logo
bios

BiH će morati osigurati barem još dvije milijarde za finansiranje antirecesijskog paketa

Objavljeno prije 2 mjeseca . u čet, apr 16th, 2020
INTERVJU VJEKOSLAV DOMLJAN: BiH će morati osigurati barem još dvije milijarde za finansiranje antirecesijskog paketa

Pošto u BiH nema monetarne politike i politike deviznog kursa, ostaju „stezanje kaiša“ i ino pomoć. Dok entitetske vlade „stežu kaiš“, institucije na razini BiH čine malo ili nimalo. Posebice brine već deceniju i po duga PDV hibernacija Uprave za indirektno oporezivanje

Inforadar.ba / Autor: Adis ŠUŠNJAR

Profesor Vjekoslav Domljan, rektor na Sarajevo Science And Technology School, jedan od najugledijih ekonomista u BiH, upozorava da država BiH čini malo na ublažavanju posljedica izazvanih pandemijom Covid-19.

U intervjuu za Inforadarprofesor Domljan ističe da je BiH potrebno, kako stvari stoje sada, 10-15% BDP za financiranje antirecesijskog paketa.

„Zahvaljujući MMF-u i EU, biće osigurana jedna trećina tih sredstava. Dakle, moraće se osigurati barem još dvije milijarde KM. Prema tome, rebalansi budžeta, odnosno „stezanje kaiša“ je neminovnost. Čim prije, tim bolje. Problemi će nastati ako posuđeni novac ne dođe do privatnog sektora. Država mora davati novac privatnim kompanijama, ali uz uvjet da one dadnu dionice bez prava glasa, ili uz ispunjenje nekog drugog uvjeta“, naglašava Domljan.

Pandemija koronavirusa izazvaće globalnu recesiju u ovoj godini. Kako će se recesija odraziti na BiH? Koje kategorije stanovništva će biti najpogođenije?

DOMLJAN: Kidanje ili otežano funkcioniranje globalnih tokova roba dovešće u BiH do slabljenja izvoza, drastičnog pada prihoda od turizma i značajnog smanjenja priliva personalih doznaka. To će otežati financiranje uvoza i dodatno otežati odvijanje proizvodnje i izvoza. Ti efekti će biti dalje pogoršani depresijskim djelovanjem valutnog odbora. Najpogođenije će biti najranjivije skupine društva: neaktivni, nezaposleni i zaposlenici privatnog sektora. Kod potonjih će posebno biti pogođeni prekarijanci, oni koji su zaposleni kod „gazda“ koji ne poštuju ni zaposlene ni njihova prava ni u normalno doba.

Da li država i entiteti dovoljno čine za spas ekonomije?

DOMLJAN: Standardni antirecesijski paket traži „stezanja kaiša“ (usklađivanje potrošnje s dohotkom), devalvaciju (da učini oskudne devize nedostižnijim) i internacionalnu financijska podršku (da olakša teret usklađivanja). Pošto u BiH nema monetarne politike i politike deviznog kursa, ostaju „stezanje kaiša“ i ino pomoć. Dok entitetske vlade „stežu kaiš“, institucije na razini BiH čine malo ili nimalo. Posebice brine već deceniju i po duga PDV hibernacija Uprave za indirektno oporezivanje koju je korona tek uspjela prebaciti u estivaciju. Također nas brine briga Centrlane banke za „stabilnost financijskog sistema“ koji je „stabilan i likvidan“, jer neće da vide su bankarski sistemi zapadne Europe i Sjeverne Amerike daleko stabilniji i likvidniji nego bh. sistem, pa poduzimaju antirecesijske mjere. To ponašanje lijepo ilustrira reakcije sindikata državnih činovnika FBiH, koji je najavu Vlade FBiH o smanjenju plaća za 10% ocijenio „neprimjerenim“.

Kada bi pandemija bila završena ovog trenuka, kakve bi ovaj jednoipomjesečni zastoj privrede ostavio posljedice na Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, šta možemo da očekujemo u najgorem scenariju, ukoliko bi pandemija i vanredne mjere potrajali do iza ljeta ili do jeseni?

