Prije godinu i pol ovdašnji mediji objavili su vijest da je Federacija BiH prva u regionu liberalizovala tržište električne energije. Piše: Eldar DIZDAREVIĆ Oslobođenje Od tog trenutka svi potrošači u većem bh. entitetu mogli su slobodno kupovati električnu energiju na otvorenom tržištu od snabdjevača kojeg sami odaberu. Na projektu liberalizacije radile su lokalne institucije, ali prema planovima i pod budnom paskom predstavnika međunarodne zajednice (u ovom slučaju američke agencije USAID). Osnovna ideja liberalizacije bila je da se u (F)BiH stvori otvoreno tržište električne energije kakvo danas postoji u SAD-u, Velikoj Britaniji i u drugim visokorazvijenim zemljama. Na takvim tržištima postoji nekoliko snabdjevača električnom energijom, a kupac, bilo da je riječ o kompaniji ili o fizičkom licu, sam bira od koga će kupovati i kome će plaćati struju. U FBiH čak je 21 kompanija dobila dozvolu za obavljanje poslova snabdjevača (ili opskrbljivača). A to je puno s obzirom na veličinu tržišta. Osim tri bh. elektroprivrede među snabdjevačima našli su se i GEN-I, Alpiq Energija, Ezpada, Holding Slovenske elektrane, Petrol Oil Company, HEP Trade, Danske Commodities, EFT, Comsar Energy, Vitol, NIS G-Petrol, Alumina i tako dalje. Znači, i prije nego je otvoreno federalno tržište, sve je bilo sjajno pripremljeno i postavljeno, a otvaranje je bilo i izuzetno dobro medijski popraćeno. Građanima i kompanijama u većem bh. entitetu konstantno su slane poruke kako će sa liberalizacijom tržišta državne elektroprivrede (konačno) izgubiti monopol, što će u prvoj fazi dovesti do snažnog pada cijena električne energije. Ukratko, liberalizacija je kod nas brižljivo osmišljena, pripremljena i pokrenuta je s velikim praskom. Nažalost, mnogi su ubrzo zaboravili na nju. Danas, nakon godinu i pol, moramo sumirati stvarne rezultate i efekte liberalizacije. Da li su elektroprivredne kompanije izgubile monopol? Da li je povećana konkurencija dovela do dramatičnog pada cijena električne energije u BiH? Nažalost - ne. Ništa se od pomenutog nije desilo. Ukratko, rezultati liberalizacije tržišta električne energije u FBiH su poražavajući. Prema informacijama kojima raspolažemo, a koje smo dobili od nadležnih institucija, od približno 21 hiljade kompanija koliko je registrovano u FBiH do sada je samo jedna firma promijenila snabdjevača! No, to je još i dobro u poređenju sa rezultatima kod fizičkih lica. Niko od građana FBiH u posljednju godinu i pol nije promijenio snabdjevača?! Rezultati liberalizacije, procentualno iskazani, znači iznose 0,004 posto u slučaju pravnih lica, odnosno nula posto u slučaju fizičkih lica. O liberalizaciji sada naravno niko ne želi javno govoriti, a posebno ne predstavnici međunarodne zajednice. Kažu kako će se pozitivni efekti liberalizacije tek kasnije iskazati?! No, ovakav nas njihov stav ne smije zavarati. Njima zapravo nije ni bitno koliko je subjekata promijenilo snabdjevače. Liberalizacija je za njih tek jedan mali korak ka svetom cilju - privatizaciji ovdašnjih elektroprivreda - što su veoma jasno i zacrtali u prvoj verziji Reformske agende. Suštinski, njima je ustvari samo važno pripremiti prodaju proizvodnih dijelova ovdašnjih elektroprivreda stranim investitorima za što manje novca i prije toga uspostaviti tržište na kakva su oni navikli. Jer, to s njihove pozicije izgleda ovako - zašto bi građani (F)BiH plaćali najnižu cijenu struje kada mogu plaćati i najvišu, a da se profit pri tome umjesto u budžete slijeva u džepove stranih investitora? Da bi se to ostvarilo treba stvoriti otvoreno tržište i privatizirati elektroprivrede. Usput, obratite pažnju na posjete stranih delegacija FBiH. Oni pitaju