Tko je gost a tko domaćin u Hrvatskoj?
Piše: Franjo Šarčević
Zdravko Mamić se ovih dana po tko zna koji put u svojoj karijeri menadžera, upravitelja Dinama i simpatizera HDZ-a, ponovno istaknuo u stilu predstavnika najgorih ljudskih osobina skupljenih na jednom mjestu, utjelovljenima u jednoj osobi. No, ovoga puta Mamić nije ‘samo’ vrijeđao svoje oponente, psujući, galameći i proklinjujući ih glasom iz najmračnijih horora, nego je otišao i korak dalje. Ministra znanosti, obrazovanja i sporta u Republici Hrvatskoj, Željka Jovanovića, prozvao je na osnovu njegova etničkog podrijetla i istaknuo da mu kao Srbinu nije mjesto tu gdje jest. Mamić je uhićen i jednu noć je proveo u pritvoru zato što je svojim istupom prekršio vrhovni zakon Republike Hrvatske.
U Mamićevu obranu stala je profašistička političarka Ruža Tomašić, zastupnica jedne reliktne i fosilne političke ideologije, koju nažalost nije baš u potpunosti pregazilo vrijeme i koja se – u drukčije forme prerađena – još uvijek održava kao parazit u političkom biću. Dakle, ta ista Ruža Tomašić koja se – usput budi rečeno – svom snagom protivila ulasku Hrvatske u Evropsku uniju da bi sada spremno prihvatila da bude kandidat za parlament te iste unije, u svom predizbornom govoru je iznijela nekoliko stvari koje bi – svaka za sebe – zaslužile poseban osvrt. Međutim, imajući u vidu da bi bilo bespotrebno objašnjavati da Hrvatska nije prije tisuću ili koliko već godina bila država, da je besmisleno pričati o tome kako su hrvatski kraljevi jeli metalnim žlicama dok su npr. engleski jeli rukama (jer je i samo postojanje mnogih od tih vladara u najmanju ruku upitno), i da ti kraljevi – kao i svaki drugi kraljevi u svakoj drugoj “državi” – nisu bili nikakvi narodni vladari nego satrapi i tirani – jer sve to zasigurno određenoj skupini ljudi ne bi moglo biti jasno, ovdje se valja osvrnuti na njezinu izjavu o tome kako je Hrvatska država Hrvata a da su svi ostali u njoj gosti. Prema tome, hrvatski Srbi su u Hrvatskoj ‘gosti’ i samim tim trebali bi, po Ružinom, biti u podređenom položaju u odnosu na Hrvate koji su ‘domaćini’.
Za Ružu Tomašić, rođenu u okolici Maglaja u BiH i koja je provela veći dio života u Kanadi, Riječanin Željko Jovanović je gost u Hrvatskoj. Usto, kao što je primijetio Zoran Šprajc s HRT-a, “nismo čuli da joj smeta da i ti gosti izdvajaju za njezinu i sadašnju saborsku i buduću europsku plaću.”
U vezi ovoga valja uputiti na dvije stvari.
Prva se tiče poimanja države. Za razliku od poimanja države u smislu velikonacionalnih, nacionalističkih i fašističkih ideologija pretprošlog i prošlog vijeka ili u smislu vjerske države, a koji državu razumijevaju kao teritorij jednog plemena, naroda ili religije koji ne valja da bude onečišćen onima koje se postavlja kao druge, moderni i za jednakost svih ljudi opredijeljeni koncept državu poima kao pravnu ustanovu koja je nepristrana u pogledu nacionalne ili vjerske pripadnosti svojih građana. Dakle, nacionalne, vjerske i druge datosti te vrste jesu stvar društva, a ne države, i država ne samo da ne smije biti utemeljena na jednoj od njih, već joj je zadaća da nijednu od njih niti podržava niti diskriminira. U takvoj državi, ako ćemo već upotrebljavati oznake ‘gost’ i ‘domaćin’, domaći su svi oni koji su njezini državljani i građani, a gosti su oni koji dolaze u nju a da nisu njezini građani. Tako na primjer, kad bi pisca ovih redaka put nanio u Hrvatsku i tamo sretne Željka Jovanovića, nada se da bi ga Jovanović, kao pravi domaćin, srdačno ugostio.
Riječima hrvatskog kolumniste i književnika Vuka Perišića:
Država, koja god bila, kuda god se prostirala i kako god se zvala, nije etnička zadruga, ni zavičajni klub, ni pašaluk nacionalističkih oligarhija, nego javni servis, nepristrana pravna ustanova kojoj je svrha da štiti građanina i sva njegova prava, između ostalih i etnička i vjerska prava. Država dakle mora biti – kako se kaže u Sjedinjenim Državama – ‘slijepa za boje’, etnose i konfesije, umjesto da je utemeljena upravo na njima. Utoliko su postjugoslavenske države negacija same suštine državnosti.
Druga stvar tiče se položaja Srba u Hrvatskoj. Hrvatski Srbi su u Hrvatskoj autohtona etnička zajednica i Hrvatska im pripada jednako kao što pripada hrvatskim Hrvatima. Pregled statistika s popisâ pučanstva još iz 19. stoljeća govore o tome da su Srbi u Slavoniji, Lici, Krajini i drugdje činili značajan postotak stanovništva, od jedne četvrtine do jedne polovine ili više, ali se spletom nesretnih povijesnih okolnosti koje spadaju pod skupni naslov ‘nacionalističke ideologije i premještanja stanovništva’ njihov broj smanjio toliko da su umjesto konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina. Ali, bez obzira na sve to, imajući u vidu prvu napomenu, nečije građansko i političko pravo (da ne govorimo o ljudskome) nije određeno njegovim podrijetlom niti pripadnošću nekoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici, koliko god da je ona brojna. Dakle, Hrvatska neće negirati ‘samu suštinu državnosti’ ukoliko Ruža Tomašić i onakvi i dalje ostanu na rubu, bez značajnijeg utjecaja na politički život.
Prometej.ba |
