Bosna i Hercegovina – Između Zimbabvea i Gane
Otvorenost budžeta na svim nivoima vlasti
Kako se od državnog nivoa ide prema nižim nivoima vlasti, transparentnost budžeta sve više opada, pa tako brojne opštine nemaju ni objavljene budžete….
(Elvir Padalović – Buka)
Prepričavamo to oduvijek, u kafanama , u čekaonicama zdravstvenih ustanova, među drugarima uz pivo i mezu – naši političari od nas nešto sakrivaju, lažu nam i petljaju. Međutim sad smo dobili i konačnu naučnu potvrdu da je to zaista tako. Naime, prema opsežnoj analizi budžeta svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, počev od kantonalnih preko enitetskih pa sve do državnog , zaključak iste je da je Bosna i Hercegovina tu negdje pri samom dnu otvorenosti – između „prijateljskih“ afričkih zemalja – ekonomski mizernih država i okorjelih dikatatura : Zimbabvea i Gane. Drugim riječima, građani ove zemlje doslovno ne znaju kuda idu niti kako se troše njihovi novci.
Sredinom marta u Sarajevu je organizovana OBS konferencija na kojoj su prezentovani rezultati mjerenja otvorenosti budžetskih procesa u Bosni i Hercegovini. Ovim istraživanjem su obuhvaćeni državni nivo, entiteti, Distrikt Brčko i svi kantoni, dakle ukupno 14 budžeta. Radilo se o nezavisnom, uporednom i redovnom mjerenju budžetske transparentnosti i odgovornosti koje u saradnji sa organizacijom International Budget Partnership sprovele ekspertne organizacije i predstavnici civilnog društva u stotinu zemalja svijeta, a u Bosni i Hercegovini ga sprovodi Centar za zastupanje građanskih interesa – Fondacija CPI.
Salko Sokolović, član Komisije za budžet Parlamenta Bosne i Hercegovine, u uvodnoj riječi prezentovao je rad komisije i konstatovao je da iako se u zadnje vrijeme na državnom nivou bilježe neka poboljšanja potrebno je još puno napora da se stanje značajnije popravi. Sreto Pekić, zamjenik direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije istakao je odgovornost svih nivoa i svih stubova vlasti za veću otvorenost, ali i potrebu da odgovorni snose posljedice za nedostatak iste.
Metodologija OBS-a podrazumijeva ispunjavanje upitnika od 125 pitanja u 5 poglavlja, na osnovu kojeg se putem Indeksa otvorenosti budžeta određena zemlja rangira na ljestvici od 1 do 100. Također je važno naglasiti da je analizirano osam ključnih dokumenata unutar budžetskog procesa a to su: Dokument okvirnog budžeta, Prijedlog budžeta sa pratećom dokumentacijom, Usvojeni budžet, Građanski budžet, Kvartalni izvještaji o izvršenju budžeta, Polugodišnji pregled budžeta, Godišnji izvještaji o izvršenju budžeta i Revizorski izvještaj. Od navedenih osam dokumenata u BiH se ne izrađuju Građanski budžet i Polugodišnji pregled budžeta.
Direktor Centra za zastupanje građanskih interesa Damir Mehmedbašić kaže za BUKU kako je sam proces praćenja budžeta kod nas bio mnogo teži nego u drugim zemljama.
“Naime, Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ima 14 budžeta centralne vlasti, raspoređene na tri nivoa, a pored toga imamo još i općinske budžete. Teško je od prosječnog građanina očekivati da recimo iz Jablanice, prati i utječe na svoj općinski, pa zatim kantonalni, entitetski i državni budžet. Zbog same raspodjele nadležnosti, svi ga se na određeni način tiču, ali mu je pristup ovim dokumentima ograničen, prekompliciran i nerazumljiv” navodi Mehmedbašić.
On dodaje kako je upravo zbog toga Fondacija CPI najprije započela sa Istraživanjem otvorenosti 14 budžeta centralne vlasti, kako bi što bolje definisala probleme, a u sljedećem periodu će sa svojim partnerskim organizacijama u lokalnim zajednicama analizirati rezultate Istraživanja i raditi na jačanju kapaciteta ovih organizacija kako bi one u svojim sredinama na što bolji način mogle kontrolisati budžetski proces.
Aleksandra Banović, istraživačica na projektu OBS, prezentovala je metodu i rezultate istraživanja. Od mogućih 100 poena otvorenosti predviđenih Open Budget Index metodologijom, 50 poena je dobio budžetski proces Bosne i Hercegovine na državnom nivou i time se nalazi na vrhu liste otvorenosti. U svjetskim razmjerima to je isti broj poena kao Argentina, Turska, Kostarika i Gana.
