„APEOR“: Sektor obnovljivih izvora u FBiH – Investitori 19 godina bez uređene zakonske regulative

Midhat Hajdarević 2013-12-02

Naime neke oblasti, od strateškog interesa za razvoj ovog sektora, i dalje su pod znakom pitanja, a uređivat će se pravilnicima. O ovome, te trenutnoj situaciji u sektoru obnovljivih izvora u FBiH, govorilo se na redovnoj Skupštini „APEORA“, koja je održana 21.11.2013. godine.

Predstavnici APEOR-a nekoliko puta su apelovali na nadležne institucije da u izradu zakonskih i podzakonskih akata, koji će regulisati ovu oblast, uključe i članove ovog Udruženja. Naznake takvih namjera, eventualne želje sa saradnjom, na adresu APEOR-a nisu stizale.

Vladajuće strukture, kako prethodne tako i aktuelne, nisu prepoznale mogućnosti koje ovaj sektor pruža: razvoj stranih i domaćih investicija, te mogućnost pokretanja cijelokupne privredne aktivnosti na teritoriji FBiH. Tome u prilog govori i činjenica da sektor obnovljivih izvora u FBiH od 1995. godine do danas nije adekvatno zakonski uređen. Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije konačno je usvojen 11.09.2013. godine, ali će se počet primjenjivati tek polovinom marta 2014. godine. U međuvremenu je ovaj sektor bio oslonjen na različite akte, Odluke i Uredbe, a nešto više od godinu dana bio je u potpunosti zakonski neuređen, nakon što je Ustavni sud FBiH Uredbu o korištenju obnovljvih izvora energije i efikasne kogeneracije proglasio neustavnom.

Podsjećajući na ulaganja od preko 100 miliona KM u ovaj sektor, ističemo činjenicu da je u periodu od 19 godina sektor obnovljivih izvora bio samo nepunu godinu dana regulisan u skladu sa svim potencijalima koji isti pruža za razvoj kompletne Federacije BiH. Ovakav odnos apsurdan je što zbog činjenice da Federacija BiH obiluje obnovljivim izvorima energije, te zbog toga što EU obiluje fondovima koji su namijenjeni za unaprijeđenje korištenja obnovljivih izvora koje, zbog neuređenosti zakonske regulative, potencijalni investitori ne mogu iskoristiti.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je sektor obnovljivih izvora jedini industrijski sektor u kojem se poslije eksploatacionog vijeka, u ovom slučaju koncesionog perioda, postrojenja vraćaju u vlasništvo davaoca koncesije, kantona ili Federacije BiH. Drugim riječima, ukoliko postoji volja, možemo bez ulaganja za 30 do 50 godina dobiti postrojenja vrijedna nekoliko milijardi KM, te tokom njihove izgradnje i eksploatacije zaposliti na hiljade radnika. Upravo zbog toga iznenađujući je odnos zakonodavne i izvršne vlasti prema ovom sektoru, te činjenica da se spriječava njegov razvoj i iskorištavanje potencijala koje posjeduje.

Istovremeno, u javnosti je stvorena i pogrešna slika o naknadama za razvoj obnovljivih izvora, koje se prikupljaju od krajnjih potrošača električne energije u FBiH. Naknada, koja se nepunu godinu dana skupljala, iznosila je 0,001 KM po utrošenom kWh. Dakle, na mjesečom nivou, račun za električnu energiju dodatno je opterećen u prosjeku za 0,26 KM za domaćinstva na operativnom područiju JP Elektroprivreda BH d.d. Sarajevo, a 0,35 KM za domaćinstva na operativnom područiju JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar. Istina je, dakle, da iznosi naknade ne predstavljaju nikakvo posebno opterećenje za potrošače.

Javnost, isto tako, ima pogrešnu percepciju o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora. Smatra se, naime, da investitori u obnovljive izvore energije imaju ogromne prihode, kao i da svoja ulaganja vrate u roku od nekoliko godina, a ostatak koncesionog perioda koriste za ubiranje ekstra profita. Činjenica je, zapravo, da period povrata ulaganja u hidro i vjetropostrojenja u prosjeku iznosi od 9-12 godina, što nije kratak period, imajući u vidu da period otkupa električne energije po garantovanim cijenama u Federaciji BiH traje također 12 godina.

S druge strane, interesantno je da elektroprivrede otkupljuju električnu energiju iz obovljivih izvora po cijeni od 8,1 pf/kWh a istu tu energiju prodaju krajnim potrošačima u prosjeku za 14 pf/kWh, i više. Uzimajući u obzir troškove distribucije, koji nisu veći od 2 pf/kWh, dolazi se do zaključka da elektroprivrede na svakom proizvedenom i preuzetom kWh iz obnovljivih izvora, ostvaruju dodatni profit od 4 pf. Ovakvim načinom obračuna elektroprivrede ne trebaju graditi nove objekte, jer bez svojih ulaganja ostvaruju zaradu. Uz pretpostavku da se trenutno u FBiH iz postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koja se nalaze u privatnom vlasništvu, godišnje proizvede oko 120 GWh, zaključujemo da elektroprivrede godišnje, po osnovu razlike između kupovne i prodajne cijene, zarađuju oko 5 miliona KM.

