Bosanac i izbjeglice

Zilhad S. porijeklom iz Sanskog Mosta udomio je 50 izbjeglica u svom lokalu u Gornjoj Austriji. Svjedoči o solidarnosti bosanske, hrvatske i srpske zajednice, koja brine za tri utočišta u okolici u kojima su smještene izbjeglice.

Autor: Ljubiša Buzić KOSMO

Između praznih barskih stolica i stolova mali Murat se igra autima na šarenom malom trkalištu. Dvogodišnjak zadovoljno klikće i pruža ruke svom ujaku Khalidu. Khalid podiže svog malog nećaka i postaje sasvim ozbiljan, dok počinje pripovijedati o svom putu u Europu. Dvadesetpetgodišnji Sirijac djeluje umoran i iscrpljen. Prije rata u Siriji imao je svoj vlastiti dućan mobilnim telefonima u Damasku. Nikad u životu nije pomislio da će jednog dana ići u Europu, objašnjava nam na solidnom engleskom. No, kad je teror došao u njegov grad i kad je njegova trgovina uništena, najprije je pobjegao u svoje rodno mjesto Qamischli, a otamo u drugi dio zemlje. Konačno je zajedno s majkom, sestrom i njeno dvoje djece napustio Siriju. Obitelj je izdržala mjesec dana u kampu u Turskoj, dodatnih mjesec dana je trajalo njihovo putovanje preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske do Austrije. Zajedno s oko 70 ljudi u jednom kamionu pošlo im je za rukom ući u EU.

Nada među gostioničarskim stolovima

To što su Khalid i Murat pronašli mjesto na kojem se mogu malo smiriti, mogu zahvaliti Zilhadu S., Bosancu austrijskog podrijetla iz Trauna. Obično se u njegovom lokalu održavaju koncerti i svadbe. No, u međuvremenu je prije tri tjedna ta stara gostionica na rubu Engerwitzdorfa postala privremenim utočištem 50 ratnih izbjeglica. „Suživot funkcionira jako dobro“, priča nam Zilhad S., koji je lokal zakupio tek prije nekoliko mjeseci. „Ni mještani nemaju problema s izbjeglicama“, smatra ugostitelj. Za njega je dramatična slika u medijima karikirana, spremnost na pomoć je puno veća od odbijanja izbjeglica. Kad je Bosanac prošlog ljeta razgovarao sa svojim najmodavcem, vlasnikom zgrade, o situaciji s izbjeglicama u pretrpanom centru u Traiskirchenu, obojica su dobili ideju. „Zašto da držimo ovaj prostor praznim, kada možemo pomoći ljudima?“, prepričava Zilhad.

Izvor fotografije: www.kosmo.at

Stranac u Austriji

Sam Zilhad S. je proveo nekoliko teških godina u svom životu nakon što je 1989. napustio rodni Sanski Most i otišao u Austriju tražiti novi početak. „Ni sam ne znam kako sam uspio ovdje preživjeti prve dvije godine“, kaže prisjećajući se. Tada ovaj izučeni elektrotehničar nije imao radnu dozvolu u Austriji, zarađivao je nešto malo novca preko honorarnih poslova i uglavnom spavao u autu. Kako bi dobio potrebne papire, najzad se ponudio da radi pet mjeseci bez plaće kao vozač u jednoj austrijskoj transportnoj firmi. Otada mu je lagano krenulo nabolje. U međuvremenu je ovaj Bosanac stekao vlastitu malu transportnu firmu, posjeduje vulkanizersku radnju i organizira priredbe i koncerte, pretežno za zajednicu doseljenika s Balkana.

Bosanska glazba protiv tužne svakodnevice

Danas Zilhad koristi svoje kontakte i organizacijski talent kako bi pomogao drugima. Svako malo mu zvoni mobitel i netko mu se javlja zbog skupljanja odjeće, namirnica ili igračaka za izbjeglice. Nedavno su Bošnjaci u njegovom lokalu i u još dva utočišta izbjeglica u okolici organizirali bajramske fešte za izbjeglice. Ono što se u BiH naziva „bujrum“, tipična gostoljubivost i kultura dobrodošlice ove zemlje, mogle su doživjeti i izbjeglice u Traunu. Bošnjaci su izbjeglicama donijeli pečeno janje i bosansku glazbu i pobrinuli se da se bar jedan dan promijeni tužna izbjeglička svakodnevica.

Izvor fotografije: www.kosmo.at

Nije prvi put da zajednica doseljenika s Balkana u Austriji pokazuje svoje veliko srce. Nakon katastrofe u poplavama, koja je prošle godine snašla BiH, Hrvatsku i Srbiju, Zilhad je s poznanicima organizirao akciju skupljanja pomoći i u nekoliko dana je skupio pun šleper namirnica. Kako tada, tako mu je i danas važno naglasiti kako su se u ovim akcijama angažirali ljudi svih nacionalnosti, svejedno radi li se o Bošnjacima, Hrvatima ili Srbima. Zašto baš nekadašnji imigranti s Balkana tako puno pomažu? Za Zilhada je odgovor jasan: „U životu nikad nećeš dobit pomoć od nekoga tko sam nikad nije bio u nevolji“, kaže Zilhad i već se žuri da otiđe do obližnjeg utočišta izbjeglica.

S njemačkog preveo: Marijan Oršolić
Prometej.ba