Šta se to desilo da smo danas lovina u vlastitoj državi?
Kažu da je Jaser Arafat, predsjednik Palestine i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) tokom agresije jednom nazvao Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, kako bi mu sugerirao da ne odbija niti jedno „mirovno rješenje“ Zapada.
Zapad je tada nudio i „fildžan-državu“ Izetbegoviću, a Arafat je – opet kažu – sasvim dobronamjerno sugerirao da se čak i to prihvati.
Njegova logika bila je – prenose dalje – da je on napravio kardinalnu grešku odbivši ponude tadašnjih „mirotvoraca“ na Bliskom istoku da dobije svoj komad Palestine. Sada bi, kaže, prihvatio i upola manje od onoga što je zadnji put odbio.
Ne znamo je li Arafat ikada s takvim porukama nazvao Izetbegovića. Sumnjamo da jeste. A i da se to desilo, Izetbegović je – ipak – odbio „fildžan-državu“. Bosna i Hercegovina, kakva takva, u međunarodno je priznata država i uživa zapadnu deklarativnu podršku očuvanju suverenosti i teritorijalnog integriteta.
Da li Bosni i Hercegovini prijeti budućnost Palestine?
Prema svim dosadašnjim političkim, sociološkim, ekonomskim, a posebno historijskim trendovima – DA!
Prof. dr. Fikret Karčić je ovu historijsku dimenziju savršeno dobro opisao https://politicki.ba/news/read/16245 . Nema se tu šta više dodavati niti oduzimati.
Politički, sociološki, ekonomski… svjedočimo višegodišnjem procesu rastakanja države.
Bosna i Hercegovina nam je oteta pred našim očima i uz pristanak naših lidera.
Bilo da su prešutno učestvovali u tome, bilo da su prevareni, bilo da naprosto ne razumiju ili neće da razumiju trendove.
Isto važi i za bošnjački narod i „probosanske“ snage.
Šta se to desilo da smo danas lovina u vlastitoj državi?
Mnogo toga!
A za većinu stvari sami smo krivi.
Dobili smo državu a da nismo ništa uradili da ona funkcionira.
Od Paddyija Ashdowna pa naovamo, nismo napravili ništa vrijedno hvale. Ali jesmo sve što smo mogli kako bi se stidjeli naše djece.
Stranaka imamo kao u priči!
Svaka se deklarativno zalaže za bolje i ponaša kao nevladina organizacija. Svaka je, istovremeno, stranka demokratske reakcije. Frcaju saopćenja osuda antidržavnih aktivnosti i poziva se međunarodna zajednica (čitaj Amerika i Evropska unija) da riješi naše probleme. Sami ama baš ništa ne radimo.
Umjesto toga, najviše se strasti, vremena, energije i ostataka političkog mozga koristi na međusobne obračune.
Da su Narod i Pravda, Stranka demokratske akcije, Socijaldemokratska partija… 1 posto energije potrošile na organiziranje sastanka na kojem bi, barem, potpise stavili na ono što svi zahtijevamo – da nema podjele BiH i da je to država u kojoj vladaju dobri zakoni, barem malo bi nam bilo drugačije.
No, nikome ne pada na pamet da takav skup i organizira.
Kurativnije je klati se među sobom. To na društvenim mrežama donosi „lajkove“. U realnosti, svjedočimo kako nam država kopni pred očima.
I dalje smo taoci ubitačne kombinacije sindroma žrtve i uvjerenja da smo glupi i nesposobni, trgovačkog mentaliteta i uvjerenja da nam je svijet vječno dužan i da o nama mora brinuti. Samoubistvena iluzija!
I Palestinci su mislili da im je svijet vječno dužan. Oduzeta im je zemlja kako bi se nekome drugome napravila država. U toj zabludi došli su danas gdje jesu – narod koji živi u najvećim koncentracionim logorima svijeta. Izloženi su stalnom i sistemskom progonu nacističkog režima koji vlada Izraelom. Pravo i pravda ne postoje za Palestince. A do savršenstva je razvijen mehanizam njihovog potiskivanja i brisanja s lica zemlje.
Svakodnevno svjedočimo progonima, gaženju prava i dostojanstva Palestinaca.
Istovremeno, vodeće islamske zemlje razvijaju diplomatske, političke, ekonomske… veze s režimom u Izraelu.
Palestinci su im moneta za trgovinu. Oni su sredstvo, a ne cilj.
I to samo dodatno doprinosi njihovoj tragediji.
U Bosni i Hercegovini Bošnjaci su krivi što postoje!
Da bi nam pro-nacistički politički lideri Srba i Hrvata priznali makar prosječnost, moramo biti superiorni genijalci. A to nije moguće.
Šta god da uradimo, naiđe na njihovu osudu. Čak i kada bi smo im bespogovorni služili, ne bi smo valjali. Jer smo tu, svoji na svome. A i Palestinci su bili svoji na svome. Vijekovima. Izmiješani, ponositi, vanredno obrazovani, marljivi i sposobni…
Šta nam je činiti?
Moramo se mijenjati iz temelja!
Moramo na teritorijama gdje smo većina praviti funkcionalnu državu.
Ne smijemo sebi dopustiti dalji sindom Andaluza.
Korupciji moramo reći gromoglasno ne! Riješiti se stranaka koje nas u crno zaviše… Moramo se promijeniti iz temelja!
Moramo biti u stanju odbraniti se. Moramo biti u stanju zaprijetiti. Jer, strah čuva mir! Svoju sudbinu uzeti u svoje ruke!
Ali izgleda da nismo u stanju to napraviti.
Zato odgajamo djecu da što prije odu odavde. S kartom u džepu u jednom smjeru…
Politicki.ba
