Vrhunski ekspert kompjuterskog inžinjeringa, tijelom je u Njemačkoj, a dušom i dalje – a tako će i ostati – u Bosni i Hercegovini i uz Bosnu i Hercegovinu.
S Mustafom Mehuljićem je bilo izuzetno teško razgovarati!
Ovaj 28 godina star mladić, ostvaren čovjek, ima toliko dobrih stvari reći o sebi, a te se riječi iz njega s velikom mukom čupaju.
Objašnjenje je vrlo jednostavno i Mustafa ga odmah ističe:
Skromna radnička porodica
“Odrastao sam u Muratima, malom selu nadomak Srebrenika. Dolazim iz skromne radničke porodice u kojoj su se uvijek cijenili rad i obrazovanje”.
Savršena platforma svih naših stereotipa. Posebno onog – “ne hvali se, šta će komšije reći”…
No, Mustafu je oblikovala porodica, te je to samo učvršćeno daljim obrazovanjem.
Prvo, osnovne škola u njegovoj Sladnoj, a potom i prestižna Behram-begovoj medresi u Tuzli.
U tim je institucijama stekao najbolje moguće obrazovanje. Ili se sam izborio za to.
Već u Behram-begovoj medresi Mustafa kreće u svoje otkrivanje svijeta.
Studeranje u BiH, očito (a sigurno makar uz prećutno gunđanje roditelja), nije bilo opcija.
Mustafa ide u Tursku.
U Istanbulu glat završava fakultet kompjuterskog inžinjeringa na Marmara University.
I to je jedna od najprestižnijih škola ove zemlje, ali Mustafa to ne pominje.
Jedva je izustio da je jedini iz BiH koji je treći u generaciji studenata.
“Nakon 8 godina života u Istanbulu, stečenog znanja i radnog iskustva, selim se u Njemačku, gdje sam nastavio svoj život i profesionalnu karijeru”, brže-bolje prelazi na narednu temu, e da bi izbjegao dodatna pitanja i “cijeđenja”.
Vraćamo ga, nekako, na medresu, jer se i tu ima što-šta reći.
Kaže da mu je taj dio života i školovanja “definitivno jedna od najbitnijih karika u lancu mog obrazovanja”.
“Odgojno-obrazovni pristup u radu medrese su mi poslužili kao jak temelj i odskočna daska za nastavak moga školovanja ali i života uopće.
Tokom školovanja u Medresi bio sam i na funkciju glavnog i odgovornog urednika učeničkog lista Misak, gdje smo za godinu dana, zajedno sa profesorima i ostalim kolegama uspjeli napraviti značajne reforme u radu ovog učeničkog lista”, priča Mustafa.
Navodi da su uspjeli taj školski list podići na mnogo viši nivo i izgledom i sadržajem.
Eksperiment s novinarstvom
“Uvedene su nove rubrike, organizirani različiti timovi…
Prije nas smo imali list sa običnim papirom i u crno-bijeloj boji. Masni papir i boja su bili veliko osvjeznje i podiglo nas na jedan viši nivo.
Zemzem, učenički list sarajevske medrese je to imao godinama tad u to vrijeme”, prisjeća se Mustafa.
Ipak, novinarstvo, koliko god dinamično moglo biti, nije izazov.
“Ljubav prema računarima i IT-u koja se javila u meni već u osnovnoj školi rezultirala je upisom na fakultet kompjuterskog inžinjeringa u Istanbulu.
Radne navike, upornost i disciplina koje sam ponio iz kuće su mi najviše pomogle da ne izgubim fokus tokom studiranja u jednom velikom gradu kao što je Istanbul.
Tokom studija bio sam i član Upravnog odbora “Udruženje bošnjačkih studenata u Istanbulu” gdje smo organizirali različite aktivnosti vezane za našu domovinu – obilježavanje Dana državnosti, Dana nezavisnosti, 11. juli, Bosanska kahva za studente petkom naveče… samo su neki od projekata koje smo organizirali u kontinuitetu.
Jedan od projekata na koji smo najviše ponosni, jeste “Crossing Borders – Making Friendships” gdje su desetine naših studenata iz Bosne i Hercegovine i Turske boravili u posjeti pet afričkih zemalja.
Tokom posjete smo volontirali na različitim projektima kao što su: obnavljanje škola, uređivanje učionica, podjela školskog materijala…
Na trećoj godini fakulteta sam također bio na funkciji “Student Teaching Assistant” na predmetu “Database Systems”.
