Erdogan i Putin dogovrili novu strategiju bilateralne saradnje

Putin odao priznanje Turskoj na nezavisnom donošenju odluka

Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin dogovorili su novu eru bilateralne saradnje čime su nagovijestili velike geostrateške promjene u Evropi i na Bliskom istoku.

Predsjednici Rusije i Turske, Putin i Erdogan, su dogovor postigli uprkos razlikama u spoljnoj politici prema Ukrajini i Siriji.

U prvim komentarima zapadne javnosti na Putinovu izjavu datu odmah poslije sastanka s Erdoganom da je projekat izgradnje gasovoda Južni tok opozvan zbog opstrukcije EU, ocijenjeno je da je to diplomatski poraz Moskve.

Na to su se nadovezali zluradi komentari u kojima je naglašeno da su dvojica “čvrstorukaša”, Putin i Erdogan, pronašli način za umirenje zajedničke frustracije izazvane odbijanjem Evrope da ih prihvati kao ravnopravne partnere.

Evropski mediji lansirali su priču o dvojici ljutih muškaraca s mnogo sličnosti, kao što su odrastanje u siromaštvu, prelazak s premijerske na predsedničku funkciju kao formulu za boravak na vlasti tokom protekle decenije, sklonost ka snažnoj nacionalnoj retorici i razbijanju antirežimskih protesta.

Iako ova poređenja mogu da se učine dopadljivim na prvi pogled, teško je u njima pronaći argumente za tvrdnje da je Putin poražen zbog toga što Južni tok neće biti realiziran, kako ocjenjuju američki mediji.

Ruska javnost opisala je Putinovu posjetu Turskoj kao historijsku, ističući da će se u novo savezništvo prirodno uklopiti Azerbejdžan, koji ima gas i odlične odnose s obje susjedne države, što obećava formiranje važnog geostrateškog trougla u kojem će se rješavati i problemi južnog Kavkaza.

Odmah je reagirala gruzijska opozicija pozivajući vladu da iskoristi neočekivani obrt i da ponudi Moskvi i Ankari da gasovod prođe kroz njihovu teritoriju.

Premda je Turska članica NATO saveza, Erdoganova nedavna izjava da „Zapad voli samo naftu i sukobe, glumeći da smo prijatelji“ ne odudara od retorike Moskve u porukama koje upućuje “zapadnim partnerima.

Putin je istovremeno odao priznanje Turskoj na nezavisnom donošenju odluka, što je protumačeno kao podrška za odlučno odbijanje Erdogana da udovolji američkim zahtjevima o učešću Turske u borbi protiv Islamske države.

Poslije dogovora s Rusijom o izgradnji gasovoda treba očekivati snažne pritiske Washingtona na Tursku da odustane od projekta.

Suštinske razlike Moskve i Ankare po pitanju Ukrajine tiču se pripajanja Krima Rusiji, a za Tursku je ključno pitanje brojne tatarske manjine koja živi na poluostrvu i koja gaji historijske veze s Turskom na bazi zajedničke islamske vjere.

Turska snažno podržava teritorijalni integritet Ukrajine, dijelom i zbog toga što tako čuva sopstvenu teritoriju od zahtjeva Kurda da dobiju svoju državu.

Nesuglasice u vezi sa Sirijom također su suštinske, jer Turska podržava opoziciju u borbi protiv režima predsjednika Bašara Al Asada, dok je Moskva učinila sve da spriječi njegov odlazak s vlasti.

Tokom posjete Ankari Putin je izjavio da je usaglasio stav s Erdoganom da neće da dopuste dalje jačanje terorizma u Siriji, iako imaju različito viđenje u pogledu toga kako da ostvare taj cilj.

Ali, brojke koje prikazuju potencijalnu trgovinsku razmjenu između Moskve i Ankare dovoljno su impozantne da su ekonomski odnosi prevagnuli na listi prioriteta.

Godišnja trgovinska razmjena između dvije zemlje danas iznosi 32 milijarde dolara, a Putin i Erdogan su najavili da će ona dostići 100 milijardi dolara do 2023. godine.

Putin je također obećao Turcima uvoz gasa po povlaštenoj cijeni, a prema najavama prvog čoveka Gasproma Andreja Milera to će biti ista cijena po kojoj Njemačka plaća gas iz Rusije.

Više od 4,5 milona ruskih turista ljetuje u Turskoj, a projekat izgradnje prve ruske nuklearke u Turskoj vrijedan je 20 milijardi eura.

Turska je još 1987. godine podnijela kandidaturu za prijem u Evropsku uniju, od 1999. godine uživa status kandidata, a od 2005. godine kada je započela pregovore, zatvorila je samo jedno od 35 poglavlja.

Rusija je 2007. godine započela projekat izgradnje Južnog toka u koji je dosad uložila oko pet milijardi dolara, ali je pod pritiskom ukrajinske krize i sankcija EU odustala od izgradnje.

Kada se sve navedeno ima u vidu nije iznenađujuće da su Turska i Rusija izabrale jedna drugu za “utješno” strateško partnerstvo, ne čekajući milost od Evrope.

Činjenica da su dva najveća susjeda Evropske unije samostalno ušli u veliki zajednički posao izvan zadate geostrateške šeme, ne bi trebalo da raduje Bruxelles, čija je zavisnost od energenata i dalje veoma bolno pitanje, prenosi B92.

Autor: Fena – avaz.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close