Svi ogorčeni, jadni, osamljeni ljudi s osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarile silnice, optužuju život, optužuju
okolnosti, optužuju druge dok su zaista
oni
savršeno neprobavljivi, pokorno neizvorni,
kukavički i tihi, utonuli u samosažaljenje, ne učinivši
ništa dobro, oni još osjećaju da su prevareni, pužući
zemljom sa
svojim pritužbama, svojim mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine, ti milijuni ljudskih
grešaka, idući iz dana u dan i iz noći u noć kroz
svoje jalovo površno djelovanje,
povrjeđuje samu zemlju, povrjeđuje sve,
to traćenje
užas cijele te
uzaludnosti.
Čarls Bukovski
