Besim Spahić: To je sunovrat civilizacije, majkoubistvo, samoubistvo, apokalipsa ili primicanje katastrofe
Reakcija na godišnjicu zatvaranja Zemaljskog muzeja
Na godišnjicu sramote i poniženja kako su daskama zakovana vrata najznačajnije kulturno-historijske ustanove – Zemaljskog muzeja BiH, reagirao je i ugledni profesor i marketing stručnjak Besim Spahić.
Tekst prenosimo u cijelosti…
„Kultura je ono što ostaje, kada sve umre”, rekao je Andre Marlo (Malereaux), polilingvista i autor koncepta “novog muzeja”. Šta će ostati iza političara koji nisu svjesni šta je država BiH, koju već osamnaest godina neće da naprave. Jer, spomenici kulture su i u “socijalizmu” bili pod zaštitom države, a muzeji javne institucije ili javni zavodi.
Već treću deceniju izmanipulisana bh. populacija, satjerana u tri nacio-vjerska tora, koje iz vana diriguju protiv države BiH (ili protiv neislamske Bosne), mirno šuti i kad nema gradskog saobraćaja, i kad nema vode, plina ili struje… Što će im muzej, kao najočitiji dokaz postojanja “dobrih Bošnjana”, Bosanke države, Bosanske crkve, grboslovlja plemenih bosanskih (ne hrvatskih, ne srpskih, ne saudijskih) vladara, kad su u dubokom kulturno-komunikacijskom jazu sami sa sobom i kad su pristali da, kao denaturalizacija autentičnog bosanskog (i hercegovačkog, i podrinjskog i posavskog i srednjobosanskog) sadržaja, postanu surogati Arapa, Turaka, Zagoraca, Istrijana, Šumadinaca, Mačvanaca itd.
Imaju oni svi “konstitutivni” narodi svoje muzeje u susjednim i maloazijskim državama, pa pošto su nekonstitutivni (ostali, nacionalne manjine) i Ustavom (Aneksom mirovnog ugovora) proglašeni nepostojećim, a jedino BiH, onakvu multietničku i multikonfesionalnu, kakva je bila tokom cijele svoje povijesti, shvataju svojom državom i ne žele eksponate Zemaljskog muzeja (koji ne bismo ni imali da nam ga Austrougari nisu napravili) dijeliti na “srpske” (srbijanske), “hrvatske” i “bošnjačke.
To je sunovrat civilizacije, majkoubistvo, samoubistvo, apokalipsa ili primicanje katastrofe kakvu još nisu zapamtili ni naši preci na ovim bosanskohercegovačkim prostorima. Što će muzeji kao dio nas samih i naših predaka tajkunskim kriminogenim političko-stranačkim voditeljima ove zemlje i svojih nacionalnih stada, bez građana, kad imaju svoje privatne, “pošteno” stečene luksuzne multimilionske mauzoleje, što u zemlji, što u inozemstvu. Oni to ostavljaju kao kulturno naslijeđe svojim trojno podijeljenim dinastijama, a državu su već podijelili i anulirali, pa treba uništiti i svaki trag hiljadugodišnjeg postojanja, a da ne govorimo o milenijski prisutnim prethodnicima na ovim prostorima.
“Respice ancesores”, poštuj pretke, kaže stara izreka. Ali Bošnjaka ne bi bilo da nije bilo Alije, Srbi bi bili istrijebljeni da nije bilo Karadžića i Slobe, Hrvati bi, prosto, nestali da nije bilo Franje. Njihova (ne)djela primarno protiv svojih entiteta su naši muzeji. A stara perzijska izreka kaže: “Sve što jeste, ako nije validno utemeljeno na onome što je bilo, nema šansu ni da bude!?”
Besim Spahić