Banovićeva kaže za BUKU da, iako je generalno rezultat loš, Bh budžet je ostvario napredak u odnosu na istraživanja koja su provedena 2008 i 2010 godine jer je osvojio 50 bodova u odnosu na 44 boda iz prethodnih godina.
”Pomenuti napredak je postignut usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o finansiranju institucija u BiH kojim je predviđeno i uvedeno programsko budžetiranje. Programsko budžetiranje podrazumjeva da se budžetskim korisnicima dodjeljuju sredstva na osnovu programa i rezultata koji će se tim programima postići, a ne na osnovu procjene sredstava po ekonomskim kategorijama (kolika su sredstava potrebna za plate, kolika za materijalne troškove itd.)” ističe za BUKU Aleksandra Banović.
Kao negativnu stranu, dodaje ona, treba istaknuti grubo kršenje rokova koji su također definisani Zakonom o finansiranju institucija u BiH, a koji se odnose na proces formulacije i usvajanja budžeta. To najbolje dokazuje i primjer da je budžet BiH za 2011 godinu usvojen tek početkom 2012 g., te da je na državnom nivou cijelu 2011 g. na snazi bila Odlika o privremenom finansiranju institucija u BiH i međunarodnih obaveza.
Što se tiče ostalih rezultata BH otvorenosti, slijede Bosansko-podrinjski kanton sa 45 i Kanton Sarajevo sa 42 poena. Hercegovačko-neretvanski kanton i Distrikt Brčko imaju jednak broj poena, 41. U sredini ljestvice nalaze se Federacija Bosne i Hercegovine sa 40 poena i Tuzlanski i Zeničko-Dobojski kanton sa 39 dok je budžetski proces Republike Srpske ocijenjen sa 36 poena.
Začelje ove ljestvice predvode Hercegbosanska županija sa 35 poena, Županija posavska 34, Unsko-sanski kanton sa 27, Srednjo-bosanski kanton sa 26 i Zapadnohercegovačka županija sa 21 poenom, što je nešto manje poena nego Burkina Faso, a jedan više od Zimbabvea, okorjele afričke diktature.
Prema mišljenju Banovićeve, niz je razloga zbog kojih BiH iz godine u godinu ostvaruje loše rezultate u ovom istraživanju.
” To su su prije svega nedovoljna transparentnost budžetskih dokumenata, sporo provođenje reformi u procesu budžetiranja, kršenje zakonom propisanih rokova za izradu i usvajanje budžeta, oglušivanje vlasti na revizorske izvještaje, slaba nastojanja vlasti da uključi građane u budžetski proces itd”.
Iz organizacije Transprency International BiH kažu kako sva istraživanja pokazuju da je proces donosenja budžeta kao i sami budžeti na različitim nivoima i dalje na nezadovoljavajućem nivou po pitanju transparentnosti
“Kako se od državnog nivoa ide prema nižim nivoima vlasti, transparentnost budžeta sve više opada, pa tako brojne opštine npr. ni nemaju objavljene budžete i samim tim nema ni uvida javnosti u raspodjelu sredstava poreskih obveznika” kaže nam u izjavi Ivana Korajlić, portparolka TI BiH.
Prema istraživanju transparentnosti opština koje je sproveo TI BiH, samo 59% opština u BiH ima na svojoj web stranici objavljen budžet. S druge strane, forme budžeta su često takve da su budžetske stavke suviše generalizovane i teško je procijeniti za šta su konkretno namijenjena sredstva.
Kada se na to sve doda netransparentnost u samom procesu utroška budžetskih sredstava, dobijamo začarani krug iz kojeg je javnost isključena, a budžetiranje koje nije u skladu sa potrebama gradjana i nenamjensko trošenje tih istih sredstava, za koje niko ne snosi odgovornost.
“Naravno, i samo gradjani u BiH još uvijek nemaju dovoljno razvijenu svijest da su sredstva kojima raspolažu institucije u stvari javna sredstva, odnosno upravo novac koji dolazi od gradjana i za koji imaju pravo znati na šta se i kako troši i pomireni smo sa činjenicom da vlast može da radi šta želi, a da gradjani nemaju nikakvog uticaja na proces donosenja odluka” navodi Korajlićeva.
Ona dodaje kako tavka situacija ide u korist predstavnicima vlasti koji onda mogu nesmetano da nastave sa ovakvom praksom i raspolažu javnim sredstvima kao da su u pitanju njihova lična :
“Dovoljno je samo pogledati na koji način se predstavljaju izdvajanja iz budžeta, gdje se veoma često navodi kako je „predsjednik donirao“ ili „predsjednik obezbijedio“sredstva za odredjene namjene, kao da ih je on sam iz svog džepa izdvojio” zaključuje Korajlićeva.
