Bilinopoljska izjava dogodila se u Visokom – 08.04.1203.

Midhat Hajdarević 2016-04-08

Historija kaže da je Bilinopoljska izjava dokument u kojem su poglavari bosanske crkve, pred izaslanikom rimskog pape Ivanom de Kazamarisom, izjavili da se odriču svoje hereze. Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice. Međutim dugoročno istraživanje portala www.magazinplus.eu dokazuje da je Bolino polje u Visokom, tačnije kod Arnautovića blizu Visokog, uz područje Mila i Moštra. Postoji mnogo dokaza koji će potvrditi naše tvrdnje i istraživanja.

„Bilinopoljska izjava, najvjerovatnije se nije dogodila na Bilinom polju u Zenici, već u Visokom „apud Bosnam iuxta flumen loco qui vocatur Bolino Poli“, što od ranije zastupaju M. Vego, A. Škegro i M. Brković. Zeničko Bilino polje, za koje još uvijek većina historičara smatra da je mjesto gdje je dogodila izjava, od ranije su doveli u sumnju B. Petranović i P. Runje.“
(Ibrahim Pašić „Mile i Moštre“, Sarajevo,2009. – stranice 371-372)

Naime, Marko Vego, hitoričar koji je akcenat svog proučavanja stavio na srednji vijek potvrđuje činjenicu da je Bilino polje u Visokom, a ne u Zenici. U svom djelu „Postanak srednjovjekovne bosanske države“ (Sarajevo, 1982. godine) navodi nekoliko vjerodostojnih činjenica koje ukazuju da se područje Bilinog polja nalazi u Visokom.
Prva činjenica koja dokazuje ovu tvrdnje je naziv Bosna. U srednjem vijeku naziv Bosna se često koristio za područje Visokog i okoline. Na kraju Bilinopoljske izjave pisar je naglasio da je ova izjava potpisana u mjestu apud Bosnam (apud na latinskom jeziku znači kod). Ovaj podatak itekako kaže da je ova izjava potpisana u Visokom tj. Bosni.

U nastavku donosimo dio teksta iz spomenute knjige autora Marka Vege:

„Postepeno se u srednjem vijeku ime Bosna za oznaku šireg područja oko Visokog gubilo i ustupilo mjesto nazivu Visoko ili Visoki i mjestu Mili kod Visokog, u današnjim Arnautovićima. Često su bosanski banovi i kraljevi izdavali i pisali svoja pisma i povelje upravo u naselju Bosni, to jest u Podvisokom, gdje je bio i trg za razmjenu raznih dobara. Tu je postojao i drugi dvorac bosanskih vladara i nazivao se povremeno i Kraljevac ili Kraljevska kancelarija koja se nalazila kod današnjeg pazara.“

„U oktobru 1275. godine spominje se u Trogiru kako je neki stanovnik u Bosni (Visoko s okolinom) uložio 150 libra srebrenih dinara kod trogirskig plemića Dojme Domike. Trebalo je da taj novac Dojam (Dujam) Domike povrati vlasniku. U tom podatku se razbire da je pisar mislio pod imenom Bosna na naselje Bosnu gdje je živio ulagač novca, inače ga niko ne bi mogao pronaći da je govor o pokrajini Bosni ili bosanskoj državi.“
„Papin poslanik Ivan de Kasamare došao je na područje Bosne (Visokog s okolinom) 1203. godine i pozvao na sastanak predstavnike bosanskih krstjana – monaha da se opravdaju pred njim zbog usvajanja skizme koju je podržavao i ban Kulin sa svojim rodom, pa čak i banova sestra udata za već umrlog velikog humskog kenza Miroslava, brata ili polubrata velikog župana Nemanje. Zetski kralj Vukan optužio je dana Kulina i Miroslavljevu ženu papi Inocenciju III 1199. godine da štite topožnje heretike. Na kraju toga pisanog odricanja od skizme na Bilinu polju 1203. godine navodi se, po nekim historičarima, hereza vjerskih predstavnika bosanske crkve s didom na čelu. U pismu odricanja izričito se spominje da je to pismo napisao u Bosni na mjestu koje se zove Bilino (Bulino), i to pokraj rijeke. Tu se očito vidi da pisar po običaju onoga vremena stavlja prijedlog apud (kod) za oznaku nekog određenog mjesto umjesto prijedloga in (u) koji se u latinskom jeziku upotrebljava dvostruko: za oznaku šireg područja od mjesta, pokrajine, države, rusaga. Zato izraz apaud Bosnam je upravo Bilino polje na širokom području Visokog s okolinom.“

