Ayuba Suleiman Diallo – Afrički rob koji je rukom napisao tri primjerka Kur’ana

Ayuba Suleiman Diallo (1701-1773), Amerikancima i Evropljanima poznatiji kao Job Ben Solomon, sin je uglednog imama iz naroda Futa u zapadnoafričkoj državi Bundu (Senegambija) na ušću rijeke Gambije. Ayuba je bio pismen i mlad muslimanski trgovac čiji je otac, osim što je bio imam, trgovao i robljem.

1731. godine, tokom jedne posjete prijateljima, nedaleko od rijeke Gambia, Dialloa i njegovog prijatelja Yoasa Loumeina zarobili su razbojnici iz naroda Mandinga. Odmah su im obrijali glave kako bi svojom pojavom izgledali kao ratni zarobljenici, a samim tim bili su i legitiman plijen. Obojica su prodati mešetarima Royal African Company. Diallo je nekako dospio i ubijedio engleskog kapetana Pikea da je osoba iz višeg društvenog statusa i da je njegov otac sposoban da plati otkupninu. Pike je dozvolio Diallou da nađe nekoga ko će obavijestiti njegovu porodicu. S obzirom da se glasnik nije vratio na vrijeme, po nalogu kapetana Henrija Hunta, Pikeov nadređenog, Diallo i Yoas zaplovili su preko Atlantika završivši u Anapolisu u današnjoj državi Merilend, gde je bio predat drugom mešetaru, Vachellu Dentonu. Diallo je naredne dvije godine proveo radeći na plantaži duhana.

Iako je iskusio ogromne teškoće, i dalje je bio predan svojim svakodnevnim molitvama i islamskim obredima. Kada bi hito da obavi namaz, odlazio bi u šumu gdje bi klanjao, ali bi ga dječak bijelac prati i pri tome bi mu se izrugivao i gađao prljavštinom dok bi klanjao. Usljed nepoznavanja engleskog jezika, nije imao načina da se nekome požali. To ga je nagnalo da pobjegne od porodice, misleći da će pronaći nekog boljeg gospodara koji će prema njemu biti tolerantniji, ali je ubrzo uhvaćen i odveden u zatvor.

U zatvoru je upoznao Thomasa Bluetta: advokata, sudiju i okružnog sveštenika, koji je kasnije zapisao Diallovu životnu priču i ovjekovječio je u knjizi Some Memoirs of the Life of Job, the Son of Solomon… štampanoj u Londonu 1734. godine. Nakon što ga je Bluett vratio vlasnicima plantaže, Diallo je napisao pismo namijenjeno svom ocu, ali je umjesto njemu, stiglo do Jamesa Oglethorpea, direktora Royal African Company. Pismo je bilo napisano na arapskom, a na engleski su ga preveli arabisti s Oxforda, nakon čega je dospjelo do Oglethorpea. Potaknut ovim pismom, Oglethorpe je otkupio Dialla, oslobodio ga i platio mu put preko Atlantika do Londona, gdje je jedno vrijeme ostao s njim u Londonu. Tokom boravka u Londonu, Diallo se upoznao s mnogim članovima londonske društvene elite, uključujući vojvodu i vojvotkinju Montague. James Oglethorpe toliko je bio dirnut Diallovom životnom pričom i sadržinom pisma da je odlučio da zabrani ropstvo u Džordžiji, međutim, zbog ekonomskog pritiska, njegova zabrana je ukinuta.

Iako se Bluettov zapis završava Diallovim povratkom u Afriku, njegova priča se nastavlja zasebnim zapisom koji je napisao Francis Moore, koji je bio zaposlen u Royal African Company i koji je pratio Dialla po povratku kući. Diallo se sigurno vratio u Afriku, gde je doživio sedamdesete.

Bluett je zadivljen Diallovom inteligencijom, pa je u biografiji zapisao sljedeće: 

“Njegovo pamćenje bilo je izvanredno; a kad je imao petnaest godina, mogao je izrecitovati cijeli Alkoran [Kur’an] napamet, i dok je bio ovdje u Engleskoj, napisao je tri kopije, bez pomoći bilo koje druge kopije, i bez toliko gledanja na jednu od tri kopije tokom pisanja ostalih. Često bi mi se smijao kad bi me čuo da sam zaboravio neku stvar, i rekao mi je da je jedva ikada zaboravio bilo šta u njegovom životu, čudeći se zašto bi iko drugi zaboravljao nešto.”

U Londonu je boravio svega šest sedmica, i tokom tih šest sedmica uspio je da savlada engleski jezik. Tokom boravka, britanski slikar William Hoare želio je da naslika Dialla, na što je pristao, ali pod uslovom da ga naslika u tradicionalnoj odjeći njegovog naroda. Ako pažljivo pogledate njegov portret i uporedite ga s drugim Hoareovim portretima, vidjet ćete da je Diallo naslikan ravnopravno bijelim engleskim ljudima. Ovaj portret je prvi portret u historiji na kojem je naslikan neki oslobođeni afrički rob, pri čemu su korištene konvencije britanskog portreta, uobičajene u to vrijeme.

Godine 1734. Diallo se vratio kući. U međuvremenu, njegov otac je umro, jedna od njegovih žena se preudala jer je mislila da je umro, a njegov dom je uništen usljed rata. Međutim, ponovo je prevazišao izazove, podigao se i nastavio da živi uspješnim životom.

Diallo nije zaboravio svog prijatelja Yoasa Loumeina, tokom boravka u Londonu, ali i kasnije, nastavio je da vrši pritisak na londonske mešetare, predanošću i uz pomoću Bluetta, njegov prijatelj Loumein na kraju je vraćen u regiju Gambije 1738. godine. Punih pet godina nakon pada u ropstvo.

Ayuba Suleiman Diallo je umro 1773. godine.

Piše: Resul Mehmedović

Dialogos