Stoga se nadamo da će prvi Zakon koji reguliše oblast obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, nakon 19 godina čekanja, biti prekretnica u političkom i ekonomskom razmišljanju vladajućih struktura. Još jednom podsjećamo na ekonomski i politčki interes Federacije Bosne i Hercegovine, te privredne mogućnosti koje se stvaraju ukoliko se na primjeren način, kako je to već uređeno u većini evropskih i svjetskih zemalja, uredi sektor obnovljivih izvora u Federaciji BiH.

S poštovanjem,

Predsjednik Udruženja

Emir Avdić

Sektor obnovljivih izvora u FBiH: Investitori 19 godina bez uređene zakonske regulative

Članovi Asocijacije proizvođača električne energije iz obnovljivih resursa „APEOR“, domaći i strani investitori, koji su u sektor obnovljivih izvora u Federaciji Bosne i Hercegovine do sada uložili preko 100 mil. KM, nezadovoljni su zbog površnosti usvojenog Zakona o korištenju obnovljivih izvora enegrije i efikasne kogeneracije. Naime neke oblasti, od strateškog interesa za razvoj ovog sektora, i dalje su pod znakom pitanja, a uređivat će se pravilnicima. O ovome, te trenutnoj situaciji u sektoru obnovljivih izvora u Federaciji BiH, govorilo se na redovnoj Skupštini „APEORA“, koja je održana 21.11.2013. godine.

Napominjeno da vladajuće strukture, kako prethodne tako i aktuelne, iako svjesni činjenice da FBiH obiluje obnovljivim resursima za proizvodnju električne energije, ne čine ništa kako bi se na adekvatan način iskoristili ti potencijali.

Tako se neiskorišteni hidropotencijal u FBiH, u malim hidroelektranama (instalisani kapacitet do 10 MW) procijenjuje na oko 400 MW, sa procijenjenom godišnjom proizvodnjom od oko 1.430 GWh, dok se u velikim hidroelektranama (sa instalisanim kapacitetom većim od 10 MW) potencijal procjenjuje na oko 2.000 MW, sa procijenjenom godišnjom proizvodnjom od oko 6.000 GWh. Vjetropotencijal se procjenjuje na oko 1.500 MW, sa mogućom godišnjom proizvodnjom od oko 3.500-4.000 GWh. Potencijal iskorištenja solarne energije na kreće se od 970 do 1.380 kWh/m² površine solarnog kolektora. Podaci za teritoriju BiH za solarnu energiju pokazuju da je prosječno trajanje insolacije 2.071 sat, a oko 70 posto se stvara od aprila do septembra

Ovakav neiskorišteni potencijal obnovljivih izvora nema ni jedna država regije, niti Evropske unije. Stoga je prava šteta da vladajuće strukture do danas nisu prepoznale mogućnosti koje ovaj sektor pruža: razvoj stranih i domaćih investicija, te mogućnost pokretanja cijelokupne privredne aktivnosti na teritoriji Federacije BiH. Tome u prilog govori činjenica da ne teritoriji Federacije BiH egzistiraju dva elektroprivredna preduzeća: Elektroprivreda BH d.d. Sarajevo, koja raspolaže sa proizvodnim kapacitetom od oko 1.700 MW (70 % neobnovljivi izvori, 30 % obnovljivi-velike hidroelektrane) i Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar, koja raspolaže proizvodnim kapacitetom od oko 900 MW (100 % hidroelektrane).

Zakonska regulativa sektora obnovljivih izvora u FBiH

Sektor obnovljivih izvora u Federaciji BiH nije bio zakonski uređen u periodu od 1995. do 2002. Godine. Nadležene institucije 2002. godine donose Odluku o metodologiji utvrđivanja razina otkupnih cijena električne energije iz obnovljvih izvora instalisane snage do 5 MW. Bio je to prvi zakonski akt, kojim se započelo uređivanje sektora obnovljvih izvora u Federaciji BiH.

Akt se primjenjivao sve do kraja 2011. godine kada na snagu stupa Uredba o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, koja je po prvi put na ozbiljan način pristupila uređenju sektora obnovljvih izvora. Treba napomenuti da je Uredba donesena polovinom 2010. godine, a počela se primjenjivati u 2012. godini. Uredba, kao akt, predstavljala je dobru osnovu za daljnu razradu zakonskih akata kojim bi se preciznije regulisao sektor obovljvih izvora.

