Piše: Rasim Belko
Vladimir Božović, pijun velikosrpske politike na isturenom komandnom mjestu u Podgorici od prije nekoliko dana je provaljeni pijun te politike.
Čekali su ga Crnogorci da se dozove pameti. Opominjali, pisali, pozivali. Ali, Božović, očito diplomata na specijalnom zadatku nije posustajao u izvršenju zadataka napisanih u Beogradu.
A onda je Crnogorcima udario na svetinju i ubo ih u rane koje i danas bole. Nelegalnu i nasilnu Skupštinu iz 1918. godine, koja je sto godina poslije poništena, Božović je nazvao “oslobođenjem”.
Strpljenja više nije bilo. Crnogorska vlast dala mu je kartu u jednom pravcu. Onom beogradskom. I napomenula ga da je nepoželjan.
Ozbiljne države tako i trebaju da se rješavaju nepoželjnih i neprijatelja.
U jednoj neozbiljnoj loše uređenoj državi svaki diplomatski Joker ima pravo da vršlja po unutrašnjim pitanjima, upliće se u ustrojstvo, rad državnih organa i kroji sudbinu u državi u kojoj je diplomata.
A država Bosna i Hercegovina ne bi bila ni neozbiljna ni loše uređena da se poštuje slovo Ustava i zakona. Jer svako iole pismen jasno će u zakonodavnim okvirima pronaći način da djeluje prema diplomatama kojima dajemo agremane, a oni nam onda serviraju svoju neprijateljsku politiku i djeluju protiv države.
Za razliku od đetića, političkom establišmentu Bosne i Hercegovine fali odlučnost, odvažnost i ponajviše patriotizam.
Po starom pravilu novog vremena “ne talasaj”. Otprilike nam se tako ponašaju politički lideri ali i ministri koji se zaklinju na služenje državi. I to zaklinjanje bi trebalo preispitati i provjeriti.
Jer, svi se zakunu a većina djeluje antidržavnički. Tako imamo ministricu vanjskih poslova koja ne može upravljati ni našim ambasadorima a kamo li da osmisli strategiju da suzbije maliciozno djelovanje stranih ambasadora.
U tom ministarstvu očito je veća interna posvećenost za personalna trvljenja i sukobe, nego za diplomatiju i diplomatsku odbranu države.
A nije da nismo imali i da sada nemamo članove diplomatskog kora koji razaraju odnose i miješaju se u unutrašnje stvari, a došli su pod motom “kreiranja bilateralnih odnosa i razvoja saradnje”.
Jedan od naijstaknutijih u ekipi Joker diplomata je Petr Ivancov, koji često, rekli bismo prečesto djeluje protiv BiH u sadejstvu sa snagama koje zazivaju i otvoreno se zalažu za separatizam. Taj i takav ambasador predstavlja direktnu prijetnju ne samo odnosima na relaciji dvije države, neko i unutrašnjem stanju, pa čak i miru.
I do sada nismo imali šefa diplomatije koji će Ivancova pozvati, pismeno upozoriti ili ga proglastiti personom non grata.
Ništa drugačiji nije ni ambasador Hrvatske. Možda bolje reći ambasadori iz Hrvatske, jer u posljednjoj deceniji niti jedan se nije proslavio.
Priča s ambasadorom Srbije, još jednog iz grupe Joker diplomata je posebna. On je čovjek Bezbjednosno informativne agencije, dakle obavještajac a mi kao trebamo biti naivni da će naprasno da preraste u diplomatu.
Ali oni su nam najmanji problem. Kako rekoh, našu državu ponajviše razara politika “ne talasaj”, zbog koje nismo u stanju odlučno djelovati. Istovremeno, nemamo ni kadrove kapacitirane da se snađu u situacijama kada nam u diplomatskom koru dođe i poneki Joker.
I nije tu samo do Bisere. Nakon svih njenih diplomatskih bisera svjesni smo njene političke i diplomatske limitiranosti.
Ovdje je zapravo problem kompletna politika koja kadrira i kreira društveno politički ambijent. E tu leži najveća zamka.
Jer taj politički aparat kratke pameti i lažnog patriotizma mari isljučivo za profitom, a svoju patriotsku borbu prepušta drugima, misleći da se država pravi tako što je neko s vana servira.
Posebno je žalosno da smo u vanrednim okolnostima, tokom agresije imali kvalitetniju i razvijeniju diplomatiju, a da u miru s puno više mogućnosti ne možemo da počistimo ni svoju diplomatksu mrežu ni Joker diplomate u našoj zemlji!
Patria