Biti gospodar a ne sluga emocijama
Emocionalna inteligencija podrazumijeva povećavanje samosvijesti koja nas upućuje kako obrađivati vlastite osjećaje i emocije. Ona povećava sposobnost za izlaženje nakraj s vlastitim neugodnim emocijama.
Istraživanje je pokazalo da sam kvocijent inteligencije (IQ) ne garantira uspjeh u životu. Danas nam treba i visok IQ i visok EQ (kvocijent emocionalne inteligencije) da bismo se razvili u “potpunu osobu”. Ova dva kvocijenta su veoma povezana; ne mogu jedan bez drugoga. Brojne su koristi od razvijanja kako emocionalne tako i kognitivne inteligencije, a neke od njih su: veći uspjeh u poslu, bolje mentalno i fizičko zdravlje i mnogo kvalitetniji međuljudski odnosi.
Psiholozi su otkrili i podijelili inteligenciju na tri glavne grupe: apstraktna inteligencija (sposobnost da razumijemo i baratamo verbalnim i matematičkim simbolima), konkretna inteligencija (sposobnost da razumijemo i baratamo predmetima) i socijalna inteligencija (sposobnost da razumijemo ljude i da gradimo međuljudske veze).
Emocionalna inteligencija ima svoje korijene u konceptu “socijalne inteligencije”, koju je prvi otkrio E. L. Thorndike 1920. godine. Ovaj koncept je nesumnjivo veoma brzo i efektno našao svoje mjesto i u popularnoj kulturi, ali i u akademskoj zajednici.
Kako je općepoznato, emocije čine osnovu onoga što jesmo i igraju važnu ulogu u našim odnosima s drugima. One se ne mogu samo tako ukloniti. Ipak su mnogi od nas bili tradicionalno uvjetovani da “ostave emocije kod kuće”, jer se vjerovalo da radi veće efikasnosti moramo sve naše strategije i odluke temeljiti na hladnoj, logičkoj inteligenciji.
Ustvari, čineći tako, mnogo je vjerovatnije da će se naše potisnute emocije raspiriti i prouzročiti konflikt, te utjecati na samu individuu negativno. Ali, šta ako nastavimo da širimo svoje znanje o emocijama na potpuno različit način; šta ako se radi o inteligenciji koja stoji izvan razuma i logike? I to inteligencija koja bi – ako naučimo kako da joj pristupimo – mogla postati kamen temeljac veće saradnje, koja bi nam omogućila da više utječemo na ljude i da sebe više motiviramo da budemo produktivniji i učinkovitiji.
Može se reći da je najveća distanca koja postoji ona između uma (IQ) i srca (EQ). Ako budemo razumjeli i koristili emocionalnu inteligenciju, onda ćemo tu distancu moći skratiti i raditi s nevjerovatno više kapaciteta i produktivnosti. A sad ćemo odgovoriti na neka od najvažnijih pitanja o emocionalnoj inteligenciji.
Šta je emocionalna inteligencija?
Kad su Salovey i Mayer došli do termina “emocionalna inteligencija” 1990. godine, bili su svjesni prethodnog istraživanja o nekognitivnim aspektima inteligencije. Opisali su emocionalnu inteligenciju kao oblik socijalne inteligencije koja podrazumijeva sposobnost nadziranja vlastitih emocija i emocija drugih ljudi, sposobnost razlikovanja tih emocija te korištenje tih informacija za vlastito razmišljanje i djelovanje.
Esther Orioli i Robert Cooper su o emocionalnoj inteligenciji kazali sljedeće: “Emocionalna inteligencija je mnogo više od lijepog ponašanja prema ljudima. To je naša sposobnost da osjetimo, razumijemo i efektivno koristimo moć i bistrinu emocija kao izvor energije, informacije, kreativnosti, povjerenja i povezanosti.”
Emocionalna inteligencija se još može opisati i našom sposobnošću da osjetimo i iskoristimo emocije kako bismo efektivnije upravljali sobom te utjecali na pozitivne ishode naših odnosa.
Koje su razine emocionalne inteligencije?
Prema Golemanovom modelu emocionalne inteligencije, postoji pet ključnih koraka: samosvijest, samoregulacija, samomotivacija, empatija i efektivni odnosi. Svaki od ovih koraka podrazumijeva niz različitih sposobnosti. Nisu potrebne sve kompetencije da bismo bili uspješni, ali dvije su suštinske: emocionalna samosvijest i tačna samoprocjena. To su fundamentalne sposobnosti na kojima počivaju sve ostale.