Međutim, akti koji su naknadno napravljeni uveli su pravu pometnju u sektor obnovljvih izvora, veću nego što je prije toga bila. Nadležne institucije, koje su bile zadužene za provedbu Uredbe, na opšte iznenađenje donijele su odluke koje su bile veoma destimulacijske po daljno ulaganje u ovaj sektor. Tako je ulaganje u hidro i vjetropotencijal u potpunosti onemogućeno, zainteresovani investitori ograničeni su da na teritoriji jedne opštine mogu imati samo jedan proizvodni objekat, čija će se proizvodnja podsticati. Primjeri takvih odluka nisu zabilježeni nigdje u Evropi, čak i svijetu. Sve ovo radilo se na veoma netransparentan način, bez konsultacija sa stručnom zajednicom i dostave materijala na uvid prije nego što ih usvoje, kako je to praksa u uređenim zemljama koje su opredijeljene unaprijeđenju stranih investicija i promociji korištenja obnovljivih izvora.

Na sreću ili nesreću, imajući u vidu način na koji se sektor obnovljvih izvora počeo uređivati, Ustavni sud Federacije BiH je 19.06.2012. godine Uredbu o korištenju obnovljvih izvora energije i efikasne kogeneracije proglasio neustavnom. Nezanemarivši nesagledive posljedice, koje bi momentalno stavljanje van snage Uredbe prouzrokovalo, ostavio je nadležnim institucijama rok od šest mjeseci da zakonom urede ovu oblast. Međutim Vlada Federacije BiH i nadležno ministarstvo nisu u ostavljenom roku donijeli zakon, iako je to od njih zahtijevano presudom. Stoga je Ustavni sud Federacije BiH 17.04.2013. godine donio Rješenje o neizvršenju presude Ustavnog suda, vezanu za Uredbu o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije.

I pored navedenog, Parlament FBiH tek 11.09.2013 godine konačno donosi Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, sa odgodom primjene od 6 mjeseci. Drugim riječima, zakon će se početi primjenjivati tek polovinom marta 2014. godine, pod uslovom da vladajuće strukture, nakon 19 godina, konačno počnu raditi svoj posao u ovom sektoru. Podsjećajući na ulaganja od preko 100 mil KM u ovaj sektor, ističemo činjenicu da je u pomenutom periodu (19 godina) sektor obnovljivih izvora bio samo nepunu godinu dana regulisan na način koji je primjeren njegovom potencijalu, odnosno u skladu sa svim potencijalima koji isti pruža za razvoj kompletne Federacije BiH.

Na primjeru obnovljivih izvora ogleda se cjelokupna politička i ekonomska situacija u Federaciji BiH. Dok zemlje Evropske unije, ali i one iz regiona, već niz godina poduzimaju krupne korake u ispunjavanju zacrtanih ciljeva iz poznate direktive 20/20/20 ( 20% potrošnje električne energije do 2020. godine treba da bude iz obnovljivih izvora), u Federaciji BiH se ubrzano, svjesno ili nesvjesno, radi na tome da do 2020. godine budemo daleko ispod razine EU i regiona, sa maksimalnim udjelom od 2 % potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora. Ovakav odnos apsurdan je što zbog činjenice da Federacija BiH obiluje obnovljivim izvorima energije, što zbog toga što EU obiluje fondovima koji su namijenjeni za unaprijeđenje korištenja obnovljivih izvora koje, zbog nepostojanja zakonske regulative, potencijalni investitori ne mogu iskoristiti.

Nadamo se da će prvi Zakon koji reguliše oblast obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, nakon 19 godina čekanja, biti prekretnica u političkom i ekonomskom razmišljanju vladajućih struktura. Stoga još jednom podsjećamo na ekonomski i politčki interes Federacije Bosne i Hercegovine, te privredne mogućnosti koje se stvaraju ukoliko se na primjeren način, kako je to već uređeno u većini evropskih i svjetskih zemalja, uredi sektor obnovljivih izvora u Federaciji BiH.

Ovim zakonom bi pokazali domaćoj i stranoj javnosti, koja sa nestrpljenjem iščekuje njegovu primjenu, da smo konačno spremni da u punom kapacitetu prihvatimo ozbiljne investitore koji imaju namjeru da ulažu u Federaciju BiH i na taj način pokušaju pomoći ionako nezavidnoj privrednoj situaciji. Adekvatnom suradnjom sa stručnom zajednicom smatramo da se može izraditi veoma kvalitetno zakonsko rješenje koje bi poslužilo kao primjer, ako se želi prosperitet Federacije BiH.

Napominjemo da je sektor obnovljivih izvora jedini industrijski sektor u kojem se, poslije eksploatacionog vijeka (u ovom slučaju koncesionog perioda), postrojenja vraćaju u vlasništvo davaoca koncesije, Kantona ili Federacije BiH. To znači da ukoliko to želimo, možemo bez ulaganja za 30-50 godina dobiti postrojenja vrijedna nekoliko milijardi KM, te tokom njihove izgradnje i eksploatacije zaposliti na hiljade radnika.

