-TopSLIDEKultura

Antropocentrizam: Definicija, korijeni i utjecaj na okoliš

ANTROPOCENTRIZAM

Ideja da su ljudi centralna bića uništava okoliš, međutim, u njoj se možda krije i spasonosno rješenje

Antropocentrizam je ideja da je čovjek centralno ili najznačajnije biće koje postoji na Zemlji. Ova riječ ima korijene u starogrčkom jeziku — anthrōpos znači “ljudsko biće”, a kéntron “centar”. Iz antropocentrične perspektive, sva bića i objekti su vrijedni samo onoliko koliko doprinose ljudskom opstanku i užitku.

Pohlepe ljudi, koliko velike toliko i male, u vidu bešćutnog antropocentrizma, dovele su do klimatskih promjena, oštećivanja ozonskog omotača, uništavanja prašuma, trovanja vode i zraka, porasta broja izumrlih vrsta, velikog broja šumskih požara, pada bioraznolikosti i mnogih drugih ekoloških kriza diljem svijeta.

Međutim, neka istraživanja pokazuju da antropocentrizam nije toliko loš. Zapravo, međugeneracijski pristup može proizvesti etički zdrave komunikacijske strategije koje djeluju u korist okoliša. Mjere koje se danas poduzimaju u cilju zaštite interesa i kvalitete života ljudi mogle bi imati koristi za okoliš sada, ali i u budućnosti.



Osnovne informacije o antropocentrizmu
– Antropocentrizam je ideja da su ljudi najznačajnija bića na Zemlji i da su sve druge životinje, biljke i predmeti važni samo ako su značajni za ljudski opstanak ili ukoliko ljudima pružaju zadovoljstvo.- Preferiranje pripadnika vlastite vrste je učestao slučaj u životinjskom, a možda čak i u biljnom svijetu.- Antropocentrizam je izazvao užasan niz globalnih ekoloških problema. Međutim, ukoliko nadahne ljude da čuvaju i obogate okoliš za dobrobit ljudi u budućnosti, antropocentrizam može biti pokretačka snaga.- Antropomorfizam (pridavanje ljudskih osobina životinjama, biljkama, pa čak i objektima) proizašao je iz antropocentrizma, i može biti odličan alat za organizacije i aktiviste pri zagovaranju zaštite okoliša. Međutim, treba ga koristiti s oprezom.


Korijeni antropocentrizma

U svojoj najznačajnijoj knjizi “O porijeklu vrsta” (1859), Charles Darwin tvrdi da kada je riječ o borbi za opstanak, svako biće na Zemlji smatra sebe i svoje potomke najvažnijom karikom.

Ljudi su životinje, a od sredine dvadesetog vijeka istraživanja životinjskog altruizma — žrtve koje životinje podnose za dobrobit drugih — pokazuju da mnoge životinje daju poseban status ne samo sebi i svom potomstvu, već i pripadnicima svoje vrste općenito.

“Konspecifičnost” je izraz koji naučnici koriste za “pripadnike iste vrste”. Brojni su primjeri altruizma životinja (koje nisu ljudi), na primjer mungosi donose hranu i vodu starijim i bolesnim mungosima. Čimpanze dijele hranu međusobno, ali i sa ljudima, svojim genetski bliskim rođacima. Vampirski šišmiši povraćaju krv kako bi dijelili obroke sa onima koji tog dana nisu našli hranu.

Mnoge manje inteligentne životinje također preferiraju pripadnike svoje vrste. Kad gladuju, neke amebe (mikroskopske, jednoćelijske životinje) spajaju se sa konspecificima u višećelijski organizam, koji je sposobniji za razmnožavanje.

Istraživanja pokazuju da i jedna biljka preferira život sa pripadnicima svoje vrste. Eupatorium adenophorum (konopljuša porijeklom iz Meksika i Srednje Amerike) najradije raste uz konspecifike. Sve to upućuje na obrazac: dok su ljudi antropocentrični, E. adenophora su E. adenoforocentrični. Mungosi su mungosocentrični, amebe su amebocentrične, i tako dalje.

Koliko god „vrstacentrizam“ bio prisutan u prirodi, priče o stvaranju koje su prisutne u različitim religijskim tekstovima su pretvorile urođenu ljudsku sklonost u problem planete.

U Enciklopediji psihologije i religije, antropologinja Stacey Enslow s Univerziteta Purdue primijetila je da su “kršćanstvo, judaizam i islam religije koje imaju izuzetno antropocentričan stav”.

Što se tiče ekologije, ova vjerska uvjerenja o antropocentrizmu mogu biti dobra i loša — dok sa jedne strane stav o ljudskoj „dominaciji“ podrazumijeva pravo na iskorištavanje, on podrazumijeva i odgovornost za zaštitu i očuvanje.

Antropocentrizam i environmentalizam

Godine 1962. knjiga “Tiho proljeće” autorice Rachel Carson otkrila je kako su neumorni pokušaji da se priroda pokori za korporativnu i privatnu korist doveli mnoge biljne i životinjske vrste do izumiranja. Knjiga je tako uspješno ukazala na sramotu ljudi koji “ratuju sa okolinom” da je inspirisla moderni pokret za zaštitu okoliša.

