Malo je koja bitka koja se odvijala u Siriji od početka rata protiv te države imala značaj kao bitka za Palmiru, odnosno Tadmur, kako je tamošnji narod naziva. Ovo je mjesto od neprocjenjive važnosti za ukupnu svjetsku kulturno-historijsku baštinu zbog svojih arheoloških nalazišta, a dobilo je na važnosti i u vojnom i u političkom smislu
Novovrijeme.ba
Palmira je smještena na nešto više od dvije stotine kilometara sjeveroistočno od sirijskog glavnog grada Damaska i bila je od strateške važnosti za to područje hiljadama godina, jer se u njoj, u pustinji, ukrštaju mnogi putevi koji povezuju veće gradove. To je grad koji se na neki način nalazi na svojevrsnoj raskrsnici između Homsa, Damaska, Deir ez-Zora i Halepa. Također, u okolini ovog grada nalaze se naftna i plinska polja te tom sektoru pripadajuće instalacije sirijske privrede.
Zbog svega toga, imperativ svake vlasti u Siriji jeste kontrola ovog područja, jer se onome ko vlada njime otvaraju mnoge strateške prednosti. Danas kad je Sirija u ratu, strateška važnost kontrole Palmire je mnogo veća. Toga je svjestan i zvanični Damask, ali i teroristi ISIL-a koji znaju da, ako je Palmira u rukama centralne vlade, njihova sljedeća akcija je napad u pravcu Deir ez-Zora kako bi se prekinula opsada tog područja u kojem u potpunom okruženju ISIL-a živi otprilike stotinu hiljada Sirijaca. Nakon toga bi sve snage sirijske vojske bile upućene ka Rakki, prijestolnici terorista ISIL-a kojoj se sa sjevera ozbiljno primiču i Kurdi.
Zbog toga je bitka za Palmiru toliko važna. Tačnije, bitka za Palmiru može biti početak kraja ISIL-a u Siriji. S obzirom na to da bolje ne stoje ni u Iraku, jer iračka vojska i dobrovoljačke šiitske milicije pod komandom susjednog Irana brzo napreduju, ISIL proživljava najteže trenutke od osnivanja u Siriji i Iraku. Ironično, Plamira, koju su teroristi barbarski rušili od trenutka kad su je u maju prošle godine osvojili u borbi protiv sirijske armije, ovih dana postaje mjesto na kojem se ruše njihovi srednjovjekovni planovi za tu državu. Čini se da će ovo veliko arheološko nalazište svjedočiti još jednom velikom historijskom trenutku. U sirijsku će pustinju biti zakopana jedna izopačena ideja.
Prema izvještajima medija s terena, u Palmiri se pozicioniralo više od dvije hiljade terorista ISIL-a, dobro opremljenih različitim vrstama oružja i dobro raspoređenih po strateškim mjestima odbrane grada i okolice. No, na Palmiru su napadali, s namjerom da je oslobode od terorista, sirijska armija i njene specijalne snage “Tigar”, sirijski marinci, specijalne sirijske brigade opremljene za ratovanje u pustinjama “Pustinjski sokolovi”, libanski Hezbollah, Iranska revolucionarna garda, dobrovoljci iz Sirije, Iraka i Afganistana, te specijalne jedinice ruske armije. Ukupno, radilo se o desetak hiljada boraca. Usto, Rusi su zajedno sa sirijskim zrakoplovstvom djelovali iz zraka, što je posebno važno istaći u kontekstu povlačenja Rusa iz Sirije, kako je to svijetu saopćeno od ruskog državnog rukovodstva.
