Istraživanja pokazuju da je svako peto dijete doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja
Počinitelji traže od djece da je to “njihova mala tajna” koju ne trebaju nikome reći, pri čemu seksualni zlostavljači nastoje izolovati dijete od drugih osoba, predstaviti se kao da su oni djetetovi najbolji prijatelji, da su djeca u tome posebna i ekskluzivna
Najčešći oblici nasilja na internetu kojima su izloženi djeca i mladi su: hakovanje, vršnjačko nasilje u virtuelnom svijetu, trgovina djecom i mladima, kao i razni oblici seksualnog zlostavljanja. Ono obuhvata i uznemiravanje, širenje nasilnih i uvredljivih komentara, snimanje okrutnih nasilnih scena, slanje prijetećih poruka, kreiranje sadržaja koji sadrže slike, priče ili crteže na račun oštećene strane, uhođenje, vrijeđanje i druge.
„U Centru za zaštitu mentalnog zdravlja u Doboju najčešće se susrećemo sa vršnjačkim nasiljem. I nažalost, najčešće se mlade osobe javljaju kada već dođe do emocionalnih i ponašajnih posljedica. Kako tretman napreduje, dođe se do toga da je uzrok nasilje na internetu (najčešće vršnjačko).“- za Magazin BUKA kaže Mladenka Milanović, psihološkinja iz JZU Dom zdravlja Doboj.
Ona ističe da, ukoliko se o tim emocijama ne razgovara na vrijeme, a to se u praksi najčešće dešava, jer se problem krije zbog emocija straha i stida, to može prerasti u probleme mentalnog zdravlja: strahove/anksioznost, depresivnost, impulsivnost, pa čak i do samopovređivanja, agresivnih ponašanja, izbjegavanje odlazaka u školu. To mogu biti ružne riječi na račun izgleda ili osobina osobe, prijetnje opasne po život, seksualno nasilje itd. Nasilje na internetu može dobiti odlike javnog linča, jer se se uključuje sve veći broj osoba i onih koje su nepoznate. I najčešće se nasilje iz virtuelnog svijeta prenese i u realni svijet.
Nasilje preko interneta uključuje i podsticanje na grupnu mržnju, slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima, uznemiravanje, povređivanje i nanošenje štete mladim ili odraslim osobama u vidu poruka, fotografija i poziva.
Prof. dr sc Gordana Buljan Flander, integrativni psihoterapeut za djecu, adolescente i odrasle i stalna sudska vještakinja iz Zagreba, za Magazin BUKA kaže da je u slučajevima seksualnog nasilja nad djecom i mladima važno voditi računa ponajprije o zaštiti djeteta i svakako obavijestiti policiju i nadležne službe za zaštitu djece. Pri tome je potrebno svakako zaštititi identitet djeteta, ne izlagati dijete dodatnoj traumatizaciji, jer ovo je problem koji trebaju rješavati odrasli.
U današnje doba modernih tehnologija, puno je veći rizik od seksualnog zlostavljanja djece nego prije 20-tak godina. Svjetska i regionalna istraživanja pokazuju da je u svijetu, ali i kod nas, svako peto dijete doživjelo neki od oblika seksualnog zlostavljanja, da počinitelji traže od djece da je to “njihova mala tajna” koju ne trebaju nikome reći, pri čemu seksualni zlostavljači nastoje izolovati dijete od drugih osoba, predstaviti se kao da su oni djetetovi najbolji prijatelji, da su djeca u tome posebna i ekskluzivna. Danas zlostavljači više ne trebaju ići na dječje igralište vrebati djecu, niti ih “zavoditi” uživo. Danas im je dostupno “virtuelno igralište”, gdje nema fizičkog kontakta, zbog čega je kod djeteta smanjen osjećaj neugode i srama, a povećana vjerovatnoća da će kontakt s počiniteljem smatrati normalnim i neće se nikom povjeriti.
Dr sc Buljan Flander ističe da „grooming“ tj. zavođenje djeteta putem interneta zna uključivati i razmjenu novca u zamjenu za seksualno eksplicitan sadržaj kojim zlostavljači prijete kasnije djetetu da će reći drugima/objaviti sve što je dijete poslalo počinitelju ukoliko mu dijete ne pošalje još eksplicitnije fotografije i/ili videa. Seksualna faza dolazi nakon faze uspostavljanja kontakta, prijateljstva, povjerenja, istraživanja granica, ponekad se djeca tokom dopisivanja i zaljube u tu osobu i pristanu na dijeljenje seksualno eksplicitnih sadržaja i na susret uživo.