U svom svjedočenju Pododboru Senata Sjedinjenih Američkih Država 4. juna 1963. godine, Carson je uspješno preokrenula percepciju antropocentrizma, iz razarajuće sile, što su dokazala njena istraživanja, u silu koja se može koristiti za borbu za okoliš. Pozvala je Pododbor da djeluje ne samo iz brige za Zemlju, već u ime ljudi koji se oslanjaju na blagodati Zemlje.

“Zagađenje okoliša štetnim materijama veliki je problem savremenog života. Na zrak, vodu i tlo ne oslanjaju se samo stotine hiljada vrsta životinja i biljaka, već i sam čovjek. U prošlosti smo često zanemarivali ovu činjenicu. Sada svjedočimo bolnim podsjetnicima da naši nepažljivi i destruktivni postupci ulaze u ogromne cikluse Zemlje i sa vremenom nam se vraćaju donoseći opasne posljedice.”

Sa upozorenjima poput “donosimo opasnost sebi”, Carson je uspješno pretvorila antropocentrizam u oružje sa kojom se može boriti protiv problema koje je stvorio.

“Zeleni marketing” kroz antropomorfizam

Prema Merriam-Webster rječniku, antropomorfizam (od starogrčkog anthrōpos za “ljudsko biće” i morphē za “oblik”) znači “prikazivanje onoga što nije ljudsko u ljudskom obliku ili sa ljudskim osobinama.”

Općenito, antropomorfizam može ići ruku pod ruku sa antropocentrizmom za stvaranje „zelenog“ marketinga. Sjetite se Medvjeda Smokeyja i njegovih prijateljskih upozorenja o šumskim požarima. 1944. godine Vijeće za oglase se kladilo da će antropomorfizam učiniti reklamu Šumske službe SAD-a nezaboravnom. Sedamdeset sedam godina kasnije, jasno je da su bili u pravu.

“Bambijev efekt”

Bio Walt Disney borac za zaštitu okoliša ili ne, on je možda bio i najuspješniji u primjeni antropomorfizma za te ciljeve.

Basnu “Bambi” napisao je austrijski pisac Felix Salten (pseudonim koji je koristio bečki književni kritičar Siegmund Salzmann) i kao roman ovo djelo je objavljeno 1923. godine. Danas se Saltenov “Bambi” često predstavlja kao prvi roman o zaštiti okoliša. Čak i da jeste tako, nisu sve životinje Saltenove šume bile slatke. Zapravo, vrebali su i jeli jedni druge.

Gotovo 20 godina kasnije, Walt Disneyeva adaptacija “Bambija” prikazuje priču o izuzetno umiljatom mladom jelenu i njegovim podjednako slatkim šumskim prijateljima. Neki od njih su imali neobično dugačke trepavice, nalik ljudskim. Svi su se neizmjerno voljeli. Samo je lik “Čovjeka”, koji tokom animiranog filma nikada nije prikazan, bio bezdušan i spreman da ubije. Dok su životinje podsjećale na ljude, čovjek koji uništava nevinost i sreću je bio gotovo neljudski.

Glasine, koje nikada nisu bile potvrđene, su da je Disneyjev prikaz Čovjeka ukorijenjen u njegovom preziru prema lovcima i lovu. Čak i da se to jednog dana pokaže tačnim, daleko od toga da Disneya možemo nazvati borcem za zaštitu okoliša. Zapravo, on je možda čak išao toliko daleko sa antropomorfizmom da je propustio priliku da prenese važnu poruku Saltenovog romana.

Da bismo zaista razumjeli zaštitu okoliša prvo moramo razumjeti da veliki dio životinjskog carstva čine oni koji jedu i oni koji će biti pojedeni. Kad nema dovoljno onih koji jedu, populacija onih koji trebaju biti pojedeni može postati prevelika da bi je prirodno stanište moglo izdržati.

Ljudi (“oni koji jedu”) uvijek su lovili, te iza sebe imamo dugu historiju konzumacije mesa divljači. Ekolog Aldo Leopold, koji je bio zabrinut zbog prenaseljenosti jelena na području Wisconsina, je 1924. godine pozvao državu da promijeni lovačke propise. Budući da su državni zakoni dozvoljavali samo lov na mužjake jelena, Leopold je tvrdio da bi se zapravo trebale loviti ženke i mladunčad, čime bi se brzo i humano prorijedila stada. Zakonodavci ga, međutim, nisu poslušali. Moguće je da su se bojali bijesa glasača, ako bi godinu dana od prikazivanja animiranog filma “Bambi” donijeli zakone koji bi ugrozili živote teladi i njihovih majčica.

Savremeni antropomorfni mitovi

I danas antropomorfizam koriste marketinški stručnjaci koji rade za organizacije koje se bore za očuvanje okoliša i njegovih blagodati. Takav pristup je dobro potkrijepljen istraživanjima.

