NogometSport

Europa je njegovo igralište

ALZAŠANIN, dakle “Nijemac” po ocu i prezimenu, Portugalac po majci, rođen u Burgundiji, životno i nogometno formiran u Baskiji, etabliran u Madridu.

(ZVONKO ALAČ – Index.hr)

Nema dakle ništa prirodnije nego da je upravo ovo dijete Europe po imenu Antoine Griezmann, najbolji igrač i strijelac aktualnog prvenstva Europe, koje se igra u jednoj od četiri Griezmannove domovine.

Zabijajući svim Europljanima koji su mu se tamo našli na putu; Albancima, Ircima, Islanđanima i Nijemcima, krug je zatvorio u rodnoj zemlji, iz koje je kao 14-godišnjak morao otići jer bio “premali”, da bi se tek 11 godina kasnije i ništa viši vratio i spektakularno, na najvećem nivou dokazao da je svjetska klasa i jedan od najvećih.

Do vrha – zaobilaznicom

Griezmannu nitko ništa nije poklonio i do počasti u kojima danas uživa, kada ga se s razlogom slavi kao igrača koji je na njegovim nejakim leđima doteglio Francusku do finala Eura, probijao se najzaobilaznijim putevima.

Draž priče o Griezmannu je da on po ničemu nije trebao postati igračina koja već neko vrijeme je. Rođen u debeloj provinciji u obitelji čistačice i gradskog vijećnika, k tome fizički inferiorniji od vršnjaka, činio se osuđen na doživotnu dosadu i prosječnost. Iz toga je pokušavao iskočiti igranjem nogometa, ali skauti francuskih klubova koji su gledali turnire u regiji, koji bi ga primijetili i istaknuli, u ključnom trenutku, kada ga je trebalo definitivno preporučiti poslodavcima, otpisivali su ga zbog džepnih dimenzija, jer je bio premali i premršav.

Griezmann se zato sam otisnuo na put, točnije probe u raznim francuskim klubovima. Na jednoj takvoj, kada je igrao za Montpellier protiv PSG-a u Parizu, primijetili su ga skauti Real Sociedada i ponudili mu probu od tjedan dana, koja je produljena na dva tjedna, nakon čega su iz San Sebastiana nazvali njegove roditelje kako bi malom Antoineu ponudili juniorski ugovor. I tu su nastali problemi, jer od njegovog rodnog grada do baskijske obale Atlantika gotovo je tisuću kilometara. Druga zemlja, jezik i odlazak tako daleko od kuće nikako se nisu svidjeli njegovim roditeljima i protivili su se sinovom odlasku tamo. Zanimljivo, Antoine je odmah pristao, iz prostog razloga što mu nitko drugi nije nudio priliku da postane nogometaš.

Četiri godine proveo je u mladim kategorijama Real Sociedada, svakodnevno trenirajući i putujući preko granice u Francusku, gdje je pohađao školu. Za prvu momčad debitirao je 2009. i odmah osvojio prvo mjesto u drugoj ligi. Ulazak s klubom u Primeru slijedio je veliki uspjeh s U-19 reprezentacijom, osvajanje Eura 2010. Prije prvenstva potpisao je prvi profesonalni ugovor, petogodišnju vjernost Real Sociedadu, uz otkupnu klauzulu od 30 milijuna eura. To je bio iznimno mudar potez, jer na kadetskom Euru, Griezmanna je igrao sjajno za pobjedničku reprezentaciju, izabran je u momčad turnira, na kojem su se za njega interesirali Manchester United, Arsenal i Lyon.

 

Preobrazba je dokazala: Simeone je velik trener, ali Griezmann nije ništa manja igračka klasa

Već prije ljeta 2014. znalo se da će mu ta godina biti jedna od ključnih u karijeri, jer na proljeće je debitirao za seniorsku reprezentaciju, a na kraju sezone dobio poziv za SP, te dogovorio transfer u Atletico. Aktualni prvak za njega je Real Sociedadu platio 30 milijuna eura. Bila je to velika zadovoljština za igrača kojeg su svi otpisivali jer spada u papir-kategoriju, ali i za klub koji je jedini u njega vjerovao.

Vjera u njega isplatila se i Diegu Simeoneu, kojem su mnogi zamjerali što je iskrcao klupsko bogatstvo na svileno lijevo krilo, koje se k tome nikako ispočetka nije snalazilo u velikom klubu, dok je Mario Mandžukić, koji je u isto vrijeme došao iz prvaka Europe Bayerna i za duplo manje novce, briljirao. Griezmann je nasuprot njemu izgledao kao Atleticova propala investicija, krilni Jackson Martinez, drugi Alessio Cerci.

