Christine Lagarde: “Stari ljudi predugo žive i postoji rizik za globalnu ekonomiju, nešto se mora učiniti!”

Vijest iz septembra 2019. godine

Christine Lagarde: “Stari ljudi predugo žive i postoji rizik za globalnu ekonomiju, nešto se mora učiniti!”

Starenje stanovništva poznat je izazov. Međunarodni monetarni fond provodi opsežnu analizu na svakom tromjesečnom sastanku. Ono što privlači pažnju je agresivnost i okrutnost kojom oni ističu problem. Između ostalog, fond zahtijeva smanjenje mirovina i dob za umirovljenje jer “postoji rizik da žive duže od očekivanog”.

Također predlaže tržišna rješenja za smanjenje ovog „rizika“. Što se tiče ekonomista MMF-a, španjolac José Viñal to naziva “rizikom dugovječnosti”.

“Ako se očekivani životni vijek poveća za tri godine iznad planirane razine do 2050. godine, troškovi starenja – koji su već ogromni za vlade, poduzeća, osiguravajuća društva i pojedince – porast će za 50% u naprednim ekonomijama, a BDP će biti referentni za gospodarstva u nastajanju, ovaj bi dodatni trošak bio 25%. Apsolutno, očekivani troškovi u svijetu povećati će se za nekoliko desetaka milijardi dolara. To ugrožava održivost javnih financija povećanjem javnog duga u sličnom omjeru. Istodobno, postoji rizik od solventnosti privatnih tvrtki. ” – navodi José Viñal.

Kao što je Viñals objasnio na konferenciji za novinare na kojoj je predstavio izvješće, “dulji život je dobar, ali nosi značajan financijski rizik. To će nas koštati više od pojedinaca, poduzeća i vlada. Stoga se sada moramo brinuti o rizicima dugog života kako se u budućnosti nećemo ugušiti s troškovima”, rekao je Viņals, šef odjela za tržišta kapitala.

1750. godine godine životni vijek u zapadnoeuropskim zemljama nije dosegao 40 godina. Od 1900. godine narasla je na 80 godina u 2010. godini. U svijetu se povećao sa 48 u 1950-im na 70 u posljednjoj referentnoj godini. Međutim, ono što se izračunalo mijenja se, prema MMF-u, životni vijek kad napuni 60 godina.

Ujedinjene nacije predviđaju da će se životni vijek u naprednim ekonomijama povećati za 26 godina u dobi od 60 do 2050. i 22 godine u zemljama u razvoju. Što više ljudi živi, više mirovina i naknada mora biti isplaćeno. U ovom slučaju on daje primjer američke privatne mirovinske štednje. “Tvrtke bi trebale višestruko umnožiti svoj doprinos da bi platile ovaj dodatni dug”, kaže on. “Prepoznavanje i ublažavanje ovog rizika proces je koji bi sada već trebao započeti. “

Christine Lagarde, direktorica MMF-a, želi da sastanak Washingtonskog proljeća bude izgledno plodonosan. U tom kontekstu, od vlada se traži da priznaju da starenje u budućnosti može uzrokovati ozbiljne probleme i predstavlja rizik. Kako bi se neutralizirali učinci, on preporučuje kombiniranje dobi umirovljenja s drugim mjerama. Da bi se produljila dob za odlazak u mirovinu, predlaže je povezati je s očekivanim životnim vijekom kako se broj godina u kojima umirovljenik prima mirovinu ne povećava. To nije dovoljno. MMF vjeruje da bi trebalo poduzeti daljnje mjere, uključujući smanjenje mirovina, povećanje doprinosa i omogućavanje državama članicama da angažiraju privatne osiguravače kako bi pokrili taj “rizik za ljude koji žive duže nego što se očekuje”.

Banke idu i korak dalje, ekonomisti MMF-a predviđaju da će njihovi građani povećati ušteđevinu mirovinskim planovima, pa čak i preporučuju da se od njih zatraži korištenje obrnutih hipoteka, za koje će kuću (svoju imovinu) u trenutku smrti dostavljati banci jer su primali mjesečni dohodak u ovom trenutku. za to. Fond također zahtijeva veću transparentnost u izvještavanju o trendu starenja te kako se priprema za financiranje umirovljenja.

Konačno, MMF podsjeća da će za sve ove reforme trebati “godine da dođu do ploda” i da će svako odlaganje ovog procesa otežati suočavanje s ovim izazovom u neminovnoj budužnosti. “Uzimanje u obzir starenja stanovništva i rizik dodane dugovječnosti dio je potrebnih reformi za vraćanje povjerenja u profitabilnost bilansa javnog i privatnog sektora.” – zaključuju iz MMF-a.

Izvor: https://snap4face.com