Neum u brojnim igrama: Ako dobije treći entitet, Čović bi Dodiku dao trećinu bosanske obale?!
Sve ono što se danas događa sa Neumom samo je dio davnog ratnog scenarija. Promijenjene su neke uloge i nijanse na putu do identičnog cilja. Hrvatska danas najavljuje gradnju tzv. Pelješkog mosta kako bi napravila kompaktnost svoje teritorije, a u isto vrijeme, protivno međunarodnim zakonima, zatvara Bosni i Hercegovini slobodan pristup otvorenom moru. Pitanje je šta se iza svega krije? Euroatlantski faktor bi se mogao šokirati sa konačnim rješenjem ove neobične priče, a velike igre.
Valja se prisjetiti kako je otac nacije i velikodržavnik Franjo Tuđman 15. septembra 1993. u svom kabinetu govorio o suštini odnosa Republike Hrvatske prema Neumu:
– Ja sam odbio bilo kakvu pomisao da bi (Bošnjaci) mogli dobiti Neum – govorio je Tuđman.
– Umjesto Neuma, rekao sam im ili slobodna zona u Pločama, ili čak mogućnost da sebi izgrade luku na Neretvi, pošto je plovna do Metkovića, a vjerovatno se može učiniti plovnom još par kilometara gore“.
– Neum ne dolazi u obzir, ali izlaz na more mogu imati u slobodnoj zoni ili ako to ne bi zadovoljavalo, da se može razmotriti izgradnja luke na njihovom području, to su Tasovčići ili tu negdje – predlaže Tuđman. Tasovčići u BiH su kopneno područje, malo iznad Čapljine i 20 kilometara daleko od ušća Neretve u more. Nešto kasnije će se Tuđman spustiti niz Neretvu kojih desetak kilometara niže i ponuditi naselje Čeljevo, na jugu BiH.
Devetog decembra 1993. u Lovačkom domu Dobanovci kod Beograda sa Dejvidom Ovenom i Stoltenbergom sastala se srpska delegacija sa Miloševićem, Karadžićem i Krajišnikom i hrvatska sa Šarinićem i Akmadžićem. Temu razgovora su označili kao pitanje: „Kako dogovoriti pristup moru Muslimanima Bošnjacima i srpskoj republici“. Tuđman nije dao Neum, pa se trgovina preselila na plodnu dolinu Konavala u Hrvatskoj, koja se proteže do Crne Gore.
Šarinić je tada rekao da su u Ženevi izneseni stavovi da se preko teritorija Konavala Muslimanima omogući izlaz od Molunta do Vitaljine, a Srbima od Vitaljine od rta Oštro. Karadžić je zagalamio: Zašto ne može do Popovića, pa predsjednik Tuđman mi je to obećao!
U drugoj varijanti se raspravljalo i o mogućnosti podjele obale u Neumu. Međutim, Krajišnik je govorio da mu je ministar vanjskih poslova BiH Haris Siladžić odbrusio da oni žele čitav Neum i da ga nikakvi dogovori ne interesuju.
U daljim raspravama oko Owen – Stoltenbergovog plana, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman organizirao je 19. decembra 1993. godine sastanak sa vođama tzv. Herceg-Bosne. Sastanku su prisustvovali i Hrvoje Šarinić, tadašnji šef ureda Tuđmana, Mate Granić, ministar vanjskih poslova i Željko Dobranović, brigadir, savjetnik Tuđmana za vojna pitanja. Razgovara se i o Neumu i pomicanju granica.
Željko Dobranović: – Znači nepriznavanje muslimanskog zahtjeva za Neumom…
Franjo Tuđman je tada priznao da govori o morskoj obali samo da bi zaustavio rat u kojem je HVO doživljavao poraz za porazom, otkrivši definitivno svoju licemjernu politiku prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima: -Mogli bi (Bošnjaci) kod Čeljeva luku izgraditi, s tim da je jasno u perspektivi izgradnja te luke na vrbi svirala – rekao je Tuđman. Čeljevo je inače više od 10 kilometara uzvodno od ušća Neretve prema Čapljini.
Za riječ se javlja Mile Akmadžić, koji je radikalniji od Tuđmana i predlaže da granica ide sjeverno, dalje prema Stocu, od Bune Blagaja gore. „Da da ih (Bošnjake), predsjedniče, potpuno eliminiramo, barem do Čapljine“.
Na tom istom sastanku Šarinić je u dilemi:
-Šta ako Srbi pristanu na Neum i izlaz na more.
Tuđman pita i daje odgovor: –Kako se onda postaviti prema Srbima što se Prevlake tiče (Prevlaka je nuđena kao izlaz na srpski dio mora)? Prema Srbima što se Prevlake tiče, Vitaljina – kaže Tuđman, opet trgujući istočnim dijelom Konavala.
Šarinić dodaje: – Mi smo Srbima ponudili onaj dio od 5,5 kilometara, dole, ali oni su htjeli do Molunta… Srbi kažu, odričemo se prava na Neum, ukoliko nam ovdje (Konavli) date, nećemo vam praviti probleme.
-Ako bi pristali na dio u Neumu, onda je stvar riješena – dobacuje Šušak.
Kad se spominju Bošnjaci uz Neum, onda to ne može ni u primisli Tuđmana i Šuška, to je „na vrbi svirala“, a kad se spomenu Srbi, onda može i mora sve pa čak i dodjela teritorija prelijepih Konavala.
U pitanjima i odgovorima zašto Dodik podržava Čovića i Čović Dodika, neki se razlozi i motivi daju naslutiti. Ukoliko bi se ostvario treći entitet, uslijedili bi i zahtjevi za trodiobom 24 kilometra duge morske obale BiH, koja bi entitetima dodijelila po osam kilometara. Bošnjački dio obale bio bi „na vrbi svirala“, kako reče Tuđman, dok bi srpski bio vrlo realan izlaz na Sredozemlje. Davni ratni dogovori između Srba i Hrvata, a za podjelu BiH su još itekako živi. Kako inače objasniti trenutno masovno iseljavanje Hrvata sa tzv. bivšeg ratnog koridora koji ide od Srbije prema Banja Luci. Bošnjaci Brčkog govore u panici da njihovi susjedi Hrvati iz Brčkog naprosto nestaju. Zašto, to nikome nije jasno. Samo rijetki zaključuju da neke tajne moćne ruke ispunjavaju davne ratne planove protiv Bosne i Hercegovine, uništavajući njenu hiljadugodišnju multietničku historiju. Postoje indicije da se u toj vrlo globalnoj igri aktivno dogovaraju režimi Srbije i Hrvatske.
nap.ba
