Salmedin Mesihović: U obruču – povodom niza napada na medije i pojedince u BiH
Kako bi se taj obruč slomio neminovno je okupljanje svih demokratskih, progresivnih, socijalno svjesnih…itd… pojedinaca, grupa, stranaka, udruženja, medija u neku vrstu zajedničkog Fronta u odbrani demokratske, republikanske i ustavne Bosne i Hercegovine. koji se ne bi libio pokazati i zube i djelovati kao kakav pit bull, a ne samo pisati protestna pisma.
Zadnji dani prošle 2014. god. i prvi dani nove 2015. god. godine su obilježeni nizom događaja koji jasno ukazuju na pravac procesualnog odvijanja situacije u toku nove godine. A svaki historičar ili dobar analitičar bi se trebao zabrinuti nad tim pokazateljima procesa koji se odvijaju i koji mogu dovesti vrlo lako do neželjenih efekata i posljedica. Prvo je potrebno ukazati da je februarska pobuna iz 2014. god. bila samo upozorenje, a pošto niko nije izvukao pouku iz onoga što se tada desilo, mjeseci koji su predstojali su izgleda samo zatišje pred pravu buru, koja ne bi imala samo socijalnu komponentu, nego i neke druge (nacionalističke, šovinističke i fundamentalističke) aspekte.
Prvo je počelo u ponedjeljak 29. XII. 2015. god. sa upadom jedinice Policije Republike Srpske, uz asistenciju MUP Kantona Sarajevo, u prostorije portala Klix.ba, koji se nalazi u samom središtu Sarajeva. Riječ je o grubom kršenju Dejtonskog sporazuma, jer su jedinice Policije RS prešle na teritoriju Federacije BiH, bez da je o tome neko iz Vlade RSa bar formalno obavijestio premijera i kolege iz Vlade Federacije BiH. Izgleda da je predsjednik RS želio da pokaže svoju moć (jer dobro zna da naš narod tradicionalno poštuje pokazivanje sile), nametne se uglavnom šovinističkoj SDS opoziciji (onaj ko misli da se SDS demokratizirao i distancirao od genocida i zločina koje su počinili u ratu 1992. – 1995. njegova paravojska, policija i vojska je obična budala), pošalje poruku o svojoj nedodirljivosti, uzavre nacionalističke i šovinističke strasti upadom u samo središte Sarajeva (a velika većina Sarajlija koji su preživjeli u „prstenu“ opsade 1992 – 1995. ima sasvim razumljivo veoma negativno mišljenje o oružanim skupinama koje dolaze iz pravca Pala) i tako izazove incident ili otvori priliku za potencijalno nove incidente.
Zatim se nastavilo sa napadom, trećim po redu i sada sa hladnim oružjem, na imama u Velikoj Kladuši, vjerojatno od strane tekfirovskih proISILovskih ekstremista. Inače je ovaj imam poznat po kritiziranju prakse vrbovanja i slanja omladine iz BiH na sirijsko i iračko ratište kako bi se borili za tzv. Kalifat koji provodi genocid u širokom razmjerima. U isto vrijeme se pojavljuje i intervju jednoga poznatoga glumca koji je svoje nesumnjivo velike glumačke i umjetničke talente i znanje odlučio (poradi običnog politikantskog ulizivanja i želje da ponovo bude u žiži javnosti) podilaziti najnižim, šovinističkim strastima i srozati se tako na nivo truhlog tomata (paradajza, rajčice) sa krizom identiteta (nekada Ante, nekada Emir, zavisno od novca). Naravno, šteta je učinjena, truhli tomato nije ponovo postao svjež, ali je zato oživio stare rane i podstakao čitav niz problema.
I onda dolazi nova vijest, a to je da je došlo do napada na novinare portala Tacno.net, najuglednijeg društveno – političkog medija na prostoru obuhvata našega jezika. Užasava pomisao da se napad desio u prisustvu malodobne djece, pred masom ljudi, da je mostarska policija flegmatski reagirala, kao i da je jedan od napadača čak zaposlenik Ministarstva sigurnosti BiH i to Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru. Ono što je indikativno sa napadom na urednike Tacno.net jeste da je to samo jedan od čitavog niza napada, ucjenjivanja, prijetnji i pritisaka koji se godinama dešavaju u Mostaru, i da niko ne reagira ozbiljno da se ta grupa i njihovi naredbodavaoci zaustave i sankcioniraju. Ako je ko mislio da je Mostar samo balkanski Belfast, prevario se …to je grad koji liči na AlKaponeovski Chicago u svome najgorem razdoblju. Naravno, da se nadamo skoroj pojavi jednoga Eliota Nesa da tu bagru očisti ne samo u Mostaru, nego i u Sarajevu, Banja Luci, Palama….itd….
