1860 – Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer; 22. februar 1788 – 21. septembar 1860)
Najjeftiniji oblik ponosa jest nacionalni ponos.
On otkriva pomanjkanje individualnih kvaliteta pojednica, kojima bi se dotični mogao ponositi, jer inače ne bi trebao pribjeći onima koje dijeli s milionima drugih.
Onaj koji posjeduje osobne vrline, će najbolje prepozanti pogreške svoje vlastite nacije, jer mu je ona stalno pred očima.
Ali svaki jadnik, koji ništa drugo na svijetu ne posjeduje, na što bi mogao biti ponosan, koristi ovo zadnje sredstvo, naciju kojoj pripada, da bi na nešto mogao biti ponosan.
Kroz to se osjeća jačim i spreman je s puno zahvalnosti braniti rukama i nogama svaku njezinu pogresku i glupost.
Buka
***
1860 – Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer; 22. februar 1788 – 21. septembar 1860), bio je njemački filozof. Bio je jedan od najbitnijih filozofa devetnaestog vijeka, najpoznatiji po svom djelu “Svijet kao volja i predodžba” (Die Welt als Wille und Vorstellung). Ovaj filozof je bio poznat po tome što je bio iracionalista, filozofski pesimista i otvoreni mrzitelj Hegela. Pod uticajem Kanta prihvatio je mišljenje da je svijet produkt subjekta. Smatrao je da je sve privid, varka i da zato ne treba tražiti suštinu u pojavnom, vidljivom svijetu. Svojim pesimizmom Šopenhauer je uticao na kulturu devetnaestog vijeka, posebno na umjetnost (Wagner).
Šopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja je bit svijeta i ona je organske i neorganske prirode. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Šopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što proturiječi srcu ne ulazi u glavu. Pojavne stvari su zakonite, volja ne podliježe zakonu, ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol neminovna.
Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. Historija čovječanstva je besciljno lutanje i nema napretka. Šopenhauer vidi jedini izlaz u askezi, odricanju od života i utapanjem u nirvanu (ovdje je vidljiv uticaj filozofije Indije). Još jedan način oslobađanja od boli je u bezinteresnom doživljaju umjetnosti.
Šopenhauer je poznat po svom eseju Über die Weiber, u kojem je izrazio svoje neslaganje sa takozvanim “teutonsko-krišćanskim” odnosom prema ženama. On je tvrdio da je ” ženina priroda da služi”, i protivio se Šilerovoj poemi u čast ženama, Würde der Frauen. Međutim, esej daje dva komplimenta i to: “žene su razboritije u svom sudu od muškaraca” i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost, a ne kao vrlina.
Ova veoma netolerantna mišljenja o ženama su u kontrastu sa Šopenhauerovim, mnogo liberalnijim, pogledima na društvene probleme: bio je strogo protiv tabua o problemima kao što su samoubistvo i mazohizam i osudio je postupanje sa afričkim robovima.
