Bugarel: Princip nacionalne države je opasan za BiH
FOTO: ARHIV
UGLEDNI HISTORIČAR
Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka podržavala je NDH. Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda
Piše: Danijal Hadžović – avaz
Gzavije Bugarel (Xavier Bougarel) autor je više knjiga o modernoj historiji Bosne i Hercegovine. U intervjuu za „Dnevni avaz“ Bugarel govori o svojoj posljednjoj knjizi o Handžar diviziji, ponašanju Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata, pitanju islamizma u našoj zemlji te odnosu bošnjaštva i bosanstva.
Seljaci pametniji od elite
Nedavno ste u Sarajevu predstavili Vašu posljednju knjigu o Handžar diviziji. Koliko je njeno formiranje uživalo podršku tadašnjih muslimanskih elita u BiH?
– Krajem 1942. godine su Hajnrih Himler (Heinrich Himmler) i njegov pomoćnik Gotlob Berger (Gottlob) došli do ideje da se stvara hrvatska SS-divizija. Poslije razgovora s jerusalemskim muftijom Aminom el-Husejnijom, Himler je odlučio da ta divizija bude sastavljena od bosanskih muslimana. Za to vrijeme, dio muslimanskih prvaka se distancirao od NDH i tražio način da se muslimani naoružaju i da se štite od četničkih napada. Tako je došlo do saveza interesa: SS-ovci su imali oružje, a muslimanski prvaci ljudstvo. Konkretno, čovjek koji je najotvorenije podržavao stvaranje muslimanske SS-divizije bio je Muhamed Pandža, član Ulema-medžlisa. Među vjerskim prvacima, Mehmed Handžić je, također, podržavao projekt muslimanske SS-divizije.
Kakvo je bilo raspoloženje tadašnjih muslimanskih prvaka prema suparničkim pokretima i ideologijama u Drugom svjetskom ratu?
– Poslije raspadanja Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. godine većina muslimanskih političkih i vjerskih prvaka je podržavala NDH, jer su u toj državi vidjeli okvir u kojem bi mogli izbjegavati političku i društvenu marginalizaciju koju su doživjeli u prvoj Jugoslaviji. Ali brzo je došlo do razočarenja. Dok su neki prvaci, poput Džafera Kulenovića, sarađivali s ustašama do kraja rata, na inicijativu Udruženja ilmije „El-Hidaje“, već u drugoj polovini 1941. godine došlo je do poznatih muslimanskih rezolucija. Ali i ti ljudi, koji su se brzo distancirali od ustaškog režima, bili su potpuno dezorijentirani i nisu znali šta da rade. Neki su tražili autonomiju Bosne i Hercegovine, ali Nijemci nisu prihvatili tu ideju. Rijetki su oni koji su, poput Nurije Pozderca u Cazinskoj krajini, rano pristupili partizanskom pokretu. U tom smislu, bošnjački seljaci, koji su masovnije pristupali partizanima, bili su pametniji od svojih elita.
Artikuliranje bosanstva
Jedne prilike ste izjavili da nacionalni projekt bošnjaštva nikada nije u potpunosti uspio. Koliko su bošnjaštvo i bosanstvo danas sukobljeni međusobno?
– Mislim da je to najveći izazov za novu generaciju bošnjačkih političara i intelektualaca. Teško je artikulirati bošnjaštvo i bosanstvo, posebno kad je država podijeljena u dva entiteta i kada predstavnici srpskog i hrvatskog naroda rade protiv te države. Nemam tu gotovog rješenja, ali mislim da Bosna i Hercegovina ne može postojati bez institucionalnog priznanja tri konstitutivna naroda. Jeste da nacionalna pripadnost mora prestati biti sveprisutna kategorija u političkom i društvenom životu, ali ideja nekog sveobuhvatnog bosanstva ili čak neke bosanske nacije je čista iluzija. Princip nacionalne države je opasan za Bosnu i Hercegovinu, pa čak i kad se radi o ideji neke bosanske nacionalne države.
Sramna uloga
Kako gledate na činjenicu da su neke bošnjačke strukture, sa SDA na čelu, iako se formalno nikada nisu odrekle antifašističkog naslijeđa, istovremeno veličale i nazivale ulice po nekim ličnostima čija je uloga u Drugom svjetskom ratu upitna, poput Mustafe Busuladžića, Mehmeda Handžića, Huseina Đoze…?
– Mislim da je veličanje uloga Busuladžića, Handžića ili Đoze tokom Drugog svjetskog rata politička greška, jer su oni tada igrali ili nebitnu ili sramnu ulogu. S druge strane, kao alimi, oni su bili važni za razvitak islamskog vjerskog života u Bosni i Hercegovini. To je posebno vidljivo u slučaju Đoze. Tako da meni ne smeta da ulice ili škole nose njegovo ime, ako se jasno naglasi zbog kojih je to razloga.
Panislamizam poražen
– Još mislim da je ta struja, povezana s panislamizmom i Mladim muslimanima, ideološki poražena, jer su se Bošnjaci opredijelili za sekularno društvo u kojem je vjera briga svakog pojedinca, a ne vladajuće političke stranke. Naravno da ta struja ima još svoje predstavnike unutar SDA i Islamske zajednice, ali oni više ne igraju odlučujuću ulogu ili, ako su na visokom položaju, moraju staviti tu svoju ideologiju po strani.
Približavanje Bakira Izetbegovića i nekih bošnjačkih političara ili novinara Erdoanovoj Turskoj ne čini neki specifičan proces u Bosni i Hercegovini, nego je izraz rastućeg autoritarizma u većini evropskih država. Za neke Bošnjake, Erdoanova politika predstavlja model naglašavanja uloge islama u nacionalnom identitetu, ali teško je primijeniti taj model u Bosni i Hercegovini. Bosansko društvo je, uprkos svemu, višenacionalno društvo i doživjelo je duboku sekularizaciju za vrijeme socijalizma – navodi Bugarel u intervjuu za „Avaz“.