Najbizarniji slučaj je pokretanje prekršajnog postupka protiv jednog penzionera iz Kaknja, zbog narušavanja javnog reda i mira, jer je prije četiri mjeseca u centru Kaknja kremom za obuću umazao plakat jednog od članova Predsjedništva BiH. Naravno, kakanjski penzioner će morati platiti kaznu i sudske troškove, dok se okorjeli mafijaši i korumpirani političari puštaju iz zatvora zbog proceduralnih grešaka u sudskom ili tužilačkom postupku. Taj slučaj me podsjeća na priču o pjesmici „Dva raba“ koju je ispjevao Branislav Nušić i zbog završnog refrena (jer je shvaćen kao ismijavanje i ironiziranje režima kralja Milana Obrenovića) zaradio dvije godine robije: „Iz ovoga pouku imate: U Srbiji prilike su take, Babe slave, preziru junake, Zato i vi ne mučite se džabe, Srpska deco postanite babe“. Ubrzo nas „obraduje“ informacija da predsjednik RS planira da uvede predsjednički sustav putinovskog stila, u čemu ima i podršku intelektualnih trabanata iz ANU RSa. Ideja da nakon isteka ovoga mandata, budući birani na izborima Predsjednik RSa bude istovremeno i član Predsjedništva BiH je opasna iz razloga što se time direktno i to prilično derogira glavna institucija državnosti Bosne i Hercegovine, umanjuje njeno značenje i svodi na neki kolegij predstavnika entiteta i tri konstitutivna naroda, znatno manje nego što je to sada EU komisija ili što je nekada bilo (ko se sjeća toga zna kako je ono imalo malo praktičnih ovlasti, stvarne vlasti i formalnog značenja) kolektivno Predsjedništvo SFRJ. Ali hajde da i na ovom mjestu budemo malo neozbilji, pa bi se i ova inicijativa mogla protumačiti i na sljedeći narodski način: „Vidjela žaba (tj. Dodik) da se konj (tj. Putin) potkiva, pa i ona digla nogu“.
Sve ovo što se izdešavalo u zadnju sedmicu dana jasno pokazuje da je nekome jako stalo da zakuhava u Bosni i Hercegovini. Time bi se uspješno skrenula pažnja sa gorućih problema u oba entiteta, u svih 10 kantona, u jednom distriktu i tri naroda +Ostali i sve svelo na uobičajenu frazeologiju i tiraniju. Ti problemi su: uobičajena praksa prostitucije i kupovine poslanika, teška ekonomska i socijalna situacija, osiromašenost, propala privreda, sve veća zagađenost i alarmantna ekološka situacija, korupcija, kriminal, birokratska samovolja, jad i bijeda, nezaposlenost, slom obrazovnog i zdravstvenog sustava, bezperspektivnost, depopulacija i „bijela kuga“, egzodus mladih, kolonijalno – protektorska uprava stranih centara moći i njihovo iscrpljivanje i iskorištavanje, moralni i vrijednosti sunovrat, nerad i otuđenje od demokratskih i stručnih postulata sudsko – tužilačkog sustava, kaos u pojedinim policijskim službama i agencijama ….itd…. Posebno se situacija namjerno zaoštrava ako se imaju u vidu radikalno – demokratski procesi koji se odvijaju u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine i njenim institucijama. Upravo smo postali svjedoci da je politička stranka sa najdužim kontinuitetom postojanja prešla na istinsku grčko – rimsku, neposrednu demokratiju = jedan član – jedan glas. Ako se ta „epidemija“ demokratizacije nastavi (a itekako bi trebala) i na druge političke subjekte, medije, obrazovne i znanstvene institucije, društvene institucije, udruženja građana, ekonomske i socijalne kapacitete, onda će uhljebljeni mali tirani i tirančići koji uživaju u nezasluženim privilegijama i bogatstvima padati sa vlasti, pozicija i sinekura kao „zrele kruške“. Naravno da se put u grčko – rimsku demokratiju i prelazak Bosne i Hercegovine i kao društva i kao republikanske države na ove obrasce njima ne sviđa i da će ga pokušavati zaustaviti na sve moguće načine. Ne treba se zavaravati da se to može riješiti samo „nekim lijepim riječima“ ili „silom argumenata“. Jasno je da se nalazimo u obruču zla koji će sve više i više nastojati nas stezati.
Kako bi se taj obruč slomio neminovno je okupljanje svih demokratskih, progresivnih, socijalno svjesnih…itd… pojedinaca, grupa, stranaka, udruženja, medija u neku vrstu zajedničkog Fronta u odbrani demokratske, republikanske i ustavne Bosne i Hercegovine. koji se ne bi libio pokazati i zube i djelovati kao kakav pit bull, a ne samo pisati protestna pisma.
Sa poštovanjem,
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
„Moj je mač moje pero, moj je štit moje mastilo.“
