BIO JE LJUDSKA GROMADA, JEDAN OD NAJVEĆIH: Na početku rata je poručio da ostaje vjeran Bosni, njegove izjave odjekivale su svijetom, a do kraja života živio je za BiH i sve njene građane…
„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz historije.
Na godišnjicu rođenja jednog od najvećih sinova koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, sjećamo se životnog puta fra Petra Anđelovića.
Na provincijskom kapitulu 1991. godine, kada je Bosna srebrena obilježavala 700. godišnjicu svog prisustva na tlu Bosne i Hercegovine, izabran je za provincijala bosanskih franjevaca i tu je službu obavljao sljedećih devet godina. Ostat će zapamćen kao provincijal koji je vodio zajednicu kroz teško vrijeme rata i poraća od 1991. do 2000. godine.
Upravo je zbog tog vremena ostao najviše zapamćen u srcima i sjećanjima mnogih ljudi različitih konfesija, narodnosti, jezika i kultura.
Ostao je drag narodu zato što je ispunjavao svoju zadaću besprijekorno i što je živio jednostavan život ljubeći ljude bez obzira na to kako se zovu i odakle dolaze. Poštivao je svakog čovjeka, njegovu vjersku, nacionalnu i bilo koju drugu pripadnost. Uvijek se zalagao za samostalnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će vladati ravnopravnost između tri konstitutivna naroda.
Fra Petar Anđelović u svojim je objavljenim knjigama pisao o političkim, društvenim, kulturnim i vjerskim događajima te o franjevačkom poslanju. Njegove su knjige slika bosanskog fratra koji je kroz stoljeća ostao stalan i čvrst u svojoj vjeri te svjedočio s kolikom se ljubavlju čovjek može odnositi prema vlastitoj provinciji, svojoj subraći i vjernicima, kao i svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Njegove knjige su: “Mi ostajemo” (Zagreb, 1995.), “Vjerni Bogu vjerni Bosni” (Sarajevo, 2000.), “Bosanski franjevci na pragu trećega tisućljeća” (Sarajevo, 2003.), “Stvarnost(i) okom vjernika” (Sarajevo, 2004.), “Franjevačka karizma u 26 slika” (Sarajevo, 2006.), “Fratar i njegova Bosna” (Sarajevo, 2007.), “Slobodni u slobodnoj Crkvi” (Sarajevo, 2009.).
Fra Petar je za života primio veliki broj društvenih priznanja, a najznačajnija su: Zlatna plaketa Lige humanista, Menschenrechtspreis njemačke fondacije “Friedrich Ebert” (1997.), priznanje Asocijacije “Antonietta Labisi” iz Italije (2000.), nagrada “Sloboda” Međunarodnog centra za mir iz Sarajeva za doprinos humanizmu, borbi za ljudska prava i slobodu u BiH, Europi i svijetu (2003.), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2004.), Povelja Saveza logoraša BiH, Orden Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske (dodijelio predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, 2007. godine) itd.
Njegove bi riječi i danas mogle poslužiti građanima u Bosni i Hercegovini kako bi država mogla napredovati i biti mjesto radosti, veselja i zajedničkog života. „Ne može vjerovati u Boga onaj tko ne vjeruje u čovjeka“, znao bi reći fra Petar.
(SB)