„Pričanje Tome Arhiđakona o naselju Bosni iz oko 1200. godine i dokument o saboru na Bilinom polju na području šireg naselja Bosna uz Rijeku Bosnu, očito isključuje Bilino polje u Zenici, jer se Zenica nikad nije nazivala Bosna.“
Naime, jednostavno je nezamislivo da ban Kulin potpiše neku izjavu u Zenici, jer u tom mjestu nikad nije ni rezidirao. Neshvatljivo je da se ban sa svojim zvaničnicima, vojskom i papinim poslanikom Ivanom de Kasamarom uputi u Zenicu i tamo potpisuje izjavu. Ban nikada nije napuštao svoj dvor u Milima, i praksa je bila da se sve izjave, dokumenti i povelje izdaju i potpišu upravo u dvoru ili u crkvi. Ovi podaci ponovo dokazuju da je Bilino polje u Visokom, a ne u Zenici.

U nastavku donosimo još jedan dio knjige „Postanak srednjovjekovne bosanske države“, autora Marka Vege, koji potvđuje gore spomenute podatke:
„U nauci postoji problem gdje se održao sabor na Bilinom polju. Svi učenjaci do sada tvrde da se tu radi o Bilinu, u današnjoj zenici na lijevoj strani Bosne. Treba da naglasim da ima više naziva Bilino ili Bulino na području Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To je ime Bulino ili Bilino bilo nekad vlastito ime u Južnih Slavena. I danas u Čapljini i okolini postoji prezime Bule u hrvata i muslimansko prezime kod Fojnice. U raznim poveljama srednjeg vijeka ima nekoliko naselja s imenom Bulino. Ugarski kralj Bela IV spominje 20. jula 1244. godine posjed Bulino u bosanskoj Neretvi, posjed katoličkog biskupa iz Vrhbosne. Zato mislim da se današnje Topuzovo polje kod Arnautovića blizu Visokog, uz područje Mila i Moštra, nekad nazivalo Bulino ili Bilino polje. Muslimanski feudalac Topuz iz Visokog dobio je to polje na uživanje, te se po njegovom prezimenu nazvalo Bulino polje gdje se održao sastanak crkvenih i državnih predstavnika 1203. godine. To je potpuno logično i u suglasnosti sa zapisom iz Bilina polja, jer se u neposrednoj blizini nalazila crkva Kulina bana, dok je u mjestu Milima postojao banski dvor. Redovna je praksa u srednjem vijeku da se crkveni i državni sabori i sudske rasprave održavaju u crkvi ili kod crkve na nekom određenom mjestu – zborištu, po tradiciji utvrđenom. Na rijeci Bosni uz mjesto Mili i danas postoji naziv Brod za prijelaz preko rijeke.“
„Ne može se shvatiti da se skup papinog poslanika Ivana de Kasamare s banom Kulinom i bosanskim priorima, predstavnicima krstjana raznih zvanja održao na Bilinom polju u Zenici, jer ni tada, ni poslije, nije nikad bosanski ban ili kralj rezidirao u Zenici, nego jedino u Bosni s okolinom (u Milama). U blizini Mila je postojalo mjesto Moštra (Moštre) sa hižom (samostanom) bosanskih krstjana s didom i gostima na čelu. Priori (gosti) samostana bosanske crkve s didom na čelu bili su prisutni na mješovitom saboru (concilium mixtum) u Bilinom polju pokraj Bosne, bez spomena katoličkog biskupa i njegovih kanonika. Teško se može vjerovati da vladar neke države s mnogobrojnim članovima dvora i vojske i uglednim papinim poslanikom Ivanom de Kasamarom napusti svoji stalnu prijestolnicu Mile kod Visoko i uputi se tobože u Bilino u Zenici. Odlazak bana Kulina u Zenicu na sastanak bio bi u potpunoj suprotnosti s općom praksom toga doba. Ban Kulin sigurno nije napuštao svoju rezidenciju u Milima ili Visokom u čijoj je blizini hiža bosanskih krstjana gdje su odsjedali bosanski banovi i kraljevi u svome sagrađenom dvoru u drugoj polovini 14. stoljeća.“