bh. dužnosnike samo jednu jedinu stvar - kada će privatizacija telekoma i elektroprivreda. Ovakav razvoj liberalizacije federalnog tržišta mogao se i predvidjeti. BiH već godinama ima najnižu cijenu električne energije u Evropi, daleko nižu nego u svim zemljama članicama EU. Na otvorenom tržištu u FBiH snabdjevači prvo moraju od nekoga kupiti struju, a zatim na tu cijenu dodati svoje troškove i zaradu te je potom prodati dalje. S obzirom na to da federalne elektroprivrede imaju najniže cijene u Evropi, a Elektroprivreda BiH i znatne viškove struje, onda je logično da snabdjevači kupuju električnu energiju od njih. A u takvim okolnostima oni jednostavno ne mogu ovdašnjim građanima i kompanijama ponuditi niže cijene i tu cijeli koncept liberalizacije pada u vodu. No, nažalost, to ne znači automatski i da je liberalizacija tržišta kod nas osuđena na propast. O njoj se i dalje nastavljaju širiti hvalospjevi, poput recimo priča da će se efekti liberalizacije vidjeti tek nakon dužeg vremena. Sada se kao ključna pominje 2020. godina, kada bi se, prema planovima predstavnika međunarodne zajednice, elektrodistribucije trebale fizički odvojiti od elektroprivreda, odnosno od proizvodnih jedinica, slično onome što je urađeno u RS-u. Elektroprivreda RS Trebinje je prije desetak godina odvojena na proizvodne dijelove i ostatak kompanije. Milorad Dodik, predsjednik RS-a, prije dvije-tri godine je rekao kako mu je to jedna od najvećih grešaka koje je počinio, ali da je u tom slučaju bio primoran od predstavnika međunarodne zajednice na usitnjavanje Elektroprivrede RS-a radi što jeftinije prodaje proizvodnih dijelova (uočimo također da stranci mogu biti veoma efikasni u ovakvim slučajevima za razliku, recimo, od političkih). Slična sudbina planirana je i za federalne elektroprivrede. Sve dijelove sadašnjih elektroprivreda treba rasformirati i fizički odvojiti. Potom proizvodne dijelove (termoelektrane i hidrocentrale) treba prodati stranim investitorima za što manje novca, jer je jasno da onaj koji proizvodi električnu energiju zapravo postavlja pravila i cijene na tržištu. Prenos, distribucija, prodaja, naplata i tako dalje će se “velikodušno” ostaviti lokalcima, jer se na tome ne može zaraditi, a i troškovi održavanja su izuzetno veliki. Zbog toga je neophodno i dalje treba širiti hvalospjeve o liberalizaciji, pri čemu nam nažalost niko neće reći da liberalizacija nije polučila rezultatima kakve očekujemo niti na razvijenijim tržištima, poput SAD-a i Kanade. Na tim tržištima cijene struje nakon liberalizacije konstantno i potpuno neosnovano rastu radi ostvarivanja što većih profita. Čak ni snabdijevanje tržišta nije sigurnije. Tri najveća svjetska vještačka pomračenja desila su se upravo na liberalizovanim tržištima. U Kaliforniji je oko 40 miliona kupaca preko noći ostalo u mraku jer su tamošnji snabdjevači struju po višim cijenama prodavali u Kanadi. Ni “stroge” američke regulatorne agencije nisu uspjele spriječiti takve anomalije koje su i danas uobičajene (više u filmu na linku www.goo.gl/CT2Md4). Kada se ima na umu sve ovo, zaključak se sam od sebe nameće. Samo elektroprivrede u državnom vlasništvu garantuju ovdašnjim građanima i kompanijama koliko-toliko određenu socijalnu komponentu, odnosno cijene električne energije primjerene životnom standardu ovdašnjih ljudi. Ako to nije tako, kako onda BiH trenutno ima najniže cijene struje u Evropi, niže čak i od cijena na evropskim otvorenim tržištima? To pak vodi do drugog zaključka koji kaže da čim se ovdašnje elektroprivrede privatiziraju i prestanu biti javna preduzeća slijedi rock ’n’ roll... cijene struje lete nebu pod oblake na odavno otvorenom i pripremljenom tržištu.