Bio je alkoholičar, imao mentalni slom. Naslikao je jednu od najpoznatijih slika ikad

EDVARD Munch bio je norveški slikar, najpoznatiji po svom djelu Krik iz 1893. godine. Krik je danas jedno od najprepoznatljivijih umjetničkih djela u zapadnom svijetu. Munchov opus značajno je utjecao na razvoj ekspresionizma u 20. stoljeću.

Djetinjstvo obilježeno strahom od tuberkuloze

Munch je rođen u velikoj obitelji u selu Ådalsbruku, u Løtenu. Njegovo djetinjstvo obilježio je strah od tuberkuloze. Majka mu je umrla od ove bolesti kad je imao svega pet godina, a kroz ostatak Munchovog djetinjstva obitelj je živjela uz konstantan oprez jer je par godina nakon majke umrla i njegova najstarija sestra Johanne. Smrti u obitelji uvelike su utjecale na razvoj njegove umjetničke karijere.

Godine 1881. Munch je upisao umjetničku školu u Oslu. Tijekom studija upoznao je nihilista Hansa Jægera, koji ga je potaknuo da slika vlastita emocionalna i psihološka stanja, što je dovelo do razvoja njegovog prepoznatljivog stila. Putovanja u Pariz omogućila su mu susrete s djelima Paula Gauguina, Vincenta van Gogha i Henrija de Toulouse-Lautreca, od kojih je preuzeo upotrebu boje i simboliku.

Stvarao je od 1890-ih. Dok je u jedno predvečerje šetao ulicama Osla i osjećao “neizmjeran, beskonačan krik prirode”, dobio je inspiraciju za novo djelo. Zatim je brzo otišao doma i počeo slikati Krik, svoje najpoznatije djelo. Ono je dio serije slika koju je nazvao Friz života, koja obrađuje teme tjeskobe, unutarnjeg nemira, ljubavi i ljubomore.

Berlinski skandal

1896. godine otvorena je izložba njegovih slika u Berlinu, što je izazvalo veliku pažnju u svim medijima. Premda je bilo onih koji su njegova djela nazivali revolucionarnim, bilo je još više onih koji su njegov stil smatrali “nespretnim”, “amaterskim” i “neprimjerenim za velike galerije”. Izložba je zatvorena nakon tjedan dana, a njemačke novine taj su događaj nazivale berlinskim skandalom. Negativan publicitet samo je povećao popularnost Muncha, koji je otada imao izložbe po cijeloj Europi.

Premda je s godinama postajao sve poznatija ličnost, Munch se konstantno borio s osobnim demonima. Njegov glavni porok bio je alkohol, koji ga je doveo do mentalnog sloma 1908. godine, kada je prestao piti.

Tijekom Drugog svjetskog rata njegova su djela bila zabranjena u okupiranoj Norveškoj, što je loše utjecalo na njega. Umro je u svojoj rezidenciji u Oslu 1944. godine, a preko 1000 slika oporučno je ostavio tom gradu. Gradske su vlasti nakon Drugog svjetskog rata osnovale Munchov muzej, gdje su slike i danas izložene.