AUTOR: MILAN RAKOVAC / autograf.hr
Dodik kod Erdogana, mio i drag, a iza njih zastave Turske i BiH (ništa la Republic of Srpska). A Zoki Milanović predlaže da on, Vučić i Erdogan riješe bosansko ”pitanje”. Ma nemoj!
A EU i NATO su odlučni da sačuvaju tekovine Daytona, ali samo retorički. A Bosna ŠAPTOM GRMI svoju vjekovnu opstojnost i neuništivost. Jer Bosna jest, bila, sad je i sutra će biti, što god muljali po vašingtonskim, briselskim i kremaljskim kabinetima. A da bosanski komšiluk i ne brojimo…
”Šaptom Bosna poginu”, kaže veliki Marin Držić u komediji ”Dundo Maroje”. Kroz vrijeme, ustalila se narodska inačica ŠAPTOM BOSNA PADE.
Srednjovjekovno je Bosansko Kraljevstvo bilo moćno i bogato olovom i srebrom i solju i finim tkaninama. I zato stalno izloženo ugarskim i turskim apetitima. Pa turska vojska u maju 1463. godine prodire u Bosnu. Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača pobjegla je u Dubrovnik, te u Rim i oporukom kraljevstvo ostavila Papi u nasljeđe.
I sad, novi apetiti i manipulacije, pa čak Dodik kao milo mače prede na konferenciji za novinare, poslije sastanka s Gabrielom Escobarom, da Erdogana doživljava kao velikog lidera velikog naroda koji je prirodno zainteresiran za podršku i pomoć Bošnjacima u BiH.
”On je uvijek za dogovor i zato imam povjerenje. Zato i odlazim u Tursku da mu dodatno objasnim situaciju, a ne da se ponašam kao Bakir Izetbegović koji ne želi dijalog”, kaže novopečeni mirotvorac Mile Dodik.
I to nakon tajne večere s Izetbegovićem. Koji isto, kao i Ivo Komšić, dolazi kod Erdogana. A novi sultan mudro lavira između Sarajeva, Istanbula, Moskve, Brusselsa, Washingtona i Pekinga, i to ne samo po pitanju BiH. Aferim i mašala!
S druge strane, Dayton je Dayton, i tu nema milosti, a Escobar je novi Hollbrooke.
Treba podsjetiti: aneksi Daytonskog mirovnog sporazuma 1A i 1B su vrlo jasni. Aneks 1A, članak I, točka b.) podrazumijeva se i postoji suglasnost da NATO uspostavi vojne snage koje će djelovati pod rukovodstvom i biti podređene upravi i političkoj kontroli Sjeverno-atlantskog vijeća (NAC) preko komandne strukture NATO-a.
U slučaju ugrožavanja BiH i bošnjačko-muslimanske populacije u BiH od oko dva milijuna stanovnika, iz Turske bi moglo doći na tisuće dobrovoljaca, bjegunaca iz Sirije, Afganistana, Iraka, Pakistana…
Bosna je znala preživjeti i turski zulum i komšijsko, kršćansko hajduštvo, i kraljevske negacije i ofenzive Wermachta i četnička i ustaška klanja i partizanske odmazde, da bi od Tita dobila natrag svoj multietnički etatizam, da bi je Dayton sačuvao od srebreničkoga istrebljenja.
Zato će Bosne biti, tko god i što god muljao, po metropolama Zapada i Istoka – onog komšijskog do onog ”belosvetskog”.
Piše Hajrudin Somun, Oslobođenje: ”U euroatlantskim centrima ne znaju šta bi da urade s BiH. Kao da ne znaju šta se valja iz Moskve i Beograda, što narod u Bosni i Hercegovini izbezumljuje, pa nije čudo da više od polovine razmišlja, a neki već pakuju kofere da negdje bježe u strahu od novog rata. ‘Pa i vakat je’, rekao bi neki stari Bosanac, mirno srčući kafu: ‘Još smo dobro i prošli, kraće je bilo između dva svjetska rata i ono prije od Hadži Loje.’ Tako ne zna ni ovaj sijedi Bosanac šta da kaže kad ga pitaju na ulici ili pijaci, nego da odgovori kako rata neće biti, drukčije su ovo prilike u svijetu nego prvih 1990-ih”.
U knjizi putopisa po samome sebi, to jest po Bosni i Hercegovini, koja je pred štampom, zapisao sam: ”Balkan, a navlastito Bosna u njemu kao samo srce & duša, sutra može biti interkontinentalna i interkonfesionalna karantena, oaza, limes et sinus mundi, carinarnica između Azije i Europe, DISTOPIJA UTOPISTIČNA JAMAČNO, A MOGUĆNO DJELOTVORNA?
Ali zato nam svima treba precizno samoutvrđivanje pojedinih kolektivnih interesa, iz kojih može nastati njihovo sprezanje u zajednički, regionalni, međukontinentalni interes.
Upravo dramatična prisutnost različnih kultura i religija, ako se uspostavi interesno zajedništvo, može sutra biti najbolja zapreka već nastupajućim militariziranim fundamentalizmima; ovdje može možda bljesnuti iskra iluminizma koji će potisnuti mrak opskurantizma; The Good & The Evil zajedno u ”božjem hramu”, mislim da je to srž konflikta, pa valjda je surova ”generalna proba” kroz genocid u Srebrenici i trogodišnju opsadu Sarajeva uozbiljila narode Balkana, a i Zapad, a i Istok?
Jer ako mira na Balkanu ne bude, neće ga biti nigdje…”