Upravo zbog toga iznenađujući je odnos zakonodavne i izvršne vlasti prema ovom sektoru, te činjenica da se spriječava njegov razvoj i iskorištavanje potencijala koje posjeduje.

Istina o naknadi za poticaj razvoja obnovljivih izvora

U javnosti se stvorila pogrešna slika o naknadama za razvoj obnovljivih izvora, koja se prikupljaju od krajnjih potrošača električne energije u Federaciji BiH a prikazani su na računima za električnu energiju. Stoga koristimo ovu priliku da na istinit način prezentiramo stvarne podatke. Kao što je poznato kategorija domaćinstava iz grupe potrošača je najosjetljivija socijalna grupa potrošača, te smo na osnovu dostupnih zvaničnih podataka naparavili kratku analizu “uticaja naknada na povećanje računa za utrošenu električnu enegriju za kategoriju potrošača iz grupe domaćinstva“. Analiza je pokazala da prosječno domaćinstvo mjesečno, na operativnom područiju JP Elektroprivreda BiH d.d.Sarajevo, potroši oko 260 kWh (oko 39 KM), dok na operativnom područiju JP Elektroprivreda HZHB domaćinstva prosječno troše oko 350 KWH (oko 55 KM).

Naknada koja se nepunu godinu dana skupljala od krajnjih potrošača a za potrošače iz kategorije domaćinstva iznosila je 0,001 KM po utrošenom kWh, odnsono na mjesečom nivou dodatno je opterećavala račun za električnu energiju za 0,26 KM ili 0,67 % (domaćinstva na operativnom područiju JP Eelektroprivreda BH d.d. Sarajevo) i 0,35 KM ili 0,64% ( domaćinstva na perativnom područiju JP Elektroprivreda HZHB d.d.d Mostar). Smatramo da iznosi naknade ne predstavljaju nikakvo posebno opterećenje za potrošače ako imamo u vidu sve benefite koje nam iskoprištavanje obnovljvih izvora donosi.

Otkup električne energije iz obnovljvih izvora po garantovanim cijenama

Zbog nedovoljne informisanosti u javnosti se stvorila pogrešna slika da oni koji investiraju u obnovljive izvore energije imaju ogromne prihode, kao i da svoja ulaganja vrate u roku od nekoliko godina, a ostatak koncesionog perioda koriste za ubiranje ekstra profita. Činjenica je da period povrata ulaganja u hidro i vjetropostrojenja u prosjeku iznosi od 9-12 godina, što nije kratak period, imajući u vidu da period otkupa električne energije po garantovanim cijenama u Federaciji BiH traje 12 godina i koncesioni period na koji su postrojenja dobijena (u FBiH maksimalni koncesioni period je 30 godina). Treba napomenuti da je zakonodavac definisao formiranje otkupne cijene za proizvedenu električnu energiju iz obnovljvih izvora. Garantovana cijena se formira iz dvije stavke: referentna cijene dvije elektroprivrede u FBiH + nakanada za razvoj obnovljvih izvora. Referentna cijena po definiciji označava prosječnu proizvodnu cijenu električne energije i trenutno za Federaciju BiH iznosi oko 8,1 pf/kWh. Razlog ovako niske proizvodne cijene leži u činjenici da se već decenijama nisu izgradila nikakva nova, a strara postrojenja koja su izgrađena prije više od 25 godina su se davno otplatila. Razliku između referentne i garantovane otkupne cijene (koja se kreće u rasponu od 12,38 do 92 pf /kWh) pokriva se iz naknada prikupljenih od krajnjih potrošača. Interesantno je napomenuti da elektroprivrede otkupljuju električnu energiju iz obovljvih izvora po cijeni od 8,1 pf/kWh a istu tu energiju prodaju krajnim potrošačima u prosjeku za 14 pf/kWh i više. Ako se uzmu u obzir troškovi distribucije, koji nisu veći od 2 pf/kWh, dobije se da elektroprivrede na svakom proizvedenom i preuzetom kWh iz obnovljivih izvora, ostvaruju ekstra profit od 4 pf. Po ovakvom načinu obračuna dolazi se do zaključka da elektroprivrede ne trebaju ni graditi nove objekte, jer bez da ulažu finansijska sredstva na osnovu drugih mogu zarađivati. Ako se pretpostavi da se trenutno u FBiH iz postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora koja se nalaze u privatnom vlasništvu godišnje proizvede oko 120 GWh, dolazi se do zaključka da elektroprivrede godišnje po osnovu razlike između kupovne i prodajne cijene zarađuju oko 5 mil. KM.