DOMLJAN: Sigurno je došlo do pada nacionalnog dohotka, smanjenja priliva deviza, smanjenja zaposlenosti i porasta nezaposlenosti zbog otpuštanja radnika  i povratka radnika iz inozemstva. Ako bi na tome stalo, na BiH bi se mogao primjeniti V obrazac prema kojemu bi padanje proizvodnje u prvom polugodištu bilo praćeno rastom proizvodnje u drugom polugodištu, naravno na suženoj osnovi. No, ako bi se ovi nepovoljni tokovi nastavili, BiH bi još dublje zaglavila u zamku srednjeg dohotka, pa bi pad proizvodnje bi bio praćen stagnacijom te rastom proizvodnje. Podizanje stope rasta na 5-7%, radi smanjenja jaza spram zemalja visokog dohotka, bi se moglo postići tek u drugoj polovici 2020-ih. U međuvremenu bi se stopa rasta vratila na predrecesijsku stopu od 3%.  I Afrika je imala prosječnu stopu rasta od 3.3% u razdoblju 2014-2019, što govori da s 3% BiH zaostaje za Afrikom i svijetom u cjelini, a za dostizanje zemalja visokog dohotka bi joj trebalo barem stoljeće.

Domljan: Podizanje stope rasta na 5-7% bi se moglo postići tek u drugoj polovici 2020-ih

Pripremljeni „korona zakon“ u Federaciji BiH naišao je na mnoge kritike, kakvim ga Vi ocjenjujete?

DOMLJAN: Zakon još nije usvojen, pa je rano govoriti o onome što još uvijek nije jasno što će izaći iz Parlamenta. Usmjeren je na održavanje socijalnih fondova: penzionog, zdravstvenog i nezaposlenjskog. U doba korone ekonomija je izložena šokovima od strane ponude i sod strane tražnje. Ako obitelji ne rade, pada proizvodnja, što izaziva šok ponude. No, obitelji neće dobivati plaće, pa će doći do šoka tražnje. To je složena situacija za koju u BiH nema dovoljno  ekonomskih instrumenata za rješavanje. Sve je spalo na jedan, nedovoljno koordiniran instrument – fiskalnu politiku, koja je spora zbog toga što mora proći kroz zakonsku proceduru.

Stoga „korona zakon“ može biti samo početni korak koji mora biti praćen cijelim paketom usmjernim na povećanje ponude i sinhronizirano povećanje tražnje. Posebno treba imati u vidu da se to sve odnosi na unutrašnje usklađivanje ekonomije, dok vanjsko usklađivanje mora biti čisto tržišni proces, jer tu nema prostora za djelovanje države, kao što ga nije bilo ni u doba zlatnog standarda.

Kako komentarišete činjenicu da u vrijeme pandemije Vlada Kantona Sarajevo uplaćuje više od milion KM političkim strankama, a u isto vrijeme se obraća građanima za pomoć za prevazilaženje pandemijske krize?

DOMLJAN: Financiranje političkih stranaka iz budžeta samo je jedan od pokazatelja neproduktivnog trošenja novca poreznih obveznika, što je u doba korone samo vidljivije. Nije dobro da država skuplja pomoć od građana jer je to misija civilnog društva. Ako je bilo zahtjeva prema Kantonu Sarajevo da otvori račun radi ponude pomoći, Kanton ih je trebao upućivati na civilne organizacije. Jedino ako takvih organizacija nema, Kanton može u vanrednim okolnostima preuzeti njihovu ulogu.

Podaci pokazuju da BiH uvozi 92% hrane. Da li je ova situacija šansa za poticaj poljoprivrede u našoj zemlji?

DOMLJAN: BiH ima komparativnu prednost u izvjesnim sektorima, kao što su mliječni proizvodi te rano voće i povrće. Njih treba podržati npr. razvojem hladnih lanaca vrijednosti, tim prije što se istodobno može koristiti energija iz obnovljivih izvora za izgradnju neophodne infrastrukture, poput hladnjača. Osim toga, treba podržavati proizvodnju koja osigurava temeljnu ishranu iz razloga sigurnosti zemlje. Treba razbijati aktualnu dualnu ekonomiju nastalu velikim zaostajnjem u razvoju ruralnih sredina. To se može činiti podržavanjem razvoja ruralnih poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivosti, posebice komplementarnih poljoprivreda.

Domljan: Teško se vidjeti takvu spregu javnog i financijskog sektora nauštrb privatnog kako je to u BiH

Da li je BiH bilo neophodan kredit od MMF-a? Da li su se mogli kvalitetnije iskoristiti prihodi od akciza na duhan, gorivo, PDV…?

DOMLJAN: Svijet je naučio veliku lekciju iz globalne krize 2007-2009. Tada su vlade preplavile ekonomiju neuvjetnim osiguranjem likvidnosti. No, novac je ostao u financijskom sektoru, umjesto da bude usmjeren ka realnom sektoru.