Aleksandra Banović navodi za BUKU konkretne zaljučke do kojih su istraživači došli kada je u pitanju sam sadržaj budžetskih dokumenata:
„Nigdje se ne navodi ukupni dug određene razine vlasti ni na početku a ni na kraju godine. Dakle, navedene su neke fragmentirane informacije koje se odnose na kamate koje je potrebno isplatiti na osnovu duga i izdvajanja za servisiranja kredita, ali nigdje se ne navodi pod kojim uslovima su krediti dizani, koja je kamatna stopa, rok otplate itd. U budžetskim dokumentina politike i prioriteti su veoma slabo definisani. Također nije navedeno kako se politike za tekuću budžetsku godinu razlikuju u odnosu na budžetske politike iz prethodnih godina, šta se novim politikama želi postići, te kako će se određene promjene odraziti na prihode tj. rashode“ dodaje ona
Nadalje, vanbudžetski fondovi kao ni bilo kakvi izvještaji o navedenim fondovima uglavnom nisu dio budžetske dokumentacije. Nigdje se ne navodi kojim se to vanbudžetskim fondovima raspolaže, kao posluju, ni koje su njihove aktivnosti a trebao bi biti naveden finansijski plan izvanbudžetskih fondova koji se sastojati od općeg dijela i posebnog dijela u kojem bi bili iskazani prihodi i primici kao i rashodi i izdaci raspoređeni u tekuće i razvojne programe.
Prema ovom istraživanju, transferi javnim preduzećima uglavnom su navedeni u budžetskim dokumentima, ali često nedostaju dodatna pojašnjenja za šta su tačno namijenjeni određeni transferi koji su preusmjereni javnim preduzećima.U prijedlozima budžeta uglavnom su navedeni prihodi tj. rashodi od finansijske i nefinansijske imovine. Nigdje se, a kako bi to podrazumjevala najbolja praksa, ne navodi klasifikacija imovine po glavnim tipovima, istorijske informacije o imovini, vrijednost imovine te recimo sažetak popisa iz registra imovine.
Nadalje, u budžetskim dokumentima trebale bi biti navedene i pojedinačno klasifikovane finansijske donacije i donacije u naturi. Kada kažemo donacije u naturi treba reći da se misli na one donacije koje bi se na tržištu mogle zamijeniti za novac. Dakle, tu se ne misli na donacije u smislu pružanja stručnih znanja i usluga. Ovo sve u budžetima nije navedeno.
Ako je situacija po pitanju otvorenosti javnih sredstava te utroška istih tako loše, kako stvari učiniti vidljivijima?
Voditeljka istraživanja Aleksandra Banović smatra da je prije svega najvažnije da vlast uradi sve kako bi upoznala građane sa procesom budžetiranja u BiH.
“Prosječan građanin u BiH ne zna gotovo ništa o budžetskom procesu u BiH, kao ni o mehanizmima koji mu stoje na raspolaganju kako bi i sam uzeo učešće u tom procesu. Bilo bi veoma dobro kada bi BiH usvojila postojeću praksu iz evropskih zemalja a koja se tiče izdrade Budžeta za građane. Budžet za građane predstavljao bi neku vrstu pojašnjenja za sve one koji ne poznaju ekonomsku terminologiju, te bi prosječan građanin na vrlo jasan način mogao vidjeti na šta se troši budžetski novac. Također treba istaknuti da se sam sadržaj budžetskih dokumenata mora podići na viši nivo, a budžetski dokumenti dostupni svima” zaključuje za BUKU Aleksandra Banović
U cijelom konglomeratu problema zbog koje Bosna i Hercegovina provodi već više od dvije decenije stojeći na mjestu ili klizeći unazad, pitanje veće angažovanosti građana i nepostojanja integriteta države je jedan od značajnijih. Uz ovakav mizeran stepen otvorenosti upravljanja milijardama državnog novca, nije čudno što se građani ne uključuju u budžetske procese i prepuštaju političkim elitama da neometano provode svoje zamisli. Zauzvrat, državne vlasti nemaju nikakvo povjerenje građana bez kojeg ne mogu provesti nikakve reforme.
Kako je dobro biti poslanik u BiH: Pravilnici i odluke garantuju i isplate nezarađenog
Više novca dajemo državi nego što nam ostaje za hranu!
Infografike korištene u tekstu – dio prezentacije Analize otvorenosti budžeta
