67. Berlinale je gotov, Zlatni i Srebrni medvjedi su podijeljeni. Hrvatski autori se mogu pohvaliti dobrom bilancom, dok Bosna i Hercegovina nije bila izravno zastupljena na Berlinaleu.
Na kraju ipak nije bilo iznenađenja: od kritike favorizirani film mađarske redateljice Ildiko Enyedis „O tijelu i duša” odnio je i glavnu festivalsku nagradu: Zlatnog medvjeda za najbolji film Berlinalea. I opet je, kako je to primijetio RBB, jedan od kanala njemačkog javnog servisa, pobijedio jedan „uvrnuti” film. Priča o dvoje zaposlenika u jednoj klaonici u Mađarskoj koji nisu sposobni približiti se na javi nego to čine u zajedničkim snovima, svih festivalskih dana je slovila kao najizgledniji kandidat za Zlatnog medvjeda. Bez namjere da se ulazi u kvalitetu pobjedničkog filma, njegova superiornost nad ostalim filmovima u glavnoj konkurenciji (njih 18 je konkuriralo za Zlatnog medvjeda) govori manje o samom pobjedničkom filmu, a više o upitnoj kvaliteti ostalih filmova.
Redateljica Ildikó Enyedi sa svojim Zlatnim medvjedom
Tradicionalno politički
Netko je nakon objavljivanja liste filmova u siječnju primijetio da direktoru festivala Dieteru Kosslicku i ove godine nedostaje filmova za natjecateljski program. Berlinale već godinama ima isti problem. Njemu ne nedostaje dobrih „arthouse” filmova, filmova koji pružaju uvid u kinematografije zemalja s kojima ovdje u Europi nikada ili vrlo rijetko imamo kontakt. Na kraju krajeva o tomu svjedoči i masa od oko 400 filmova koliko ih je ove godine bilo prikazano na festivalu.
No Berlinaleu nedostaje velikih filmova i velikih imena kojima će privući malo glamura u tmurnu berlinsku veljaču. Ove godine je to bilo više nego očito, što zbog pomanjkanja velikih filmskih zvijezda (čast izuzecima), što zbog nedostatka jake političke poruke. Izbjeglička tema je već „potrošena” prošle godine kada se čitava Njemačka nalazila pod dojmom izbjegličkog vala. I ove je godine, ipak, izbjeglička tema bila prisutna i nagrađena je Srebrnim medvjedom. Finski redatelj Aki Kaurismäki se izbjegličkim filmom „Druga strana nade” vratio festivalu koji ga je i katapultirao prije koje desetljeće u vrh europskog filma, i za to je nagrađen Srebrnim medvjedom za režiju. Ostavši dosljedan svom imidžu čudaka, Aki je odbio napustiti svoje mjesto u dvorani pa su mu medvjeda morali donijeti s pozornice.
Akiju Kourismäkiju je njegovu nagradu osobno s pozornice donio direktor Berlinalea Dieter Kosslick
Zastupljenost filmova s prostora bivše Jugoslavije
Otvorenje Berinalea, koji se voli hvaliti time da je najpolitičkiji od svih „A” filmskih festivala, proteklo je u znaku kritiziranja populizma (čitaj: Trumpa). Zatvaranje Berlinalea je imalo svoj politički vrhunac u projekciji fotografije turskog dopisnika berlinskog dnevnika „Die Welt” Denza Yücela kojeg je ovih dana uhitila turska policija, i apelom za njegovo puštanje na slobodu. No to nije bilo dovoljno da ovogodišnji Berlinale s programom koji je, kako je to primijetio Süddeutsche Zeitung, bio OK, ali ne na razini jednog festivala, ostane u sjećanju.
Ovogodišnjeg Berlinalea će se, međutim, sigurno rado sjećati dvije redateljice iz Hrvatske. Eva Cvijanović sa svojim animiranim filmom „Ježeva kućica” i Antoneta Alamat Kusijanović s kratkim filmom „U plavetnilo” odlaze kući s dvije specijalne pohvale žirija programa za mlade “Generation” u kojem su oba filma bila prikazana.
Scena iz filma “Ježeva kućica”
Ove godine na tom filmskom festivalu nije bio zastupljen bosanskohercegovački film, inače uvijek rado viđen na Berlinaleu, što dokazuju i nagrade koje su bh. filmovi “pokupili” proteklih godina – spomenimo samo “Epizodu u životu berača željeza”, “Smrt u Sarajevu” ili “Grbavicu”. Ali su zato bili zastupljeni filmski autori iz Bosne i Hercegovine. Naime, Eva Cvijanović je rođena Sarajka koja živi u Kanadi. A film “Kada dan nije imao ime”, makedonske redateljice Teone Mitevske, prikazan u programu “Panorama”, nosi i potpis bh. scenaristice Elme Tataragić koja je zajedno s Mitevskom napisala scenarij za taj film.
Srbija je bila zastupljena s filmom “Rekvijem za gospođu J.” u kojemu glavnu ulogu igra poznata glumica s prostora bivše Jugoslavije Mirjana Karanović. “Rekvijem za gospođu J.” je režirao Bojan Vuletić, a u njemu je riječ o gospođi Jeleni koja želi izvršiti samoubojstvo. U opisu filma na stranicama Berlinalea se o tom srpskom filmu govori kako je to jedna “kafkaška bajka puna crnog humora i filmska potvrda teze o tome da je život kompliciran – ali da je smrt još kompliciranija.”
- Autor Nenad Kreizer, Marina Martinović
- DW.DE