„U istraživanju koje sam s kolegama provela 2019. godine na učenicima I i III razreda srednje škole, ustanovili smo da 60% djece sudjeluje tzv. sextingu tj. slanju, primanju i prosljeđivanju seksualno eksplicitnih sadržaja. Neki od njih su takve sadržaje slali znatno starijim i nepoznatim osobama, a veliki broj djece je nakon toga bio izložen tzv. sextortionu (ucjenjivanju i iznudi) kako bi slali dalje i još eksplicitnije sadržaje. 36% njih ne razgovara o tome ni sa kim, a samo 3% ih razgovara sa roditeljima. Nažalost, vrlo mali broj o tim iskustvima razgovara sa nastavnicima, a nastavnici uglavnom ne znaju što njihovi učenici doživljavaju putem interneta. U istom istraživanju utvrdili smo da je svako treće dijete otišlo na susret nasamo s osobom koju je upoznalo isključivo putem interneta.“- kaže ona.
Foto: psihološkinja Mladenka Milanović
Ne možemo zanemariti činjenicu da internet ima i svoje prednosti, međutim, jako je važno da mladi i djeca budu upućeni u opasnosti koje vrebaju na internetu. Nije cilj da se zabrani korištenje interneta, nego da postoji roditeljski nadzor i kontrola, te da su djeca i mladi svjesni da sve što objave na internetu tamo i ostaje. Važno je da se sačuva privatnost mladih i djece na internetu, odnosno da ono što objavljuju nije dostupno široj, nepoznatoj publici. U suprotnom, može doći do zloupotrebe tog sadržaja, da se osobe sa druge strane lažno predstavljaju, da se osoba predstavlja kao vršnjak, a u stvari da se radi o mnogo starijim osobama koji mogu da zloupotrijebe povjerenje mladih i djece.
Govoreći o preporukama vezano za navike djece i mladih na internetu, Mladenka Milanović, psihološkinja iz JZU Dom zdravlja Doboj, ističe da je važno da se djeci i mladima ograniči vrijeme provedeno na mobitelu i računaru, te da imaju alternative, odnosno ako ne želite da troše vrijeme na društvenim mrežama, da nemaju viška vremena, nego da ga upotpune druženjem sa prijateljima, čitanjem knjiga, šetnjom, baveći se sportom itd.
Ona ističe i da svaki novi lajk donosi uzbuđenje i sreću, jer je se dobija spoljašnje vrednovanje i prihvatanje koji prividno ojačavaju samopuzdanje i u skladu s tim mlada osoba stvara pozitivnu sliku o sebi, međutim, problem vrednovanja na društvenim mrežama je taj što je takva vrijednost trenutna i varira. Problem nastaje kada se pojavi neki prvi negativan komentar, poruka ili praćenje nije uzvraćeno. Tada se pojavljuje osjećaj tuge, nervoze i slika o sebi postaje negativna. Često se javi potreba za izolacijom od društva.
Prof. dr sc Gordana Buljan Flander ističe da nikada ne možemo dovoljno naglasiti važnost povjerljivog i bliskog odnosa djece s roditeljima, kako bi im se povjerili u situacijama nasilja na internetu.
„Naravno, taj odnos treba graditi od djetetovog rođenja, kojim roditelji pokazuju djeci da ih se vidi i uvažava kao osobe, te da neće biti osramoćeni, okrivljavani, kažnjavani ukoliko se povjere roditeljima da su ih drugi pokušali izmanipulirati, da su zlostavljani, bulirani i sl.. Pri tome je potrebno djecu već od predškolske dobi podučiti o seksualnom zlostavljanju, načinima kako reći ne i kako prekinuti komunikaciju kada ona postane rizična i neugodna. Seksualno zlostavljanje ne smije biti niti tabu tema, niti od nje treba raditi paniku. Tako i razgovori o seksualnosti nije tek puki jedan veliki razgovor u nekoj određenoj dobi, nego sukladno djetetovom razvoju, djeci treba odgovarati na pitanja, a temu seksualnog zlostavljanja možemo otvoriti već u predškolskoj dobi tako da im objasnimo da nikom ne smiju dati da im gleda ili dodiruje intimne dijelove tijela (one koji se pokrivaju kupaćim kostimom) niti oni smiju dodirivati i gledati tuđe intimne dijelove tijela. U današnje doba dodala bih i jedno novo pravilo, a to je da ne smiju nikome slati slike ni videe svojih intimnih dijelova tijela, niti prosljeđivati takve sadržaje od drugih osoba.“ – zaključuje prof. dr sc Gordana Buljan Flander.
