Ponekad jedan ili dva događaja mogu promijeniti političku atmosferu u cijelome svijetu. Oslobađanje Nelsona Mandele iz zatvora u veljači 1990. došlo je samo tri mjeseca nakon pada Berlinskog zida. Ta dva događaja nadahnula su demokrate i liberale diljem svijeta.
Nažalost, trenutno međunarodno raspoloženje je mnogo manje optimistično i mnogo manje prijateljsko prema demokratiji. Prije svega, vidjelo se u kolapsu Arapskog proljeća 2011. godine oličenog u krvoproliću i anarhiji. Autokrate iz cijeloga svijeta, prije svega u Rusiji i Kini, sada pokazuju na Bliski Istok kao primjer opasnosti od prerane demokratizacije.
Političari koji su zahvatili duh ranih 1990-ih bili su inspirativne demokrate poput Mandele, Václava Havela u Čehoslovačkoj – i liberalni reformatori poput Mihaila Gorbačova i Boris Jeljcina u Rusiji. Današnje vođe, izgleda da, žele da utjelove duh iz vremena autokratizma s oskudnim poštivanje demokratskih vrijednosti – ljudi poput Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednici Rusije i Turske; kao i Donald Trump, ubleha i demagog koji je nekako postao republikanski kandidat za predsjednika SAD-a.
Brojke potvrđuju opći dojam da je ovo loše razdoblje za demokrate. Freedom House, istraživači koji izdaju godišnje izviješće o stanju demokratije, tvrde da je politička sloboda u globalnom smanjenju u posljednjih desetak godina. Ranije ove godine, izvijestili su da je u 2015. godini “broj zemalja koje pokazuju pad slobode – 72 – najveći u proteklih deset godina”.
Najmanje slobodan dio svijeta je Bliski Istoku, što je gorko razočaranje s obzirom na nade probuđene ustancima protiv autokratskih režima, koji su izbili diljem arapskog svijeta prije pet godina. Egipat boluje od težeg oblika autokratije, negoli u vrijeme Mubarakovog režima, svrgnutog 2011. godine.
Čak i u Evropi, neke od sloboda usvojenih 1989. godine su ugrožene. U Poljskoj i Mađarskoj je došlo do erozije slobode medija i neovisnost pravosuđa. U Turskoj, na granicama EU, teškom mukom stećene slobode, također su ugrožene, jer su novinari i suci uhapšeni zbog sumnje pokušaja puča.
U jednom dijelu Azije, stvari su također otišli unatrag. Tajland je 2014. godine doživio vojni udar, a ovoga vikenda glasali su u korist novog ustava koji bi mogao zacementirati vojnu kontrolu nad politikom. U Maleziji, liberali su u očaju zbog smicalica i skandala u režiji vlade, kao i Anwara Ibrahima, istaknutog opozicionog vođe, koji je ponovo u zatvoru.
U dvije najvažnije autokratskih sile – Rusiji i Kini – vlade još jače pritišće liberale koji se usuđuju izazivati vladajuće režime.
Prošle sedmice Kina je izrekla duge zatvorske kazne aktivistima za ljudska prava u Tianjinu, a ostale prisilila na ponižavajuće isprike. Otprilike u isto vrijeme, u Rusiji, Jevgenij Urlashov, istaknuti opopozicioni političar, osuđen je na 12 godina kazne na temelju optužbi za korupciju koje su najvjerovatnije namještene.
Problemi demokratije proširili su se čak i na SAD, “vođu slobodnog svijeta”. Čak i ako Trump ne uspije osvojiti mjesto predsjednika, već je načinio ogromnu štetu ugledu i dostojanstvu američke demokratije.
No, usred sve ovih sumornih vijesti, važno je imati na umu da nije sve tako crno. U Mianmaru, Aung San Suu Kyi – koja je bila u kućnom pritvoru, kada je Mandela pušten 1990. godine, oslobođena je – i prva civilna vlada na čelu zemlje, nakon više od pola stoljeća, preuzela je vlast početkom ove godine. Demokratija izgleda čvrsto uspostavljeno u Indoneziji, četvrtoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. A Nigerija, najveća afrička zemlja, prošle godine je prvi put doživjela da legalno izbabrani predsjednik, koji je sada izgubio izbore – mirno ustupi vlast.
Najvažnije od svega, činjenice ukazuju da, unatoč kulturnim i ekonomskim razlikama među zemljama, obični ljudi diljem svijeta umorni su od korupcije, cenzure, nepravde i političkog nasilja.
Ovoga vikenda, ljudi su na ulicama Etiopije demonstrirali protiv vlade koja je napravila brzi gospodarski rast, ali i žestoko ograničila političke slobode. U posljednjih nekoliko godina, prodemokratski protestnici na ulicama Hong Konga i Ukrajine traže političke i građanske slobode.
Neizvjesna priroda vremena u kojem živimo, zarobljena je aktuelnostima u Južnoj Africi, koja je igrala tako nadahnjujuću ulogu 1990-ih. Prošle sedmice ANC, stranka Mandele, doživjela je krah na lokalnim izborima, kao posljedica reakcije birača na korupciju i neučinkovitosti vlade predsjednika Jacoba Zume. Pesimistični pogled kazuje da će Zuma i njegovi prisni prijatelji učiniti sve što je potrebno da se održe na vlasti – a njihove spletke će dodatno oštetiti Južnoafričku demokratiju. Optimistični pogled je da su ANC-ini izborni problemi primjer sposobnosti demokratije da preisipita politiku, nakon što su se birači okrenuli novim strankama poput Demokratskog saveza.
Sama nervoza vođa poput predsjednika Zume, Putina i Erdogana govori da se iza njihovog šepurenja krije duboka nesigurnost. Autokratija može biti da napreduje diljem svijeta, ali će uvijek nailaziti na varnice otpora, napisao je u svojoj kolumni za Financial Times, Gideon Rachman.
Sa engleskog preveo: Resul S. Mehmedović
Dialogos.ba