1. Samosvijest
Kamen
temeljac, odnosno osnova emocionalne inteligencije jeste samosvijest. Ona služi kao potpora za sve druge vještine takve inteligencije. Samosvijest je na prvom mjestu, jer, ako ne poznajemo sebe, tj. ono što osjećamo, kako onda uopće možemo znati potrebe drugih ili razumjeti njihove osjećaje?
Što više znamo o sebi, bolje možemo kontrolirati i birati način na koji ćemo se ponašati u datoj situaciji. Samosvijest znači da znamo gdje smo sad i kamo želimo ići, tako da budemo voljni da se promijenimo da stignemo do cilja. Bez samosvijesti, naše nas emocije mogu zaslijepiti i učiniti da se ponašamo i da činimo ono što zapravo ne želimo.
Da bismo postali samosvjesniji, potrebno je da pratimo sljedeće korake:
• Da naučimo razlikovati misli i osjećanja. Veoma je važno znati razliku između “mislim” i “osjećam” ako želimo sebe bolje upoznati.
• Upitajmo se kako se osjećamo tokom dana i budimo iskreni u odgovoru. Ako nam srce zaigra, zacrvenimo se ili nam ponestane daha – onda je to instinktivna reakcija. Upitajmo se: “Kakvo osjećanje stoji iza ovoga?” Imenujmo to osjećanje – bio to strah, zabrinutost, ljubav ili uzbuđenost.
• Budimo otvoreni za mišljenja drugih. Prijatelji i poznanici nam često znaju otvoriti oči kad je riječ o našem ponašanju.
2. Samokontrola
Dok na putu ka samosvijesti osluškujemo i učimo od naših instinktivnih osjećanja, samokontrolom ta osjećanja nadziremo i upravljamo njima da bismo od njih imali više koristi nego štete. Samokontrola podrazumijeva da smo spremni svojoj racionalnoj strani dati vremena da smiri naša osjećanja kad to bude potrebno. Također nam pomaže da sve radimo s namjerom, a ne čisto spontano ili impulsivno. Kad se ponašamo s namjerom, onda i mislimo ono što kažemo. Suprotno od toga je ponašanje kojemu nedostaje namjera i koje često zbog svoje impulsivnosti u nama prouzrokuje kajanje.
Na kraju, ako želimo poboljšati tu samokontrolu, važno je paziti na sljedeće:
• Pratiti sebe dok govorimo.
• Prihvatiti odgovornost za svoje emocionalne odgovore. Kad se osjećamo odgovorim, onda i prihvatatmo moć koja s tim dolazi.
• Preduhitrimo svoje emocionalne “okidače” i spremimo se da njima upravljamo.
• Preobratimo iritantnu situaciju u vježbu rješavanja problema. Kad se nađemo u situaciji u kojoj reagiramo na emocionalno neželjen način, ublažimo svoj bijes tako što ćemo se koncentrirati na svoje ponašanje. Preobratimo situaciju tako da ponašanje a ne osoba postane problem.
• Koristimo se humorom!
• Nikad ne potcjenjujmo snagu dubokog disanja. Povećavanjem protoka kisika ka mozgu smanjuje se tenzija, bistre se misli i to djeluje opuštajuće na našu psihu i tijelo. Također nam daje vremena da se priberemo i da razmislite prije nego progovorimo.
• Kad se nađemo u iritantnoj situaciji, jednostavno se udaljimo od nje. Mnogo će nam koristiti ako odemo i usmjerite svoju energiju ka nekoj novoj aktivnosti. Ovo će nam pomoći da sagledamo stvari iz novog ugla, da budemo pribraniji i da sakupimo energiju. Prevela Mubina Muftić
Zašto nam je potrebna emocionalna inteligencija?
U primitivnim emocionalnim odgovorima naše emocionalne inteligencije nalazi se ključ za bolje zdravlje, za osjećaj veće sreće i veće povezanosti, za ostvarenje jačeg vođstva, za jasniju viziju, veću efikasnost, više ciljeve, za širenje lične moći, za širenje naše samosvijesti, za povećanje učenja, što će osigurati zdravije odnose i bolju percepciju, te nam, konačno, dati veće zadovoljstvo. Ovi emocionalni refleksi, rijetko svjesni ali ipak moćni, motiviraju naše izbore. Ukratko, emocionalna inteligencija nam je potrebna da bismo iskoristili moć emocija.
novovrijeme.ba