Foto: Prof. dr sc Gordana Buljan Flander
Već u predškolskoj dobi, a posebno u školskoj važno je da roditelji pokažu interes za aktivnosti djece na internetu. Bez obzira na generacijski jaz i to što naredna generacija zna manje o tehnologijama, ona ima više životnog iskustva. Kako važi u realnom životu da je stranac uvijek stranac s kojim ne trebaju ulaziti u komunikaciju, to pravilo treba vrijediti i u virtuelnom svijetu.
Dr sc Gordana Buljan Flander ističe da ne možemo biti prijatelji sa svojom djecom, nego roditelji koji ih bezuvjetno vole, koji postavljaju pravila, traže da se ta pravila poštuju i kojima se djeca mogu uvijek povjeriti o neugodnim iskustvima koja im se događaju ili im se mogu dogoditi.
„Do 9-10 godine još možemo kontrolirati što rade na internetu, a nakon te dobi zaista je najvažniji odnos u kojem će nam se dijete moći povjeriti jer zna da zbog toga neće biti kažnjeno, niti ćemo mu zabraniti korištenje telefona, interneta i sl. Razgovarajmo s djecom o aktivnostima koje ih zanimaju na internetu i društvenim mrežama, tražimo od njih da nas nauče ono što mi ne znamo o tehnologiji. Tako ćemo i bolje upoznati svoje dijete, a svakako je važno postaviti pravila korištenja interneta kojih se svi članovi obitelji trebaju pridržavati.“ – govorio ona.
U situacijama kada dođe do nasilničkog ponašanja na internetu prema djeci i mladima, seksualnog zlostavljanja, vršnjačkog nasilja, ili nekog drugog oblika, djeci i mladima je najbitnija podrška porodice i prijatelja. Važno je ne okrivljavati dijete, ne prozivati ga što je uopšte ušlo u komunikaciju, nego iskoristiti takve momente za edukaciju i informaciju, te dodatno zbližavanje i jačanje povjerenja.
„Ne treba se libiti traženja stručne pomoći i podrške ukoliko roditelji ili škola procijene da je potrebno. Ukoliko se u školi sazna što je dijete doživjelo opet se ta situacija može iskoristiti kao povod za poticanje empatije i edukaciju učenika o sigurnom korištenju interneta, o rizičnim i zaštitnim faktorima, kao i o seksualnom zlostavljanju uživo i putem interneta.“ – kaže Dr. sc Gordana Buljan Flander.
Često u slučajevima nasilničkog ponašanja na internetu nad djecom i mladima, a osobito ako je slučaj o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju, mediji senzacionalistički izvještavaju, trude se da iznesu što više detalja koji dodatno stigmatiziraju i traumatiziraju oštećenu stranu, a mogu i da ugroze istragu, počiniocu se daje mjesto u javnom prostoru, itd., iako niko nema koristi od senzacionalističkog načina izvještavanja o ovakvim slučajevima, a najmanje djeca i mladi.
Dr sc Gordana Buljan Flander ističe da je velika uloga medija u podizanju javne svijesti o rizicima i prednostima modernih tehnologija, ali nikako ne bi smjeli izlagati djecu javnosti, niti kršiti njihovu privatnost, čime ih mogu dovesti u rizik dodatne traumatizacije, npr. bullyinga.
„Važno je roditeljima dati informacije o raširenosti seksualnog zlostavljanja, o tome da su 90% zlostavljača djeci poznate i bliske osobe, da su jedna trećina članovi obitelji te, da djecu treba učiti da imaju pravo reći ne i osobama koje vole i koje brinu o njima. Također bi mediji trebali objavljivati brojeve telefona i nazive udruga i institucija kojima se djeca i roditelji mogu obratiti u slučaju sumnje na seksualno zlostavljanje. Npr. smatram vrlo važnim podijeliti s javnošću informaciju koju vjerojatno niti jedno školsko dijete, a ni roditelji i nastavnici ne znaju da 97% seksualno eksplicitno fotografija bude proslijeđeno dalje.“ – dodaje dr sc Gordana Buljan Flander.
Mediji mogu upozoriti javnost da moderne tehnologije pružaju smanjen rizik otkrivanja zlostavljanja putem interneta, jer počinitelji koriste napredak tehnologije za brisanje virtuelnih tragova i prikrivanje identiteta. Moderne tehnologije takođe omogućuju da ukoliko dijete ne reaguje na željeni način, da se počinitelj povuče ili kaže da je dijete pogrešno razumjelo, pa nakon nekog vremena ponovo s djetetom pokrene seksualne teme.
„Ulogu medija vidim upravo u educiranju i informiranju roditelja, nastavnika, stručnjaka, djece i šire javnosti o temi seksualnog zlostavljanja djece uživo i u online svijetu.“ – za kraj dodaje dr sc Gordana Buljan Flander.
Buka
