Bivši premijer Republike Srpske: Banjaluka je 1995. bila pred padom, počeli smo spremati pontonske mostove
Tražio sam da se ispita šta je sa mašinama koje su iz Sarajeva ukradene i da se ispita kako visoki državni funkcioneri obilaze svjetske kockarnice i kockaju sa Arkanom. Ti moji postupci stvorili su mi ugled i popularnost u narodu, a i kod međunarodne zajednice, zbog čega me je Karadžić smijenio nakon pet mjeseci moga rada”, kaže Kasagić.
Rajko Kasagić, profesor i prvi premijer Republike Srpske po završetku rata, odlučio je da nakon 20 godina ispriča pojedine manje poznate detalje iz perioda kada je bio predsjednik Vlade RS.
“Na mjesto premijera izabrala me je Narodna skupština RS, pošto sam prethodno bio poslanik koji nije imao dlake na jeziku, zbog čega sam uživao ugled i poštovanje u narodu i među poslanicima. Dolaskom na mjesto premijera odmah sam počeo da se suprotstavljam ogromnom kriminalu u samom vrhu tadašnje vlasti RS, što me je kasnije koštalo premijerske funkcije, a umalo i glave”, priča gotovo u dahu Kasagić.
Kada je riječ o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, pokojnim predsjednikom SRJ, Kasagić kaže:
“Na važne sastanke sa međunarodnim predstavnicima Slobodan Milošević je mene vodio. Tako sam sa Miloševićem bio u Rimu 1996. godine na sastanku mini-kontakt grupe, što mi je Radovan Karadžić strašno zamjerio. Meni Karadžić nije dao da idem u Rim, ali ja sam otišao, jer je bilo pitanje hoće li srpski narod opstati u BiH. Tamo se raspravljalo o učvršćivanju mira. Karadžiću nije odgovarala moja popularnost i saradnja sa Miloševićem”, kaže on.
Kasagić otkriva i detalje oko pada Banja Luke.
“Richard Holbrooke je 1995. godine došao kod Slobodana Miloševića i rekao mu: Sutra pada Banjaluka! Milošević se sa njim pet sati ubijeđivao i prepirao i rekao da Banjaluka ne smije pasti. Vojska je već pravila pontonske mostove preko Vrbasa. Mi smo pozvali Miloševića i rekli da će 150.000 Banjalučana doći u Beograd ako padne Banjaluka i tražiti gdje će ih smjestiti, da će nastati humanitarna katastrofa u kojoj će stradati 850.000 ljudi. Poslije pet sati ubjeđivanja i svađe, Milošević je rekao da Srbija ulazi u rat. Holbruk kontaktira sa Klintonom, zatim zove Tuđmana i Izetbegovića i kaže im: Bil je rekao da se zaustave dalje ratne aktivnosti i napredovanje Hrvata i muslimana. I tako je spasena Banjaluka.”
O ratnoj ulozi Radovana Karadžića, Kasagić ne govori pozitivno.
“Borio sam se da zaustavim šverc cigareta, nafte i drugih akciznih roba i ogromnu pljačku, gdje su se vrtjeli milioni maraka, što nije odgovaralo Radovanu Karadžiću. Naftu koju sam obezbijedio od Jevgenija Primakova – 20.000 tona za vojsku i narod, kriminalci su ukrali i prodali. Tražio sam da se ispita šta je sa mašinama koje su iz Sarajeva ukradene i da se ispita kako visoki državni funkcioneri obilaze svjetske kockarnice i kockaju sa Arkanom. Ti moji postupci stvorili su mi ugled i popularnost u narodu, a i kod međunarodne zajednice, zbog čega me je Karadžić smijenio nakon pet mjeseci moga rada”, kaže Kasagić.
Na pitanje kako je bilo sarađivati sa Miloševićem, Kasagić kaže:
“Milošević je nastojao da Republiku Srpsku promoviše preko mene. Govorio je da je Rajko Kasagić kod međunarodne zajednice priznat.”
Kasagić otkriva i kakav je nekadašnji lider SRJ i Socijalističke partije Srbije bio kao političar.
“On je bio jedan najpriznatiji lider na ovim prostorima. Međutim, on nikad posao nije završio do kraja i tu je njegov problem. Jednostavno, kad je nuđen završetak rata, on to nije prihvatio na vrijeme”, kaže Kasagić i dodaje da Milošević nije kriv za pad Republike Srpske Krajine.
Kasagić kaže da je tadašnje državno i vojno rukovodstvo Republike Srpske krivo za pad 12 opština Visoke Krajine i tragediju naroda sa tog područja.
SB/Alo
