BREXIT Šta, kako i, zaboga, zašto?
Ostalo je dva dana do jednog referenduma u Velikoj Britaniji, jednog od najbitnijih dana u historiji EU koji bi mogao odrediti blisku budućnost te zajednice. Kada je, u predizbornoj kampanji za izbore 2015. godine, David Cameron obećao da će, u slučaju pobjede, sazvati referendum o pitanju EU, vjerovatno nije ni pomišljao da će biti tako blizu sopstvene propasti. Cameron bi sada, u slučaju izlaska iz EU, mogao biti upamćen kao premijer koji je pokrenuo domino efekt rušenja najvećeg i najboljeg političkog i ekonomskog izuma kojeg je Evropa ikada vidjela. Za one koji zaboravljaju pozitivne učinke EU, dovoljno je napomenuti da je u prvih 50 godina 20. stoljeća Evropa iskusila dva svjetska rata, a sve je to okončano trgovačkom, kasnije i političkom zajednicom koja je danas EU. Šta ako? No, sve to bi moglo vidjeti kraj ukoliko euroskeptici dođu na svoje. Termin “euroskeptik” prilično je širok, a njime se označavaju oni koji se protive EU ili njenom sadašnjem uređenju. Ipak, tip političara koji čine euroskeptike jednostavan je. To su, počevši od blažih ka radikalnijim: nacionalisti, islamofobi, rasisti, fašisti i neonacisti. Postavljaju se dva pitanja: šta ako Britanija ode i šta ako Britanija ostane? Odgovor na svako od njih je nepredvidiv, naročito uzimajući kontekst današnjih političkih previranja u svijetu i vaganja glasača evropskih zemalja između radikalne desnice i umjerenijih političkih struja. I sam referendum, te činjenica da će zasigurno preko 40 posto glasača u Britaniji biti za odlazak možda predstavlja početak kraja EU, no jasno je da će takvo stanje ubrzati eventualna odluka o odlasku. Ipak, sasvim je moguće da i u slučaju odlaska EU preživi, donoseći mehanizme po kojima bi članicama bilo neisplativo da odu. Da se razumijemo, neće to biti ni isplativo Velikoj Britaniji čiji će trgovinski odnosi patiti, no zbog toga patit će i drugi. Sve zemlje svijeta, osim Rusije, žele da Britanija ostane u EU jer strahuju od uticaja na berzu i njihove ekonomije. Govoreći o tome, i Rusija bi u tom slučaju mogla osjetiti nestabilnost na berzama, no ni blizu kao njeni suparnici u EU, što predstavlja i osnovni razlog zašto bi takav razvoj događaja odgovarao Putinu. Posljedica 9. septembra i izbjegličke krize Mnogi se pitaju kako je EU došla do toga, da odmah poslije svog zlatnog doba strahuje od odlaska jedne od najvažnijih članica. Kako smo ranije spomenuli, euroskeptici su mahom daleka desnica koja raste još od septembra 2001. godine kada je izvršen teroristički napad na Svjetski trgovački centar u New Yorku. Mediji i pojedini političari na Zapadu od tada počeli su koristiti islamofobičnu retoriku čije efekte vidimo u porastu nacionalizma i želje za “nezavisnošću od EU”. No, bez obzira na rezultate referenduma u četvrtak, posljedice ovakvih retorika tek trebamo vidjeti. Stvari su inekako bile pod kontrolom dok se nije dogodio rat u Siriji koji je, kao domino efekt, talasima zapljusnuo obale Evrope. Na vrata EU pokucale su stotine hiljada izbjeglica muslimana, što je dalo priliku desničarima, euroskepticima, da poniknu po Evropi, ulijevajući strah od “kraja kršćanske Evrope”. Ono što Britanci moraju imati na umu prilikom glasanja je da će, i u slučaju odlaska, ako žele ostati u trgovinskim sporazumima sa EU, morat će pustiti i imigrante. EU sigurno neće dopustiti Britaniji da bude kao muško dijete patrijarhalnoj porodici – ti možeš sve, drugi ne. EU je eksperiment koji bi, jednog dana, mogao dovesti do globalnog mira i blagostanja, a prvi veliki test ima u četvrtak. Iz tog razloga, baš kao što se i talasi rata u Siriji zapljuskuju obale Evrope, tako će i talasi zaokruživanja odgovora na listiću u Velikoj Britaniji obići cijeli svijet.
Piše: Agan Uzunović
avaz.ba