Posebno zadovoljstvo mi je predstavljala činjenica da sam bio jedini strani student sa našeg odsjeka koji je uspio doći na tu poziciju”, nekako ispriča.
Naravno, tu nije kraj.
Mustafa je imao priliku biti dio programa Erasmus+. Tri mjeseca je proveo na Tehničkom Univerzitetu u Beču – Institut za Logiku i Komputaciju (Technische Universität Wien, Institut für Logic and Computation).
Uspjeh u generaciji
“Studij kompjuterskog inžinjeringa u Istanbulu sam završio kao treći najbolji student generacije uprkos veoma jakoj konkurenciji.
Neposredno nakon završenog fakulteta sam počeo raditi u jednoj konsultanskoj firmi u Istanbulu gdje ostajem sve do selidbe u Njemačku.
Trenutno radim kao certificirani e-commerce konsultant u jednoj IT kompaniji u Minhenu. Radimo sa vodećim e-commerce firmama svijeta.
Klijent sa kojim trenutno radimo ima više od 3.000 radnji u 170 različitih zemalja svijeta. Imaju oko 29.000 zaposlenika i godišnju zaradu od 2.7 milijardi eura. Aktivan sam član nevladinih organizacija koje su na bilo koji način vezane za Bosnu i Hercegovinu. Rad sa našom djecom u Njemačkoj je nešto što me posebno ispunjava i čime se veoma ponosim”, navodi on.
Ovdje se nekako “oslobađa” i počinje govoriti.
Jer, tema je Bosna i Hercegovina i stanje u domovini.
Kaže da to vrlo pomno prati, da ga vijesti najčešće nasekiraju, a nerijetko i naljute.
BiH prije Njemačke
“Vjerujte, dosta više me zanima situacija u mojoj domovini, nego što pratim zbivanja u Njemačkoj i svijetu. Nažalost, mogu konstatirati da situacija nije zadovoljavajuća i da treba i mora biti puno bolja. Sijanje nacionalne netrpeljivosti se pokazalo kao idealan recept za maskiranja nerada vladajućih funkcionera. Naravno, uvijek postoje izuzetci i jako mi je drago vidjeti da se konačno dešavaju i neke pozitivne promjene.
Smatram da se što više treba dati prednost mladim i obrazovanim ljudima koji su spremni da na svojim plećima iznesu reforme i promjene sa kojima bi se unaprijedilo naše društvo. Moramo priznati da to sada i nije slučaj. Smatram da su mladi i obrazovani jako malo zastupljeni u svim sferama našeg života. Ignoriranje i potiskivanje mladih u pozadinu rezultira masovnim iseljavnjima. Žalosno je vidjeti da dosta ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, kako mladih tako i starijih, moraju napustiti svoju domovinu da bi zasjali u svom najjačem sjaju.
Uvjeren sam da bi ti ljudi sa dosta više ljubavi i predanosti radili u Bosni, samo im treba osigurati fer i korektne uslove rada i života”, već bitno slobodnije priča Mustafa.
Ne samo zato što ne govori “o sebi”, već i – mnogo više – jer ga ova tema duboko boli.
Naglašava da ne samo mladi, već svi ljudi u BiH moraju imati više samopouzdanja, ali i marljivo raditi.
“Ne gubite motivaciju bez obzira kakve okolnosti bile. Na kraju će rad, poštenje i marljivost uvijek nadjačati sve okolnosti, ma koliko one neugodne mogle biti. To je Božiji zakon, samo treba vjerovati u to. Moj životni put je možda tipični primjer kako jedan dječak koji je odrastao na selu, sa malo više rada i upornosti, može napraviti velike stvari bez obzira odakle dolazi”, ističe.
Upitan da li će se i kada vratiti u BiH, uz izvjesno oklijevanje odgovara da – hoće i želi.
Ali…
“Povratak u Bosnu je tema koja se haman prilikom svake kahve iznese na sto tokom boravka u tuđini. Spreman sam se vratiti u Bosnu onog trenutka kada budem mogao konkretno doprinijeti našem društvu, a ne sjediti svezanih ruku i čekati da se promjena dogodi ‘sama od sebe’.
Do tada, radim na tome da što više pomognem domovini svojim aktivizmom u različitim nevladinim organizacijama”, zaključuje Mustafa.
Politički.ba
