I prostornoplanski, i ekonomski, i ekološki, i prirodno bi bilo da brza cesta od aerodroma do Grada odnosno Osojnika neđe poviše Duboke ljute uđe u Hercegovinu, pa zaleđem Župe i Rijeke do Grebaca, pa spoj na Osojnik i preko Mosta Ne(o)suđenog Ratnog Zločinca do Grada. Ali kako je povijest, u kojoj je značajnu rolu odigrao i spomenuti Ne(o)suđeni Ratni Zločinac, potegnula ultimativnu neprirodnu granicu između Hercegovine i Hrvatske, posebice u neposrednom zaleđu Grada, toka nama brzu cestu utisnuti u karikaturalno usko ozemlje krajnjeg hrvatskoga juga. Poštujući te geopolitičke limite struka je nedavno objavila prijedlog trase te dubrovačkom kraju nasušno potrebne prometnice. I, očekivano, polučila orkestriranu kakofoniju prigovora nestručnih dušobrižnika u rasponu od notornih Srđevaca, preko novokomponiranih Mostovaca do građanskih spasitelja Omble, jer da je ovim prijedlogom posebno ugrožen „značajni krajobraz“ Rijeke dubrovačke i vodocrpilište iz kojega se opskrbljuje 50-tak tisuća,a s turistima višestruko više, ljudi.
A svi se tobože slažu da nam brza cesta treba, ali ne tuda kuda struka predlaže, nego kuda? Kroz Hercegovinu? A Mostovci, Srđevci, Omblovci?
Sve sam podozriviji prema našoj (dubrovačkoj, hrvatskoj, evropskoj) „slavnoj“ povijest, nerviraju me povjesničari i njihovo glorificiranje povijesnih ličnosti i njihovih postignuća često nauštrb „prizemnih“ potreba naših suvremenih malenkosti…Na primjer, Omblovci u svom patetičnom nekidašnjem priopćenju kao valjda krunski argument izvlače hrvatskog povjesničara umjetnosti Milana Preloga, koji da se „davne“ 1964. pita: „Kako da nazovemo renesansne ljetnikovce koji pred našim očima umiru duž sunčanih obala Rijeke dubrovačke?“ Po meni, dakako ne po Prelogu, mogli bismo ih nazvati i prvim devastacijama, a Sorkočeviće-Sorge, Gučetiće – Gozze, Restiće – Restije, Gunduliće- Gondole, Stayeve i druge nositelje slavnih dubrovačkih prezimena, koji su te dvorce naprđivali na ekskluzivnim riječkim lokacijama, prvim devastatorima budućeg „značajnog krajobraza“. Pa one francuske divljačine što su pred dvjesto-i-nešto godina izgradili kolni put i njime nepovratno devastirali rivu oko cijele Rijeke, a da o drugu Titu i njegovim komunistima i njihovom eko- i kulturocidu pompozno nazvanom „Jadranska magistrala“ i ne govorimo…A što reći o spomenutom već izgrađenom mostu preko Rijeke?
Dušobrižnici, slažete li se s ovakvim kvalifikacijama spomenutih povijesnih ladanjskih odnosno infrastrukturnih građevina po Rijeci? A trebali biste, jer i ljetnikovci načičkani uz Rijeku i Napoleonov makadamski i Titov „magistralni“ put oko Rijeke više ugrožavaju estetiku „značajnog krajobraza“, pa i ekologiju vodocrpilišta, pa i kvalitet života i sigurnost lokalnog puka od projektirane trase tom puku danas i ovdje potrebne brze ceste.
Darko Kaciga Evropljanin
Glasu Grada (Dubrovnik)