Simeoneov divljački presing i visoki tempo bili su previše za Griezmanna, koji nije imao snage za cijele utakmice u tom ritmu, pa ga je trener počeo koristiti kao džokera koji ulazi s klupe te brzinom i svježinom probija protivnike iscrpljene nasrtajima Cholovih jurišnika. S vremenom se prilagodio treneru i njegovim metodama, fizikalije i kondicija bili su mu sve bolji, ljevica pouzdana i precizna kao uvijek, dok je sve zadivljavao odličnom igrom glavom za nekoga tko je toliko omalovažavan zbog (nedostatka) visine. Na njegov očiti napredak, Simeone je reagirao potezom koji će izvući najviše od igrača kojeg je klub tako skupo platio – s krila ga ja pomaknuo centralno, bliže golu. Griezmann je prvi prvenstveni gol za Atletico zabio tek u studenom 2014., ali onda je krenulo; od sredine siječnja do kraja sezone postigao ih je 16.

Ipak i dalje je bilo onih koji su ga omalovažavali, ali u idućoj sezoni, koja za njega još uvijek traje, impresivno se otresao etikete “igrača za male utakmice”, jer nema boljeg argumenta za dokazivanje kolika je to besmislica i jedna u nizu nepravdi prema Griezmannu, od njegovog skora u najvećim mečevima u 2015/16: postigao je odlučujuće golove za prolazak protiv Barcelone i Bayerna u četvrtfinalu i polufinalu Lige prvaka, kao i pobjednički Realu na Bernabeu u Primeri. Ukupni golgeterski saldo u dvije sezone u Atleticu mu je 53 zgoditka, od toga 44 (po 22 svake sezone) prvenstvena. Ističemo golove u Primeri, jer Atletico je “svjetski rekorder” u prvenstvenim pobjedama 1:0, a najviše tih zlatnih golova zabio je upravo Griezmann.

Njegovi pothvati u Atleticu još su veći kada se zna da je od suigrača iz napada (Martineza, Torresa i Vietta) imao malu ili nikakvu pomoć, dok je Griezmann uz sjajni golgeterski učinak, neumorno ispunjavao kod Simeonea jednako važne zadaće – pritiskanje protivničke obrane i vraćanje prema polovici vlastite momčadi. Ovakav preobražaj igrača koji je samo godinu dana ranije padao od umora nakon sat vremena u igri, dok gol nikako nije mogao zabiti, pokazuje koliko je Simeone velik trener, ali i da Griezmann nije ništa manja igračka klasa.

Potvrda toga zasluženo i pravedno dolazi i na jedinoj preostaloj pozornici – internacionalnoj. Griezmann briljira na Euru. Do finala je zabio šest golova i dva namjestio, a kada ga je Deschamps sjeo na klupu, vratio se još brži, efikasniji i nezaustavljiviji.

Nije “jedan od nas”, ali je potpuno naš! 

Griezmann ni protiv Njemačke nije izgubio niti krivo štopao ili dodao loptu, kao što suparničkoj obrani nije davao priliku za opuštanje, čak ni u tijekom više od jednog sata njemačke dominacije. Ovaj rastom niski, ali djelima najveći nogometaš, nosi Francusku na Euru svime navedenim, ne “samo” golovima, iako kvalitete momčadskog igrača dokazuje i s dvije asistencije te velikim doprinosom u obrani.

U polufinalu je drugi put na utakmici nokaut faze Eura postigao dva gola. Već to je veliki doseg, koji postaje kolosalan kada znamo da je protiv Irske u osmini finala kao i kontra Njemačke u polufinalu, spasio njegovu reprezentaciju. Prvo sramote preranog ispadanja, jer podsjetimo, Irska je vodila, a oba gola za preokret Francuske zabija Griezmann, da bi je onda u dvoboju s Njemačkom izbavio blamaže da im finale na domaćem terenu uzme najveći rival.

Na prvenstvu gdje gledamo utakmice i nogomet loše kvalitete, na kojem je toliko velikih zvijezda debelo podbacilo, Griezmann iza kojeg je iznimno duga, te zbog Atleticovog načina igranja, posebno iscrpljujuća sezona, briljira začuđujućom svježinom.

Zato jer ga goni glad, jer je igrač koji se uvijek morao dokazivati i u kojeg nikad nisu prestali sumnjati. Zato u svakoj akciji traži loptu, protivnike poput nesretnog Howedesa ismijava bacajući ih na guzicu, a smirenost pokazuje i tako što usred frenetičnog pakla Marseillea mirno zakucava iz penala, da bi nakon toga loptu u gol poslao kroz noge najboljeg svjetskog golmana.

Sjajno je vidjeti da je u eri superzvijezda, ulickanih, zalizanih i istetoviranih klonova s planete luksuza, bahatosti i bogatstva zvane Moderni nogomet, uspio netko s kim se svatko može poistovjetiti, ali koji nije “jedan od nas”, jer nema među nama baš puno onih koji su nakon završene male mature otišli tisuću kilometara daleko od roditeljskog doma i do svjetskog vrha i statusa junaka nacije, došli tako što su se izborili, sazrjeli i uspjeli sami, usprkos okolnostima, a ne zahvaljujući njima.

Takav je Antoine Griezmann, Šegrt Hlapić svjetskog nogometa, “malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, a dobar kao sunce. A jer je bio takav, sretno je isplivao iz mnogih neprilika…”

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close