AKIF HAKA DŽAFIĆ – ČUVAR PRIČE O ŠKOLI U KRALUPIMA
(Iz amaterskog pera i fotoaparata Zdenka Antovića – FB profil)
Moj (vele)majstor za maltu (špric, gruba i fina), Akif Džafić svima poznat kao Haka, živi u selu Dvor, 6 kilometara i 100 metara od središta Visokog. Dogovorili smo se da odemo u ”centar” Kralupa, dva kilometra dalje od njegove kuće, da mi pokaže staru građevinu s početka 20. stoljeća, podignutu u vrijeme austrougarske građevinske ekspanzije u Visokom.
I, tako nakon Buka, Stuparića, Slatine, te ostavljanja skretanja za Holiće i Ginje, dođoh do Dvora. Put asfaltiran i izdrndan zadnjih 500 metara. U odnosu na Stupariće koji su saobraćajno lošiji samo od visočke Rašidovića ulice i moštranskih Šarenih hanova, Dvor je ”normalnao selo”. Ima svoj krajolik i miris za razliku od nabrojanog gradsko-seoskog urbicida.
Haka upada u auto i nakon 4 minute smo pred ostacima jedne impresivne građevine – ŠKOLE U KRALUPIMA.
Čovjek da ne povjeruje da je prije više od 100 godina, neko u ovom pitomom krajoliku, uz rječicu, 5 kilometara od ceste Visoko-Kiseljak, ”uvukao” ovakvu prelijepu građevinu.
Ne bi to austrougarska politika džabe uradila da nije bilo potrebe!
”Ovdje sam 1960-te pohađao prvi razred osnovne škole”, počinje vitalni Haka, sa svojih skoro 70. ”Učitelj mi je bio Milorad Šćepanović koji je sa svojom familijom živio u prostranom stanu na spratu škole. U prizemlju su bile dvije velike učionice, evo, naziru se, veće i od današnjih, savremenih. Moja kćerka je iz posljednje generacije koja je pohađala ovu školu jer je 1992. zbog rata u BIH ovdje prekinuta nastava. Poslije toga ova austrougarska ljepotica postala je ovo, što je danas. Dolazili su Austrijanci, slikali je sa svih strana, ali se nikada nije renovirala”, raspričao se domaćin, vidno emotivan.
Škola je izgrađena na početku 20. stoljeća zadivljujućih građevinskih veličina vodeći računa da se radi o objektu namijenjenom potrebama sela. Velike prostorije, masivni temelji, zidovi široki oko pola metra građeni od kamena.
Nadprozornici su urađeni od betona što je vrlo interesantno za ono doba. Oko škole ogromno dvorište. Da je škola iz tog, autrougarskog vremena potvrđuje i pisanje Idriza Džajića, neprevaziđenog hronologa razvoja visočkog školstva.
Naime, Džajić u jednoj od svojih knjiga opisuje kako je nakon atentata na predstolonasljednika Ferdinada, 28. juna 1914. u Sarajevu, austrougarska vlast iz visočke Narodne osnovne škole na Kraljevcu ”sklonila” naprednog rodoljuba, učitelja Paju Obrenovića, tadašnjeg miljenika visočkih učenika. Premjestila ga je upravo ovdje, u školu u Kralupima. Ovaj je tamo službovao nekoliko godina i živio sa brojnom familijom baš u stanu u sklopu ove školske zgrade.
Kroz školski stan prošlo je mnogo učitelja, a kroz školu od 1-4. razreda mnogo djece iz ovoga kraja. Danas ovdašnji učenici idu u novu školu na Bucima koja je do 9. razreda.
Značaj ovog objekta može se shvatiti samo ako se zna da je u vrijeme izgradnje školske zgrade u Kralupima u Visokom bilo tek nekoliko objekata koji su tada bili građevinski poduhvati. Ako se izuzmu vjerski objekti to su bili: Opština (sada Muzej), Kotarski ured (sada Gradska uprava), Željeznička stanica, Apoteka Zeleny (Bohaček), Muslimanska banka (sada kuća Ilića), hotel Prisan (sada Sparkasse bank), kuća Leopolda Šajbera (preko puta današnje Gradske uprave), Mala škola (srušena 1969.) , Narodna osnovna škola (na Kraljevcu), kuća Dernera u centru (srušena), Vila Ana ( srušena na Peradarskoj stanici), Vila Starman (u Ozrakovićima), kuća Salihage Šehovića (sada Durajlića), kuća braće Zečevića (bivša pošta u ul. Zečevića), kuća Mujage Frtune i Ostoje Vasiljevića, kasnije Miše Mandića (sada parking u ul. Braće Zečevića), nekadašnja kuća Oruča (na Šadrvanu), Lazarevića kuća (u današnjoj ul. dr. Džananovića) i ne mnogo više. I, među njima ŠKOLA U KRALUPIMA.
I da priča, na žalost, ima još tužniji kraj pobrinuo se neko?! Uz školu, pedesetak metara, samo preko dvorišta izgrađeni su veliki objekti pilićara, njih više.
Nekadašnji miris škole i prelijepog krajolika zamijenio je smrad. A kamioni za potrebe pilićara tutnjaju vijugavim putevima do Buka. U rječicu kraj škole ne usudih se ni pogledati. A, kako osta zapisano, učitelj Paja Obrenović iz nje je vadio rakove i lovio ribe prehranjivavši svoju familiju tokom Prvog svjetskog rata.
Priču o ŠKOLI U KRALUPIMA zaboravili su svi u Visokom, pa i oni u austrijskoj ambasadi u Sarajevu, ali ne i HAKA iz Dvora, (vele)majstor malterisanja (špric, gruba, fina)…