Rusko povlačenje iz Sirije
Kao grom iz vedra neba, svjetskim je medijima odjeknula vijest da Rusi povlače dio svojih snaga iz Sirije nakon šest mjeseci intenzivnog bombardiranja terorista širom te države kako bi diplomatiji i pregovorima dali prednost, nakon što je nastupio prekid vatre koji se odnosio na sve grupe osim na ISIL i El-Nusru (sirijski ogranak El-Kaide). Provedene su brojne analize takve odluke ruskog predsjednika Vladimira Putina. I dok su jedni govorili da su se Rusi finansijski iscrpili, da bježe kako bi spasili svoj ugled, da su se sukobili s Iranom, da su u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama otpisali Bashara el-Assada i tako unedogled, Rusija je, sad je to očigledno, imala odlično razrađen plan koji Zapad sve teže može shvatiti, a još teže pratiti na terenu.
Spomenuto rusko planiranje je bilo dovoljno medijima sa Zapada da Putina opišu kao nepredvidivog vođu kojeg vodi samo vlastita percepcija otrgnuta od stvarnosti na terenu. Takva je konstatacija dolazila i od određenih političara i državnih funkcionera. Upravo površno shvatanje novog ruskog manevra govori i o kapacitetima onih koji su davali takve izjave, pa se s pravom može reći da ruski uspjesi u Siriji ne dolaze samo kao rezultat ruske pameti i moći ruskog oružja, nego i kao rezultat nedostatka pravog političara na Zapadu koji bi mogao pratiti Putina. Za samo nekoliko mjeseci Putin je doslovno pokvario sve planove Zapada i sirijskih susjeda koje su oni provodili više od pet godina.
No, šta se ustvari desilo s ruskim povlačenjem? Radilo se ni manje ni više nego o jednostavnom pregrupisavanju snaga koje je Putin svijetu predstavio kao povlačenje Rusa nakon postignutog prekida vatre u Siriji. To je Damasku ostavilo dovoljno vremena i prostora da porazi ISIL u Palmiri, gdje su dovedene jedinice iz različitih dijelova Sirije i gdje je na snazi prekid vatre iza kojeg stoje i službeni Washington i službena Moskva.
Naime, Rusi jesu povukli određen broj aviona u Rusiju, ali su u suprotnom pravcu poslali borbene helikoptere “Ka-52 Aligator” (koji se smatraju jednim od najboljih u svijetu) i “Mi-28N” poznati i pod imenom “noćni lovac”, jer nema više dovoljno meta za rusku avijaciju, dok određen broj aviona mora na redovni remont. Taj broj povučenih aviona Rusija će nadoknaditi svojim nosačem aviona “Admiral Kuznjecov” poslatim u Mediteransko more.
Kako su Rusi masovno došli u Siriju, što druge države nisu detektirale, tako su napravili još jednu rotaciju. Sad na sirijskom tlu djeluju i ruske specijalne snage, što je zvanična Moskva i potvrdila. S njima su u Siriju upućena dodatna artiljerijska sredstva i drugo naoružanje koje će koristiti i Rusi i Sirijci. Pritom je Putin najavio da se mogu vratiti u Siriju u roku nekoliko sati, što bi trebalo značiti da će Rusi, ako ovo nije dovoljno, poslati dodatnih snaga. Sve u skladu s postavkom da pobjeda na terenu dolazi onog trenutka kad na nju kroči vojnička čizma. Sad pješadija, među kojima su i Rusi, mora zauzeti ono što je avijacija omogućila i još omogućava. Primjera radi, na Palmiru su u jednom danu Rusi izvršili desetke udara iz aviona. Za Rusiju i Siriju zauzimanje Palmire ima sudbinski značaj.
Važnost bitke za Damask
Osim na početku spomenutih razloga, Sirijcima je pobjeda u Palmiri veoma potrebna i iz drugih razloga. To je prvi veliki grad koji je sirijska armija odlučila zauzeti nakon početka ruske intervencije prije šest mjeseci. Sirijska je vojska ovim napadom pokazala svoju sposobnost uspješnog ratovanja protiv fanatičnih ISIL-ovih ratnika koji u očaju raketama uništavaju naftna i plinska postrojenja širom Sirije. Broj bombaških napada u Siriji je porastao posljednjih mjeseci, kao i broj napada na sirijsku vojsku bombašima samoubicama koji se pokušavaju zabiti u položaje sirijske vojske vozilima punim ekspoloziva.
