Esad Bajtal za Vijesti.ba
Vidimo koordinaciju Beograda i Zagreba koja se tiče odnosa prema BiH. Vidimo njihove vazale Dodika i Čovića kako se ovdje ponašaju, a da pri tome, centrale Beograda i Zagreba ne reaguju na način kako bi morale reagovati zemlje koje tvrde da BiH žele pomoći, odnosno žele da se u ovoj zemlji stvari odvijaju onako kako se ovdašnji narodi i ovdašnje politike dogovore, kaže u intervjuu za Vijesti.ba sociolog Esad Bajtal.
Razgovarala: Nevena Ćosić
– Nakon siilnih najava dolaska, pa otkazivanja, rečeno je da je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović otkazala za sutorak navečer najavljeni dolazak u Sarajevo zbog sigurnosnih razloga. Je li to bilo u funkciji dodatnih dizanja tenzija?
BAJTAL: Objašnjenje takvo kako jeste na fonu svega onoga što predsjednica Hrvatske posljednjih mjeseci govori o nekakvim teroristima, o nekakvoj terorističkoj opasnosti, nestabilnoj i zabrinjavajućoj BiH… Ako gledamo racionalno i bez kalkulacija, to odlaganje najviše liči na slaganje te vrste u nekom logičkom smislu.
Naravno, treba biti pošten, te pretpostaviti da je eventualno moglo biti nečega ozbiljnog tu, ali događaji su pokazali da nije bilo ništa. Uljudno je sletila na aerodrom, ušla je u Sarajevo, ništa se sporno nije desilo.
Ostaje, dakle, izjava kao nešto nad čim se treba racionalni i kritički zamisliti, a na fonu onoga što je ona govorila posljednjih mjeseci.
– U Sarajevu se sastanala sa nizom bh. političkih zvaničnika i govorila o tome kako je Hrvatska prijatelj BiH, kako će joj pomoći na putu ka EU i NATO-u, pružiti podršku i kod Izbornog zakona, ali da neće nametati rješenja, te da se neće miješati u unutrašnja pitanja BiH. Kako biste generalno ocijenili njene poruke?
BAJTAL: Stvari ne stoje dobro i da nisu u redu, te da uzajamni odnosi nisu ni na koji način ono što bi trebalo da krasi i da bude okvir za dobre, prijateljske i dobrosusjedske odnose. Sama riječ “pomoć” koju pominjete već je sumnjiva. Da li je neko od nas tu pomoć tražio, da li nama ta pomoć treba i u konačnici kome u ovakvoj situaciji treba pomoć?!
Vidimo da Hrvatska ima stotine problema – unutarpolitičkih i unutar Sabora, problema sa svojim građanima, te problema na javnoj sceni između ekstremnih i normalnih snaga… Kome pomoć treba i kako se neko usuđuje da kaže da nam je ovdje nama na pomoći?!
Sama činjenica da želite biti nekom na pomoći, čak i onda kada je najbolja, sama sobom u verbalnom smislu sugeriše da je tom drugom potrebna pomoć, da tu nešto ne štima i da je nestabilno. Dakle, da ste vi, kao neki stariji brat ili majka, ovdje da pomognete nekoj djeci koja se svađaju, te da u kući zavedete nekog reda, kojeg ta dječica nisu u stanju da između sebe uspostave.
– Zvanična posjeta predsjednice Grabar Kitarović BiH, te odnosi dviju država, tema su i hrvatskih medija. Tamo se uporno naglašava kako Hrvatska ima problem s Bošnjacima, a ne sa BiH. Kakvu je to porukašalje?
BAJTAL: Treba analizirati šta to znači, kako će, zbog čega i na koji način Hrvatska imati problema sa nekim narodom u nekoj suverenoj zemlji, a istovremeno imati, što je logički paradoks, dobre i sasvim normalne odnose sa samom državom.
To je samo po sebi simptomatično i trebalo bi pitati novinare tog medija šta su time htjeli reći. Da li se ponovo na drugi način i u drugom verbalnom diskursu oživljava priča o ugroženosti nečijoj i od nekoga? Te priče poznate su nam iz ‘90-ih godina i znamo kako su one završile i šta su sve donijele. Ako će se oživljavati mit o nacionalnoj ugroženosti nečojoj od nekoga, onda nismo na dobrom putu. Onda to ne govori o dobrim odnosima, ne samo sa tim narodom koji te ugrožava, nego nisu dobri odnosi ni između država, niti po logici stvari mogu biti.
Bilo bi dobro da ovo objašnjenje od tih medija zatraži i predsjednica Grabar-Kitarović. Naravno, ukoliko to nije u saglasnosti sa njenom dnašnjom misijom u BiH.
– Navodi se i kako bošnjačka politika blokira gradnju Pelješog mosta, iako je on interes BiH, te kako bošnjačka politika osporava Hrvatima njihovo pravo da budu izabrani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda FBiH.
BAJTAL: Stvari se stalno vrte u etno-ključu. Dosta je ovoj zemlji tumačenja u etno-ključu! Bošnjačke politike nema u Sloveniji. A kako Hrvatska stoji sa tom susjednom zemljom? Priča oko mora, sukobi, provociranje sa ribarskim brodovima… Hajde da damo logičke i činjenične odgovore. Zar i iz Slovenije na Hrvatsku djeluje bošnjačka politika?!
Nemam ni u pomisli primisli i želje da branim bošnjačku, srpsku, hrvatsku ili neku drugu politiku. Kao građanina BiH me zanima kao zemlja i da u njoj živimo normalno, stabilno, te da imamo modernu egzistenciju sa svojim pravima i obavezama, te da se u BiH ponašamo u skladu sa njenim zakonima. To je sve što nama treba i samo sa tim nama može biti dobro.
– Je li u BiH na sceni “proxy war”, kako to navode mediji u Hrvatskoj?
BAJTAL: Naravno da jeste. Možemo to zvati posrednim ili nekim drugim imenom, ali očigledno je da se radi o miješanju u unutrašnje poslove jedne suverene zemlje, koje je počelo ‘90-ih godina agresijom s jedne i s druge strane i nikada nije završilo. Rat je završen, ali ne i njegov nastavak drugim sredstvima.
Vidimo koordinaciju Beograda i Zagreba koja se tiče odnosa prema BiH. Vidimo njihove vazale Dodika i Čovića kako se ovdje ponašaju, a da pri tome, centrale Beograda i Zagreba ne reaguju na način kako bi morale reagovati zemlje koje tvrde da BiH žele pomoći, odnosno žele da se u ovoj zemlji stvari odvijaju onako kako se ovdašnji narodi i ovdašnje politike dogovore. Ako žele da se neko sa nekim dogovori, onda ne mogu povlađivati jednoj strani, ili prećutno ili licemjerno ili glasno, a pri tome očekivati da BiH bude mirna.
Htjeli – ne htjeli, nažalost smo svjedoci neprestanog miješanja u unutrašnje stvari BiH. Nakon haških presuda, na kraju krajeva, unutrašnja hrvatska politika izgubila je svoju sofisticiranu formu, svoj sofisticirani oklop. Čović je sada potpuno uskladio svoje unutrašnjopolitičko djelovanje sa destabilizirajućii disfunkcionalizirajućim djelovanjem Dodik na BiH. To je sada očigledno i nema više dilema. Susjedne zemlje pomažu i jednog i drugog, odnosno pomažu ili sponzorišu na različite načine upravo tu vrstu unutrašnjih nesporazuma.
(Vijesti.ba)
