Umberto Eco (5. januar 1932 – 19. februar 2016) italijanski je romanopisac, esejist, filozof i lingvist. Bio je redovni profesor semiotike na Univerzitetu u Bologni. Bio je stručnjak za estetiku i etikusrednjeg vijeka, a njegov književni opus je sezao od knjiga za djecu, književnih kritika, eseja o srednjovjekovnoj estetici, antropologiji, do eseja i romana. Svoje sveobuhvatno znanje o srednjem vijeku Eko je iskoristio u romanu Ime ruže, objavljenom 1980. godine, po kojem je kasnije snimljen i film Ime ruže, a koji je njegovo ime proslavio u široj javnosti. Autor je i djela Fukoovo klatno (ital. Il pendolo di Foucault, 1988.), Ostrvo dana pređašnjeg (L'isola del giorno prima, 1994.). Njegovo najpoznatije djelo o srednjem vijeku je Umjetnost i lijepo u estetici srednjeg vijeka. Umberto Eko je bio počasni doktor više od trideset univerziteta širom svijeta i nosilac brojnih odlikovanja. Putovao je širom svijeta držeċi predavanja na akademskim konferencijama, te prilikom prodaje njegovih knjiga i zabavama na kojima su prisustvovale slavne ličnosti. Bio je u stanju da drži predavanja na 5 jezika kao i na latinskom i klasičnom grčkom.
Neke od njegovih zapaženih misli…
Došao sam do uvjerenja da je cio svijet jedna zagonetka, u osnovi bezopasna, koju smo umrsili svojim glupim pokušajima da je razriješimo pretpostavljajući da je zasnovana na nekoj velikoj istini.
Melanholija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet, ona stvara heroje jer budući da graniči s ludošću potiče čovjeka na najsmionija djela.
Ništa više uplašenom čovjeku ne daje hrabrosti kao tuđi strah.
»Smijeh je slabost, kvarljivost, ocrtanost naše puti. To je zabava za seljaka, razuzdanost za pijanca, čak je i crkva u svojoj mudrosti odvojila trenutke za veselja, za poklade, za sajmove, za tu dnevnu poluciju što prazni od sokova i suspreže ostale želje i ostale težnje…“