I nisu to jedini razlozi zbog kojih Sirijci trebaju ovu pobjedu. Ona svakako ima i simboličku važnost koja u ratu zna biti od presudne važnosti, posebno ako govorimo o moralu vojske i stanovništva. Također, sirijski predsjednik Bashar el-Assad je po osnivanju ISIL-a rekao da bi ih sirijska armija porazila za samo nekoliko mjeseci ako bi im se zaustavila pomoć izvana.
Oslobađanjem teritorija u i oko Palmire, a koje je kontrolirao ISIL, vlasti u Damasku i njihovi saveznici, prema različitim procjenama, pod svojom će kontrolom imati više od 85 posto sirijskog stanovništva
Ta pomoć sad gotovo i ne dolazi, jer sirijska armija i Kurdi gotovo da kontroliraju granicu prema Turskoj, a i drugi dobavni pravci su ispresijecani, kako pozicioniranjem na terenu i osvajanjem ključnih tačaka od sirijske vojske tako i zbog vazdušnih napada ruske i sirijske avijacije na sve konvoje pomoći prema ISIL-u. ISIL je prepušten sebi, a pomoć koju su ranije dobijali u najvećoj mjeri izostaje. Ranije im je ruska avijacija gotovo uništila posao krađe i prodaje sirijske nafte. Ruska je diplomatija Siriji izborila trenutni mir i prekid vatre s drugim skupinama širom Sirije te je red da se u narednim sedmicama ili pak mjesecima zvanični Damask obračuna s ISIL-om.
Od početka prekida vatre sirijska armija ima odlične uspjehe protiv ISIL-a koji se više ni Sirijcima ne čini kao nepobjediva vojska fanatika. Zbog svega toga se može reći da se sad vidi stvarna snaga ISIL-a, koji je prije godinu nezadrživo napredovao. Gubitkom Palmire samo površni pogled na mapu pokazat će da se prostor ISIL-a u Siriji, a od prije i u Iraku, nepovratno sužava i da je samo pitanje dana kad će i sama Raqqa doći pod direktni udar i opsadu sirijske armije. Sve upućuje na to da će se upravo to desiti, te da ISIL od uništenja može spasiti samo neka malo vjerovatna okolnost ili politička odluka.
Priprema izbora
Sva osvajanja na terenu tokom posljednjih mjeseci imaju i političku važnost koja je rezultat međunarodnog uplitanja u sirijska unutrašnja pitanja. Oslobađanjem teritorija u i oko Palmire, a koje je kontrolirao ISIL, vlasti u Damasku i njihovi saveznici, prema različitim procjenama, pod svojom će kontrolom imati više od 85 posto sirijskog stanovništva koje se trenutno nalazi u Siriji. Nesumnjivo je da će ljudi koji su oslobođeni od ISIL-a i njihovih rigidnih zakona to znati cijeniti i da će za njih, kako je to i za najveći broj Sirijaca, najveći heroj biti aktuelni predsjednik Bashar el-Assad. U konačnici će to značiti da osim ljudi bliskih El-Assadu i Kurda ne sjeveru Sirije nijedan drugi kandidat neće imati nikakve šanse na planiranim izborima koje zagovaraju Moskva i Damask.
“Umjerena opozicija” koju podržava Zapad, Turska i Saudijska Arabija bit će dovedena pred svršen čin, jer praktično podrška Sirijaca na terenu za njihove politike u Siriji gotovo i ne postoji, a strani borci će morati napustiti Siriju. U tom slučaju, njihovi prijedlozi o političkoj tranziciji koju zagovaraju ni u kojem slučaju neće morati značiti odlazak El-Assada. U suštini, to će značiti da će se prvi čovjek države morati izabrati na slobodnim i demokratskim izborima pod monitoringom međunarodne zajednice. Upravo slobodnih i demokratskih izbora najviše se pribojava ovakva opozicija čije čelništvo dane provodi izvan Sirije, primajući direktive vlada koje su i počele rat u Siriji.
