Božo Lipovina – Crnogorac drži neslavan rekord: Pozivali ga na sud čak 250 puta, jer kritikuje vlast i spašava izbjeglice

Božo Lipovina je Cetinjanin koji drži neslavan rekord u Crnoj Gori. Kako kaže, zbog neslaganja sa aktuelnim režimom i zbog pomoći koju je pružao nacionalnim manjinama u Crnoj Gori, Lipovini se crnogorska vlast zahvalila sa čak 250 poziva za sud. Tvrdi da je 1997. Godine izbjegao likvidaciju zahvaljujući tadašnjem pomoćniku ministra policije. Dobitnik je četiri odlikovanja za građansku hrabrost.

Lipovina je nekadašnji pomorac. Plovio je 12 godina na inostranim brodovima. Kada se vratio u Crnu Goru, nije ni slutio kakva ga budućnost čeka. I sve zbog toga, jer je kako kaže bio uz rame sa ljudima kojima je pomoć potrebna. A kao posljedica njegove širokogrudnosti, afere su se ređale kao na filmskoj traci.

„Čim se završi jedna, otvaraju drugu aferu. Optuživan sam za sve i svašta, šta god im padne na pamet. Imao sam teških 25 godina života u Crnoj Gori. Ne zbog toga jer je meni nešto trebalo, već zbog toga što sam ljudima pomagao. Inače, ja sam 90-tih godina bio jedan od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori. Prije toga, plovio sam 12 godina na inostranim brodovima. Neprilike i sve ono što sam doživio je zato jer sam bio uz rame sa ljudima kojima je pomoć bila neophodna. I dan danas mi to rade. Jedna se afera završi, druga se otvara“, rekao je za Anadolu Agency (AA) Lipovina.

Kritikovao Đukanovića zbog rata u Hrvatskoj i BiH

Prisjeća se 1991. godine i dana kada je tadašnjem, a i današnjem premijeru Milu Đukanoviću poslao pismo povodom njegovih poziva da se ide u rat u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

„Godine 1991. objavljujem tekst odnosno reagovanje na poziv tadašnjeg, a i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića koji je pozvao narod da ide u rat. Pitam ga zbog čega treba da idemo da napadamo Dubrovnik, te zbog čega treba da idemo da koljemo ljude po Bosni, da silujemo žene i da im ubijamo djecu. Taj isti Đukanović kasnije dobija od nekih NVO u Sarajevu odlikovanja. S druge strane, sjećam se i skandiranja u Podgorici ispred hotela Crna Gora, tada su govorili „zaklaćemo ovih dana na stotine muslimana“, „Cetinje će ovih dana biti groblje liberala“. Ljude sam ispred Skupštine Crne Gore upozoravao 1989. godine, šta će nam se desiti ako družina oko Đukanović dođe na vlast“, pričao je Lipovina, dodavši:

„Jer ja sam njih poznavao od ranije. Oni su me molili da im pokažem kako izgleda dolar i marka. Godine 1993. u nemirima na Cetinje bio sam jedan od aktera, mene je policija napala s leđa i tom prilikom mi povrijedila sedam pršljenova“.

Lipovina je dobio i rješenje o penziji, koju će svakog mjeseca primati u iznosu od  99 eura.

„To rade samo da bi me isprovocirali. Pozivan sam na sud 250 puta, ali nikad jednu kaznu nisam platio, jer su im sve te montirane optužnice padale na sudu. Za sve živo su me optuživali. No, ima dobrih ljudi kunem vam se, jer da ih nema Crna Gora bi nestala za čas. Međutim, korumpirana vlast i institucije nam ne daju da idemo naprijed. Direktno sam optužio Đukanovića, jer je on pozivao ljude da idu u rat, nisam  ja. I da bi on došao do enormnog bogatstva, najbolje je bilo narod posvađati, zatvoriti fabrike. Meni je sin od sve ove muke pobjegao za Ameriku. Bio je jedan od najboljih studenata, odradio specijalizaciju u Londonu i Rimu, i kada je trebalo da se zaposli, uoči izbora su mu tražili moj matični broj, kako bi oni radili šta bi htjeli“, revoltiran je Lipovina na aktuelnu vlast, za koji kaže da je „nenarodni“.

Navodi jedan od primjera, kako kaže, montirane optužnice protiv njega.

„Optužen sam za krivično djelo pljačka u pokušaju. Optužuju me da sam ukrao 760 dinara. A u to vrijeme boca rakije koštala je 1.200 dinara. Zar vam nije jasno onda poenta svega“, pita se Lipovina.

U svojoj kući skrivao izbjegle iz BiH, Hrvatske i Kosova

Ovaj veoma ljubazan čovjek pokazujući tekstove iz svojih knjiga prisjeća se deportacije Bošnjaka i Hrvata 1992. Godine, kao i Albanaca 1999.

„Ovdje kod mene u kući smo sklonili jednog momka iz Bosne, zvao se Mirza. Bukvalno smo mu spasili život. Nakon toga sam skrivao jednog momka iz Hrvatske. Godine 1999. porodica Jašari sa Kosova je bila kod mene, našla sklonište. Ja sam 1999. godine pokupio 2.000 Cetinjana da idemo u Ulcinj da branimo Albance od sedmog bataljona. Bih bio srećan čovjek da u mom komšiluku ima svih vjera i nacija. A to je razlog zašto sam stradao svo ovo vrijeme“, mišljenja je  Lipovina.

Spasio ga diplomata

Nakon svih neuspjelih afera protiv njega, kaže da mu je 1997. godine spremana likvidacija.

„Godine 1997. trebao sam da budem likvidiran. Tadašnji pomoćnik ministra policije, čovjek koji je kasnije bio uspješan diplomata upućen je na Cetinje po nalogu ministra policije Vukašina Maraša da ispita ko je čovjek koji buni narod na Cetinju. On je došao na Cetinje i tek nakon sedam, osam dana smo se sreli. On se predstavio kao prijatelj Cetinja, Crne Gore i nacionalnih manjina. On me je spasio od likvidacije“, kaže Lipovina.

Dobitnik je četiri odlikovanja. U Ulcinju mu je dodijeljena nagrada za građansku hrabrost. Kaže da se ne može pomiriti sa činjenicom da pojedine NVO iz BiH daju odlikovanja ljudima koji su akteri svih loših stvari koje su se desile 90-tih godina.

„Ali srećan sam što sam bar jednom od ljudi kojima je bilo teško pružio pomoć. Ne pripadam ni jednoj partiji, već samo organizaciji pokretu otpora“, priča Lipovina drhtećim glasom sa suzama u očima.

„Ako jedan manjinski narod nema sva prava kao ja autohtoni Crnogorac, onda ja nisam zadovoljan. Čovjek sam građanske svijesti“, poručuje ovaj bivši pomorac.

Razmišljao kako „pomoći“ Krivokapiću

Kaže da se sastajao sa nekoliko visokih državnih funkcionera kako bi im ispričao kroz šta sve prolazi.

„Predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić me je primio prije nekih pet ili šest godina. Razgovarali smo 45 minuta i našao sam se u velikom problemu. Toliko mi se žalio da sam razmišljao kako da ja njemu pomognem. Obraćao sam se i tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću. On mi je rekao da zna kroz šta sve prolazim“, priča svoju priču Lipovina.

Vjerovao je da će se povratkom nezavisnosti Crnoj Gori stvari popraviti. Ipak, šansu za pravdu vidi u ulasku Crne Gore u Evropsku uniju (EU) i NATO.

„Ulaskom u EU i NATO neke stvari će se izmijeniti i moraće se poštovati i ljudska prava, jer ova vlast će otići, ali pitanje je ko će doći. Zbog nesposobne opozicije ova vlast i opstaje 25 godina“, smatra Lipovina.

Cetinje kojeg više nema

Cetinje, današnja prijestolnica Crne Gore za Lipovinu nije što je nekad bilo.

„Cetinja više nema. Pazite, Cetinje je grad koji je imao problem sa radnom snagom. Morali smo uvoziti radnike. Na birou rada nije bilo ni jednog radnika. Godine 1989., kada je došao predstavnik švedskog Elektro luksa da pregovara sa Obodom, uveli su ga u radničku menzu, on je mislio da je prevaren. Mislio je da je to hotel sa pet zvjezdica. Nije mogao da vjeruje da radnici imaju tri vrste jela za stolom. I to radnicima te iste godine nije valjalo, već su tražili smjenu vlasti“, zaključuje Lipovina.

(Anadolija/aa)