Piše: Ernad Metaj
Sarajevo je palo! Bogić Bogićević je kako to i dolikuje ovom čovjeku povukao svoju kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva. Ono što nisu uspjeli Slobodan Milošević i general Veljko Kadijević koji su iza sebe imali snagu JNA učinili su politički šibicari, preletači, nedorasli lideri, ljudi koji su politici davno oduzeli čast. Umjesto šamara nacionalnim strankama nakon jučerašnje sjednice Gradskog vijeća Sarajevo bridi obraz svakog poštenog građanina ovog grada, bridi obraz svakog iskrenog Bosanca i Hercegovca.
Nije izgubio Bogić Bogićević, on je opet samo jednim potezom ostao dosljedan svojim principima. Nakon sudbonosnog „ne“ ideologiji zločinaca sada je svojim povlačenjem kandidature još jednom pokazao da se u suludim vremenima ne mora potpasti pod atmosferu „političkog ludila“. Sarajevo nije palo pred tenkovima i granatama, ali su njegovi bedemi potkopani nemoralom koji je utemeljen kao osnova političkog djelovanja. Stanje je isto, i desno i lijevo, a bogami i u centru, lični interes se izdigao iznad svih civilizacijskih ideala bez kojih borba za nezavisnost BiH ne bi nikada ni imala smisla.
Bogiću Bogićeviću ne treba titula gradonačelnika Sarajeva. On je davno rezervisao mjesto koje će njegovo ime oteti od zaborava. Sarajevo je trebalo Bogića Bogićevića, BiH je opet trebala jednog takvog čovjeka. Bio je to tračak nade da se u „tamnom vilajetu“ može pojaviti svjetlost. Zaiskrilo je, ali samo na trenutak nakon kojeg se mrak čini još tamnijim i težim.
Bogić Bogićević je čovjek kojem se dive ljudi širom svijeta, pred njim skidaju kapu, a u njegovom Sarajevu je nažalost još mnogo onih koji bi mu skinuli glavu. Još je više onih koji su njegovo imenovanje vidjeli tek kao šansu da preko toga vrate davno izgubljeni kredibilitet. Ni jedni, ni drugi u sebi ne nose ništa dobro, ni Sarajevu, ni BiH.
Danas je novi dan. Nemojte ga trošiti na ubjeđivanje Bogićevića da se predomisli. Niste mu iskreni prijatelji, niste to nikada ni bili. Pustite ga na miru, a i sve nas koji smo vjerovali da i u politici postoji bar nešto sveto, nešto što nije predmet kalkulacije i sa čim se ne trguje. Ne dirajte više Bogićevića jer njemu nije mjesto s onima koji zbog vlasti gube ljudski lik. On živi onako kako govori, a za njega jedino vrijedno zanimanje je biti čovjek. Kako bi Bogićević rekao: “Teško onome ko za života postane bivši čovjek”.
Bijte vi svoje bitke u Gradskom vijeću, odvagajte svi zajedno koliko ko može koristi izvući od arapskih investitora koji su odavno bacili oko na još malo sačuvanih simbola Sarajeva. Rastalite se i ostanite Bošnjaci, Srbi, Hrvati po profesiji. Bogić to nikada nije bio.
Gađajte se jalovim krivičnim prijavama, ali ne zaboravite mudrost Meše Selimovića koji je napisao: „A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeraju naše sinove da to čine. Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo. I učinit ćemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom“.
Patria
