Branimir Muidža: Protiv sive ekonomije i korupcije boriti se regionalno

Naš sagovornik je Branimir Muidža, čovjek koji stoji iza uspješnih privatizacijskih priča kakva je Tvornica cementa “Kakanj”. Priča Cementare primjer je kako se u vremenu tranzicije privatizacija može uspješno provesti na korist i zadovoljstvo i investitora, i radnika, ali i šire zajednice. Cementara je fabrika koju možete poželjeti u svom komšiluku. Proizvode cement, ali ne i prašinu. Kako izgleda odgovoran pristup poslu kao društvenoj aktivnosti, saznajte iz ovog razgovora

Piše: Razgovarao Orhan Hadžagić
Novovrijeme.baNV: Kako vidite ulogu lokalnih vlasti u procesima privlačenja investicija? Tu prvenstveno mislim na srednja i mala preduzeća, te na otvaranje novih radnih mjesta?

Lokalne vlasti su izuzetno važan partner poslovne zajednice. Kad se investitor odluči za ulaganje u neku zemlju, on potom bira mikrolokalitet za realizaciju svoje investicije i poslovne ideje, a taj je dio onda usko vezan za lokalne vlasti i kvalitet njihove usluge koju mogu ponuditi kako investitorima tako i svojim građanima. Ako lokalna zajednica nije spremna odgovoriti zahtjevima i potrebama investitora, vrlo često može odbiti investitora od ideje. U suprotnom, ukoliko je lokalna zajednica prijateljski nastrojena prema investitorima, utoliko se investitor osjeća zaštićenim i sigurnim i započinje s investicijom. Primjer uspješnih investicija koje su promovirale i uspjeh lokalne zajednice su Kakanj, Goražde, Teslić, Tešanj, Jelah, Žepče, Gračanica, a ohrabruje činjenica da je takvih primjera sve više, što ukazuje na to da se mijenja percepcija ulagača ali i odnos lokalnih vlasti spram realizacije poslovnih ideja.
NV: Postoji li nešto što zamjerate investitorima, odnosno treba li, naprimjer, investitor shvatiti koncept po kojem funkcionira Bosna i Hercegovina na svim svojim nivoima?

Bosna i Hercegovina je kompleksna sredina, kako za život tako i za poslovanje. Možda više za poslovanje, s obzirom na to da se investitori prvo moraju suočiti sa svim administrativnim barijerama, nepredvidivim zakonima, nestabilnim političkim i pravnim okvirom i svim ostalim nelogičnostima koje nas okružuju. Investitori se svakako trebaju informirati o svim tim aspektima prije svojih ulaganja.
NV: Koji su glavni razvojni izazovi zdravih i jakih privrednih subjekata u BiH, te gdje domaći privrednici najčešće prave greške kad grade strategiju razvoja?

Zdravi i jaki privredni subjekti dijele sudbinu svih ostalih, a svi bi bili jači kad bi eliminirali političku nestabilnost, pravnu nestabilnost, kad bi imali predvidive poreze, kad bi ti porezi bili u funkciji rasta privrede a ne budžeta, kad bi se ti budžeti efikasno koristili, kad bi se administracija usmjerila da radi na mnogo efikasniji način, a to bi moglo kad bi bila vrednovana po učinku kao što se to radi u realnom sektoru. Izazov je također kako predvidjeti vremenski okvir i budžet kod ovako dugih rokova i kompliciranih procedura za dobijanje raznih dozvola, izazov je kako biti konkurentan kod toliko parafiskalnih nameta i opterećenja rada, odnosno primanja. U takvim ne baš previše stabilnim okolnostima, kompanije ponekad svoju strategiju temelje na kratkoročnim mjerama, posežući za ad hoc rješenjima, kratkoročni neuspjeh ili djelimični uspjeh razlog je česte promjene strategije ili neulaganja, a empirija dokazuje da svaka uspješna kompanija svoju strategiju i poslovni razvoj ipak temelji na dugoročnom pristupu u strategiji i planiranju, na obuci svojih kadrova jer su to najbolji resursi razvoja.
NV: Kakve su mogućnosti regionalne saradnje i ukrupnjavanja biznisa s ciljem povećanja konkurentnosti prema trećim tržištima?

Regionalna saradnja i saradnja na nivou klastera često je neophodna posebno u slučaju BiH, koja je sa nepuna četiri miliona ljudi u suštini malo tržište. Danas kad zemlje susjedi pristupaju EU-integracijama i povezuju se ne samo politički nego i ekonomski, sve je teže biti konkurentan i izvoziti robu. Boljim povezivanjem, udruživanjem i traženjem strateških partnera možemo poboljšati svoje usluge, promet roba i usluga, biti konkurentniji i postići održivi razvoj. Kad spominjem regionalnu vezanost i saradnju, podvlačim važnost zajedničke borbe na nivou regije protiv sive ekonomije, korupcije, što također pomaže biznisu.
NV: Možete li nam predstaviti Vijeće stranih investitora?

Vijeće stranih investitora okuplja 50-ak najvećih stranih investitora u BiH, a osnovano je 2006. godine uz potporu OECD ‒ Investment Compact za Jugoistočnu Evropu, koji je vodeći program dizajniran za poboljšanje investicijske klime u Jugoistočnoj Evropi i podržava ekonomije Zapadnog Balkana kako bi poticali razvoj privatnog sektora. Zapravo, cilj formiranja ovakvih asocijacija jeste pomoć stranim ulagačima u prevazilaženju “tranzicijskih” problema u zemljama u kojima je to potrebno. Zato i postoje isti ili slični uredi Vijeća stranih investitora u državama kakve su Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Albanija, Crna Gora, Rumunija i Srbija.

Vijeće stranih investitora je posebno posvećeno poboljšanju investicionog i poslovnog ambijenta u Bosni i Hercegovini, te promociji komunikacije i saradnje između Vijeća stranih investitora i vlasti u Bosni i Hercegovini. Vijeće djeluje i kao poslovni ambasador BiH. Pozitivni primjeri poslovanja članica promoviraju BiH kao zemlju u kojoj je moguće uspješno poslovati. Naše konkretne preporuke za poboljšanje zakona, procedura i poslovnog okvira predstavljamo putem “Bijele knjige” koju prezentiramo vlastima sa željom da to bude osnov za donošenje ključnih odluka i zakona koji reguliraju odvijanje ekonomskih odnosa u BiH.
NV: Kakva je uloga nevladinog sektora u sferi promocije jedne zemlje kao investicione destinacije?

Nevladin sektor svakako ima značajnu ulogu i funkciju kod promocije i prepoznatljivosti jedne zemlje. Mislim da se u ovom momentu civilni sektor trudi da podigne svijest i građanstva i institucija o važnosti poboljšanja poslovne klime. Ima pomaka, ali su veoma spori, jer, opet, kako sam već rekao, mnogo toga ovisi o zvaničnim institucijama. Osobno smatram da su najbolji promotori investicija oni koji su već uložili u BiH ‒ prisutni investitori. Ono što također treba uvijek isticati jesu pozitivni primjeri, jer nije sve ni sivo ni crno, mislim da nijedan ozbiljan investitor nije dugoročno izgubio novac u BiH, postoje pozitivni primjeri koje treba isticati, međutim, svjedoci smo da medijsku pažnju ipak odvlače oni manje uspješni pa je i sam dojam negativniji od realnog stanja.
NV: Možete li nam nešto reći o projektu “Bijela knjiga”, njegovim ciljevima i planovima?

Najvažniji pisani produkt Vijeća stranih investitora predstavlja “Bijela knjiga”. Ona je postala jedan od važnijih dokumenata čak i među Vladinim institucijama, kao polazna osnova za reformske procese. Njena specifičnost jeste upravo u tome što je pišu predstavnici kompanija, preporuke koje se nalaze unutra predstavljaju svakodnevne prepreke koje koče investiranja i razvoj ekonomije. Važno je i istaći da su te preporuke tehnički rješive, što podrazumijeva da ne zadiru u bilo kakve nacionalne i političke interese ili ustavna pitanja, ovdje se radi o pitanjima od vitalnog ekonomskog interesa i napretka poslovnog ambijenta. Tako je i njena svrha da sugerira vlastima Bosne i Hercegovine prioritetne ekonomske i pravne reforme s ciljem uklanjanja ključnih prepreka za ulaganja. Novu “Bijelu knjigu” za 2015/16. godinu, planiramo objaviti u proljeće 2016. godine, a ona će obuhvatiti sedam područja. Članovi Vijeća stranih investitora trenutno rade na identificiranju otvorenih aktuelnih pitanja/problema, te će nakon toga kreirati svoje preporuke uz predložena rješenja, na čijoj provedbi ćemo raditi u toku sljedeće godine.

Smatram da su svih sedam oblasti koje bude sadržavala nova “Bijela knjiga” podjednako važne i nužno je napraviti regulatorne reforme u svim navedenim oblastima kako bi se konačno kreirao jedan pravni okvir koji će omogućiti lakše i efikasnije poslovanje u BiH.
NV: Kako biste ocijenili ekološku svijest proizvođača u BiH?

Kad je riječ o našim članicama, a to su velike svjetske ugledne kompanije prisutne u BiH, siguran sam da strogo vode računa o ekološkoj zaštiti i lokacije na kojoj proizvode te građanstva koje tu živi. Sami standardi koje donosimo iz svojih majki kompanija moraju biti isti za sve, a to su visoki standardi zaštite okoliša.
Općenito, smatram da ekološka svijest raste, ali istovremeno jednako smatram da je svijest na višem nivou od realnih financijskih mogućnosti kompanija da u potpunosti realiziraju svoje ciljeve koji se odnose na zaštitu čovjekovog okoliša.
Međutim, primjer Tvornice cementa Kakanj dobar je primjer i putokaz društveno odgovornog poslovanja koji je ujedno dokaz da kad se hoće, onda se i može poboljšati i ekološki segment poslovanja.
NV: Smatrate li da sprega obrazovnog sistema i privrede u BiH ide uzlaznom putanjom?

Smatram da ta sprega treba da bude mnogo čvršća i maksimalno moguće korelirana. Međutim, poslovna zajednica ističe da obrazovni sistem u BiH, pogotovo visokoškolski, u najvećem broju slučajeva ne prati zahtjeve tržišta rada. Tu dolazimo do velike proizvodnje kadrova koje, u tom obimu, bh. tržište ne treba, dok istovremeno neke kompanije ne mogu pronaći stručnjake za svoje potrebe i procese. Globalna ekonomija se mijenja, naši fakulteti u najvećem broju slučajeva školuju pravnike, farmaceute i ekonomiste. Ipak, razvoju privrede je potrebno mašinskih, građevinskih i elektroinžinjera, komercijalista; zanimanja vezana za IT-sektor su u sve većoj potražnji. Medicinsko osoblje je također u deficitu, s obzirom na to da mnogo tog osoblja odlazi iz BiH. Neophodno je sastaviti i univerzitete i poslodavce kako bi zajednički kreirali programe koji će svim stranama biti od koristi ‒ i univerzitetima, mladim ljudima i poslodavcima. Dobar primjer takve saradnje je Ekonomski fakultet u Sarajevu gdje Poslovni savjet tog fakulteta aktivno sudjeluje u pripremi i realizaciji programa edukacije.
Ali nije sve to problem obrazovnog sistema, problem je socio-ekonomske i demografske prirode, sve više mladih odlazi izvan granica BiH tražeći životnu i poslovnu priliku i budućnost u drugim zemljama. To i jest najveći problem, zato je i potrebno što hitnije pristupiti hrabrijim reformama kako bi se negativni trendovi preokrenuli, kako bismo imali više radnih mjesta, kako bi mladi ostajali u BiH, kako ne bi proizvodili stručnjake a onda oni odlazili izvan zemlje.
Branimir Muidža (1973) rođen je u Puli (Hrvatska). Diplomu ekonomiste stekao je na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, Univerzitet u Rijeci. Trenutno je generalni direktor Tvornice cementa “Kakanj” i generalni direktor “HeidelbergCement” grupacije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Također je član Upravnog odbora kompanija “TBG Beton d.o.o.” Zagreb i “Dunav-Drava cement d.o.o.” Zagreb, te prokurist kompanije “TBG BH d.o.o.” U proteklih petnaest godina radio je za “HeidelbergCement” na različitim rukovodećim funkcijama. Muidža je izabran za menadžera godine u Bosni i Hercegovini 2006, 2007, 2009, 2010. i 2011. godine, a 2012. za menadžera decenije za BiH i Jugoistočnu Evropu.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close