Teško se vidjeti takvu spregu javnog i financijskog sektora nauštrb privatnog, kako je to u BiH. Nikada MMF, taj velemajstor podrške tržišnoj ekonomiji, nije prozborio ni riječi o nužnosti ukidanja monopolnog kreditno-depozitnog sistema kakav ne postoji ni u jednoj komunističkoj ekonomiji, niti je postojao u komunističkoj BiH, ali postoji u kapitalističkoj BiH. Sve dok bude tako, BiH neće imati visoku stopu ekonomskog rasta, a banke „plivati“ u likvidnosti jer su barijere ulasku i ostanku u poduzetničkoj aktivnosti prezahtjevne za poduzetnike. Stoga BiH ima „viška“ likvidnosti, kao što i elektroprivrede imaju „viška“ električne energije. Razlog je isti: razorena je industrija, a nije se razvio uslužni sektor. Jedna ilustracija: razoren je Aluminij (eto viška struje), ali nije proradila zračna luka, pa da barem pola miliona turista digne ekonomiju na noge (eto „viška likvidnosti“). Nekada su se neprosvijećni klanjali zlatnom teletu, a danas se u BiH klanjaju papirnom. BiH je potrebno, kako stvari stoje sada, 10-15% BDP za financiranje antirecesijskog paketa. Zahvaljujući MMF-u i EU, biće osigurana jedna trećina tih sredstava. Dakle, moraće se osigurati barem još dvije milijarde KM. Prema tome, rebalansi budžeta, odnosno „steezanje kaiša“, je neminovnost. Čim prije, tim bolje. Problemi će nastati ako posuđeni novac ne dođe do privatnog sektora. Država mora davati novac privatnim kompanijama, ali uz uvjet da one dadnu dionice bez prava glasa, ili uz ispunjenje nekog drugog uvjeta. Kao što banke ne mogu dijeliti novac deponenta i štediša, tako ni države ne mogu dijeliti novac poreznih obveznika, preciznije, budućih poreznih obveznika. Kriza može biti i prilika za popravljanje države. Ruzvelt je kazao da bez velike prilike – nema ni velikih državnika. Stoga je ovo i prilika da se pojave bh. državnici, jer smo do sada imali samo bh. političare.

Mnogi tvrde da poslije korone ništa više neće biti isto. Koje promjene možemo očekivati u svjetskoj ekonomiji? Da li će se smanjiti ili povećati jaz među klasama ljudi, između prebogate manjine i siromašne većine?

DOMLJAN: Ima ih koji tvrde da ništa neće biti isto, a i onih koji smatraju da će postojeće tendencije samo izoštriti. Jaz u razvijenosti između zemalja će se nastaviti produbljivati. Također i jaz u nejednosti između društvenih grupa unutar zemalja, posebice u zemljama u kojima se ne koristi progresivna politika oporezivanja dohotka.

BiH je primjer zemlje koja povećava jaz spram razvijenih zemalja i u kojoj se istodobno povećava nejednakost. U EU se prikupi po trećina javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza, socijalnih doprinosa i direktnih poreza. Hrvatska je najlošija u EU jer prikupi 17-ak % javnih prihoda od direktnih poreza. BiH je i gora, jer od direktnih prihoda ne prikupi ni 10% javnih prihoda. A i ti prihodi nisu od pojedinaca, nego od firmi. Karakter društva ništa bolje ne pokazuje nego fiskalna politika – od koga država uzima i kome daje. Virus istine će u BiH pokazati pravo lice te politike i institucija, ali i društva nesposobnog za poduzimanje kolektivnih akcija, odnosno nesposobnog da se samoorganizira. Jedna od posljedica će biti, kad se situacija s koronom smiri, snažna emigracija najboljeg dijela ljudskog kapitala, što će tlo za populiste učiniti još plodnijim. Korona će nastaviti zbijati BiH u crnu rupu, što će jednoga dana biti praćeno „velikim praskom“. Dovoljno je podsjetiti da je prošle godine u aprilu, u doba šparoga, berač iz istočne Europe mogao zaraditi 150 eura dnevno u Njemačkoj, praktički mjesečnu bh. penziju, ili pola mjesečne plaće bh. radnika privatnog sektora. Sad plaču njemački farmeri jer nema ko da bere šparoge, plaću bugarski, rumunjski i poljski radnici jer ostaju bez zarade, dok će bh. građani plakati tek kad ne budu mogli platiti uvoz uveliko skuplje hrane.

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh