Ateist govori o Isusu

U vrijeme svoje pobožne mladosti, često sam posjećivao Evanđelja: Isus je bio moj učitelj i moj prijatelj, bliži, osjećajniji i bratskiji nego transcendentni Bog Otac. Pošto sam, nekako u dobi od 18 godina, izgubio vjeru, za Novim zavjetom posezao sam tek povremeno. Epikur, Montaigne i Spinoza već su me odavno sve više prosvjetljivali. Ipak, prije nekoliko godina, nadušak sam pročitao četiri Evanđelja i to mi je omogućilo da osjetim koliko sam se udaljio od njihova doslovno religijskoga sadržaja i koliko me se, nasuprot tome, njihov moralni ili ljudski sadržaj – a to je jedno te isto – i dalje tiče. O tome čovjeku nikada neću reći ništa loše. Spinoza je u njemu vidio “najvećega među filozofima“. Ja ne bih išao dotle (Isusova se poruka obraća srcu više nego umu, a to je utoliko bolje), ali da se radi o učitelju života, i to jednom od najvećih, u to sam i dalje siguran.

Za mene Isus, dakako, nije Bog ni Sin Božji, nego jednostavno čovjek, i to jedan od najvećih – ravan jednom Sokratu ili jednom Budi. O tome što je točno uradio i rekao, povjesničari se uopće ne mogu izjasniti, ali o njegovu kratkom životu i beskrajnoj legendi o njemu ostao nam je – poput svjetlosne brazde – Novi zavjet, pružajući dosta preciznu i vrlo jasnu ideju o tome u čemu bi se trebao sastojati njegov nauk te o potresnom sjećanju koje je ostavio svojim učenicima.

Želi li se njegovu poruku svesti na bitno, čini mi se da se razvijaju dvije glavne ideje, koje vladaju nad ostalima: “ljubav daje život“ i “vjera spašava“. Budući da ne vjerujem u Boga pa stoga ni u spasenje ni u vjeru, morao sam se odreći druge ideje, ali zato mi je prva još važnija.

Usidrena je u židovskoj tradiciji: “Nisam došao dokinuti, nego ispuniti“ (Mt 5, 17). Ovaj izraz poniznosti, lucidnosti i vjernosti relativizira sve što bi se moglo reći o “revolucionaru zvanom Isus“ i, recimo usput, dovodi u pitanje sâmo kršćanstvo. Taj čovjek bio je pobožan Židov koji, po mome mišljenju, nipošto nije namjeravao utemeljiti novu religiju: bila mu je sasvim dovoljna religija njegovih otaca, koju je jednostavno htio pročistiti i oživjeti. U tome vidim još uvijek aktualnu lekciju. Nitko ne može i ne smije sve zbrisati: svaki moral dolazi iz prošlosti (to Freud naziva nad-ja, a može se jednostavno nazvati civilizacijom), a pravo kritiziranja ove ili one njegove točke zacijelo se može imati samo pod uvjetom da se sačuva njegova bit, čime se čovječanstvo već tisućljećima opire divljaštvu što ga u sebi nosi. Roditelji to dobro znaju: odgojiti dijete znači prije svega prenijeti mu ono što je primljeno, a što će mu jedino omogućiti da – makar i kritizirajući tu baštinu – otvori sebi istinsku ljudsku budućnost. Što onda znači “ispuniti“? To da Zakon utoliko vrijedi samo ako ga se pounutrašnji. To je ono po čemu se, otprilike, poštenje razlikuje od straha pred žandarom, a ljubav, koja sebi ne zapovijeda, od bojažljiva pokoravanja zapovijedima. Bit toga Spinoza je sažeo u jednu rečenicu: Isus je “oslobodio svoje učenike robovanja zakonu, ali ga je istodobno potvrdio i zauvijek upisao u dnu njihovih srdaca“ (Teološko-politički traktat, IV. pogl.). Nema dakle nikakva dokidanja – zakon ostaje isti – nego ispunjenje: naime, ono što se prije radilo iz poslušnosti ili iz straha, Isus od nas zahtijeva da to odsad činimo iz ljubavi, drugim riječima: slobodno i radosno.  Po tome je njegova poruka oslobađajuća a da nimalo ne prestaje biti vjerna.

Na koncu, onaj prodorni krik s križa: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27, 46). Citat je to iz jednoga psalma – opet ona židovska vjernost – ali i izraz jedne sasvim ljudske nevolje, po čemu je Isus zaista naš brat: jer dijeli s nama našu bijedu, našu patnju, našu tjeskobu, našu samoću, možda i naše beznađe. A da je nakon tri dana uskrsnuo, u to nimalo ne vjerujem. Njegova mi je poruka zato samo još draža. Zašto bi trebalo da ljubav bude svemoćna? Isus nas nije naučio da volimo moć nego ljubav.■

| Autor: André Comte-Sponville (1952),  francuski filozof

Tekst je objavljen u posebnom broju Svjetla riječi Isus iz Nazareta, kojeg na prethodnom linku možete besplatno preuzeti u PDF formi. Tekst je s francuskog preveo Ivan Nujić s, izvornom tekstu odgovarajućem, naslovom Isus moj učitelj |