz svoje pozicije, koje dobiju povjerenjem hrvatskog naroda, realizuju svoje lične interese. Uzmite samo period od 2005. do 2014. godine – 2005. godine je visoki predstavnik Pedi Ešdaun oborio Dragana Čovića sa vlasti. Dva mandata je Željko Komšić bio član Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda. U tom periodu, od 2005. do 2014. Dragan Čović je svu neravnopravnost Hrvata vidio u problemu Željka Komšića. Evo, nema više Željka Komšića u Predsjedništvu, Dragan Čović je tamo već treću godinu.
TV1: Želite li reći da čelnici HNS-a Dragan Čović i Božo Ljubić ne vodi iskrenu brigu o Hrvatima u BiH?
ŠIMIĆ: Ja Vam kažem – onaj ko misli da se Dragan Čović i Božo Ljubić bore i za šta drugo osim za fotelje i vlastiti materijalni probitak u velikoj je zabludi. Igrokaz koji posljednji godina provode Dragan Čović i Božo Ljubić, a u kojem se oni predstavljaju kao jedini predstavnici hrvatskog naroda, njihovo djelovanje u hrvatskoj politici predstavlja definitivan poraz hrvatske politike i pad na najnižu tačku u svojoj istoriji. Zahvaljujući Čoviću i Ljubiću hrvatska politika postala je samo puki objekt Dodikove srpske politike, preko koje Dodik provodi razvaljivanje države BiH kao takve, cementiranje RS-a i podrugivanje i ismijavanje žrtava velikosrpske ideologije.
Ja Vam kažem – tragikomična je izjava Bože Ljubića u kojoj on i Dragan Čović stoje na posljednjoj crti odbrane hrvatskog subjektiviteta. Pogledajte samo Božu Ljubića! Prvo je bio u HDZ-u BiH, pa onda u HDZ-u 1990, pa onda pokajnik prešao ponovo u HDZ BiH. Biću malo prost i citirati narodnu izreku “Pse ne zanima ko je gospodar, nego koliko mrvica pada s gospodarevog stola”. Njemu su očito sa Čovićevog stola pale dvije velike mrve – predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i zastupnik u Saboru Hrvatske. Situacija je sasvim jasna.
TV1: HNS insistira na federalizaciji BiH, priče o trećem entitetu, pa insistira, pa ne insistira… Postoje mišljenja da je sve to igra da bi se izvršile izmjene Izbornog zakona. Međutim, šta se treba dogoditi i šta je najbolje rješenje da se stavi tačka na i? Dugi niz godina se govori o neriješenom hrvatkom pitanju i nezadovoljstvu Hrvata…
ŠIMIĆ: Kada je u pitanju stvaranje trećeg entiteta, mogu Vam otvoreno kazati da Hrvati zaista žele svoju izbornu jedinicu, odnosno treći entitet. To nije nikakva tajna. No, najprije je potrebno sjesti za sto i razgovarati, a ne što radi politika HDZ-a BiH. Oni najedanput plasiraju informaciju u medije “Sljedeće godine stvaramo treći entitet”,a onda nastanu mnoge prepirke. Dragan Čović bi želio stvarati treći entitet, ali samo na području Federacije BiH. Zašto ne na području cijele BiH?
TV1: Zašto ne?
ŠIMIĆ: Iz ljubavi prema Dodiku, jer ne smije dirati u RS, a takođe i zbog straha od Beograda. Sutra ću podržati Dragana Čovića u stvaranju trećeg entiteta u svim svojim otvorenim pismima, ako će se provesti treći entitet na području cijele BiH. Ponavljam, Čović u RS ne smije dirati iz ljubavi prema Dodiku. Dragan Čović je bliži i RS i Srbima nego hrvatskom narodu.
TV1: Je li iskrena politika zvaničnog Zagreba prema Hrvatima u BiH? Nekada se govori da podržavaju federalizaciju, znamo šta se dogodilo u Evropskom parlamentu oko rezolucije o BiH, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kaže da je protiv trećeg entiteta. Kakav je odnos Hrvatske prema BiH, pa i Hrvatima u ovoj državi?
ŠIMIĆ: Govoreći o politici zvaničnog Zagreba prema BiH, Hrvatka je kao jedna os supotpisnica Dejtonskog sporazuma dužna, obavezna voditi brigu o Hrvatima u BiH. Realno ću Vam reći da u politici Zagreba prema BiH vidim jednog iskrenog prijatelja. Dakako sam protiv da se dogodi bilo kakvo uplitanje u unutrašnje političke prilike BiH. Za mene je uplitanje stranih sila u unutrašnje prilike BiH sasvim bolesno. To je isto da imate dijete i oba roditelja koja su psiho-fizički uravnotežena, socijalno stabilna, a onda dođu komšije i odgajaju to dijete. Na kraju ćete dobiti kretena, lopova ili mangupa.
Što se tiče Evropskog parlamenta i zastupanja u Evropskom parlamentu o federalizaciji, tamo još uvijek nije precizirano da li je to federalizacija tri entiteta ili je to regionalna podjela. Zagreb takođe zagovara veliku decentralizaciju i jednakopravnost svih naroda u BiH.
TV1: Aktuelno pitanje je revizija presude BiH protiv Srbije. Kako objašnjavate da javne podrške toj reviziji nema od Dragana Čovića?
ŠIMIĆ: Naprosto sam se zaprepastio, da Vam pravo po tom pitanju kažem. Za vrijeme rata, od 1990. do 1995. godine, Dragan Čović je cijeli rat proveo u Sokolu. Nepodrška Dragana Čovića Bakiru Izetbegoviću da se pokrene revizija tužbe BiH protiv Srbije potvrdila je, ravno ću reći, njegovo beogradsko porijeklo. Prije rata je bilo 145.000 Hrvata u Posavini, od toga ih se vratilo samo pet hiljada. Hrvati i Bošnjaci trpe užasne progone po RS. Dragan Čović nikada nije istupio javno da Dodiku kaže neke stvari, prem da je Dejtonom i aneksima zagarantovano da političke vođe moraju obezbijediti nesmetano i adekvatno vraćanje stanovnika BiH na svoja ognjišta. Zašto Dragan Čović to nije, treba njega pitati. Rekao sam već, bliži je Dodiku nego Hrvatima, nego žrtvama i hrvatskim i bošnjačkim, koje su stradale pod velikosrpskom ideologijom.
(Vijesti.ba)
