Borivoje SIMIĆ: Koliko daleko cijene nafte mogu padati!

Piše. Borivoje SIMIĆ

Koliko daleko cijene nafte mogu padati!
Ako se poslužimo istorijskim podacima, onda sadašnje cijene crnog zlata i nisu tako niske.
U gotovo dvije decenije sve do 2005. godine, cijena nafte bila je između 20 i 40 dolara za 159-litarski barel. Prosječna (inflaciji prilagođena) cijena zapadnoteksaške lake nafte iznosila je od 1970. godine naovamo oko 55 dolara, što je nešto manje od današnjih cijena.
Cijene nafte dakle mogu biti i niže!

Ono što se događa na svjetskim tržištima nimalo ne liči na neku kratkoročnu nego dugoročniju igru.
Uporno insistiranje OPEC-a da ne smanjuje proizvodnju, iako za to odavno postoje razlozi, upućuje da se cijena nafte vještački obara i da to ima veze sa politikom a ne sa tržištima.
A, dok se ne ostvare politički ciljevi, sasvim sigurno od kursa koji je zauzet neće se odustati. Bez obzira na cijenu!

Moguće je da će se cijena nafte jedno vrijeme stabilizirati, a čemu mogu doprinijeti i neke mjere poput FED-ovog slabljenja dolara, ECB-ovog kvantitativnog popuštanja kao i odluke naftaša da naftu po ugledu na prethodnu krizu pohranjuju u supertankere na otvorenim morima.

No, po svemu, sudeći čekat će nas dugoročniji period jeftine nafte. Na to osim politike upućuju i ekonomski razlozi, kao što su usporavanje globalne ekonomije, stagnacija u eurozoni i naravno visok nivo proizvodnje u SAD, Rusiji i drugim zemljama proizvođačima koje stvaraju viškove.

Strmoglavljenje cijena nafte pravi tektonske poremećaje: Venecuela je pred bankrotom, Nigerija je u takođe u velikom problemu, Rusija tone u recesiju, golfske zemlje čiji budžeti uglavnom zavise od nafte stenju pod teretom dugova, čak i u BiH se osjeti manjak nafte na pojedinim pumpama… Naftne kompanije dnevno gube milione dolara, valute kao što su rublja, norveška kruna rapidno gube na vrijednosti…
Nakon finansijske, ekonomske i dužničke dobili smo i naftnu krizu!

Šta onda stoji iza dramatičnih događanja na naftnim tržitima, koja gotovo svima donose probleme?
U proteklom vemenu mogli smo čitati o brojnim teorijama, a najčešće se navodilo da Zapad želi niskim cijenama nafte “iznuriti” Rusiju i baciti je na koljena. Takođe, kao jedan od motiva za Opecovu odluku o zadržavanju postojeće proizvodnje navođeno je da se jeftinijim cijenama sprečava skupa proizvodnja u Sjevernoj Americi, posebno ona u ekpanziji iz škriljaca, a koja je profitabilna samo u slučaju visokih cijena nafte.

Čini se upravo da ponašanje Saudijske Arabije, kao najvećeg izvoznika nafte i najutjecjanijeg člana OPEC-a, koja ne pokazuje nikakve naznake da smanjivanjem eksploatacije nafte želi stabilizirati cijene, mnogo govori.
Ono upućuje da ova zemlja želi uspostaviti moć na tržištu nafte u svijetu od zemalja skupljih proizvođača poput Rusije ili SAD-a.

Bilo je nagađanja i da je ovo rezultat dogovora Saudijske Arabije i SAD, ali dok trenutno svi trpe, čini se da Saudijska Arabija i moćne zamlje Zaliva, koje imaju velike rezerve, žele vidjeti da skupi proizvođači nafte objese bijelu zastavu ili barem da budu što više potisnuti.

U situaciji kada svijet odavno nije bio turbuletniji, kada se vode velike geopolitičke bitke, nafta je izbila u prvi plan kao sredstvo za pozicioniranje moći na globalnom planu.
Nije zgoreg se podsjetiti na osamdesete godine kada je cijena nafte, koja je i tada pala, bila jedan od razloga za raspad Sovjetskog Saveza.
Žrtava bi i sada moglo biti!

Indikatro

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close