Moć ljudskih očiju

Prema istraživanju kineskih naučnika koje je objavljeno u recenziranom časopisu Frontiers in Psychology, kupci preferiraju “zelene” proizvode na kojima ima slika očiju koje podsjećaju na ljudske.

Šume mangrova i cekeri sa ljudskim osobinama

Kao što je predstavljeno u recenziranom časopisu DLSU Business & Economics Review, istraživači Katoličkog univerziteta Atma Jaya u Indoneziji sproveli su dvije studije o utjecaju antropomorfizma na potrošačke navike.

Prva studija je sprovedena da se dokaže da li davanje ljudskih osobina mangrovom stablu može pomoći kampanji za spašavanje ovog drveća, te je uključivala četiri različita plakata. Na dva plakata tekst je upozorio da 40% šuma mangrova u Indoneziji nestaje kao posljedica ljudskih aktivnosti i da ove šume štite obalu od cunamija.

Na druga dva plakata, lik po imenu Tetak Mangrove je bio taj koji je ukazao na ovaj problem. U jednom, Tetak Mangrove bio je visoko, snažno, krupno i dobrodušno stablo. U drugom je plakao i molio za pomoć.

Ispitanike su više uvjerila dva plakata sa likom tetka Mangrova, od onih sa jasnim činjenicama.

U drugom istraživanju Katoličkog univerziteta Atma Jaya, istraživači su dizajnirali ceker sa ljudskim očima, ustima, rukama i nogama. Više od običnog cekera, onaj sa ljudskim atributima uvjerio je ispitanike da nose svoje cekere kada idu u kupovini, umjesto da se oslanjaju na plastične kese koje mogu kupiti u prodavnici.

Osjećaj krivnje pokreće

U recenziranom časopisu Sustainability, naučnici Univerziteta za nauku i tehnologiju u Hong Kongu iznijeli su rezultate triju anketa kojima su nastojali ispitati vezu antropomorfizma i akcija koje su pozitivne po zaštitu okoliša.

Rezultati svake ankete su pokazali da ispitanici koji “na prirodu gledaju u antropomorfnom smislu osjećaju krivnju zbog degradacije okoliša, te poduzimaju više koraka bi ga zaštitili.”

Loša strana antropomorfizma u marketingu

Korištenje antropomorfizma u borbi protiv strašnih učinaka antropocentrizma može imati svoje nedostatke. Kao što pokazuje naučna literatura, pridavanje ljudskih osobina jednoj vrsti može dovesti do toga da se ona spasi, ali možda na račun drugih životinja koje su važnije za ekosistem. To možda čak može i umanjiti prirodne resurse za očuvanje te regije.

Ponekad su rezultati antropomorfizma jednostavno katastrofalni. Na primjer, sedamdesetih godina prošlog vijeka japanska animirana serija sa umiljatim rakunom sa brojnim ljudskih osobinama po imenu Rascal dovela je do toga da se oko 1500 rakuna mjesečno uvozilo u Japan da budu kućni ljubimci.

U stvarnosti, rakuni nisu nužno slatki i umiljati. Mogu biti opasni, a njihovi zubi i kandže su zastrašujuće. Kao što je opisano u magazinu The Smithsonian, razočarane porodice u Japanu pustile su svoje rakune u divljinu, gdje su se razmnožavali tolikom brzinom da je vlada morala pokrenuti skupi program za iskorjenjivanje ove vrste u cijeloj zemlji. Program nije uspio. Rakuni sada žive u Japanu kao invazivna vrsta, raznoseći ljudsko smeće i uništavajući usjeve i hramove.

Najbolji primjer antropomorfizma

Vrhunac antropomorfizma može biti ideja o Zemljinim sistemima koji zajedno čine osjećajno biće koje održava povoljne uvjete za život na Zemlji. Koncept je 1970-ih osmislio ekscentrični britanski hemičar i klimatolog James Lovelock, koji je usavršio svoje ideje u saradnji sa američkom mikrobiologinjom Lynn Margolis. Prikazali su to osjećajno biće kao majčinsku figuru i nazvali je “Geja”, prema starogrčkoj božici koja je bila oličenje Zemlje.

Godinama su se naučnici u mnogim disciplinama složili sa Lovelockom i Margolis da Zemljini sistemi ponekad jako dobro održavaju međusobnu ravnotežu. No, ponekad regulacija nije uopšte dobro urađena. U međuvremenu, nijedan naučnik nije otkrio konačan dokaz za postojanje inteligencije nalik na Geju. Sve u svemu, većinom hipotezu o Geji podržavaju ljudi koji nisu naučnici.

Očigledna prihvaćenost antropocentrizma i antropomorfizma kao nečega što je normalno, pokazuje nam da otvoreno kritikovanje sklonosti ljudi da sebe vide kao najvažnije biće nije svrsishodan način za spašavanje okoliša iz trenutnog opasnog stanja koje je zapravo prouzrokovao čovjek. Sa druge strane, korištenje antropomorfizma kao „zelenog“ oružja protiv slijepog antropocentrizma moglo bi biti.


Izvor: Threehugger

S engleskog prevela: Amina Hujdur, Prometej.ba

Izvor fotografije: Nick Pickles / Getty Images

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close