-TopSLIDEKultura življenjaLifestyle

Antonio Topalović – Potrebno početi graditi svoj život sada i odmah, ne čekati bolje vrijeme

“Potrebno je mlade poučiti da život može biti ljepši i kvalitetniji od onoga kojeg su do tada živjeti. To ne znači da on nije bio dobar i kvaliteta, ali znači da se uvijek, zahvaljujući trudu i naporu, može postići nešto više i bolje”.

Antonio Topalović po zanimanju je diplomirani pedagog te uskoro magistar pedagogije Univerziteta u Sarajevu. Svoje temeljno obrazovanje stekao je u Usori gdje je rođen i odrastao. Trenutno živi, radi i studira u Sarajevu. Preddiplomski studij pedagogije završio je na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu te Fakultetu za psihologiju i edukacijske znanosti Univerziteta Jyväskylä u Finskoj. Zaposlen je u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II u Sarajevu gdje radi kao voditelj programa za razvoj politika zaštite maloljetnika i projekt koordinator u području obrazovanja. 

Odlazak na studije u inostranstvo 

Kako je tekao tvoj put odlaska na studije u inostanstvo? Zašto si se za to odlučio?

– Kada studirate odgojno-obrazovne znanosti, a posebno komparativnu pedagogiju ili međunarodno obrazovanje, često čujete rečenicu: „Finska ima najbolji obrazovni sustav…u Finskoj žive najsretniji ljudi… „ i svaki puta mi je ta rečenica zvučala kao farsa, ali u isto vrijeme budila ideju i želju da ju posjetim i studiram u toj zemlji. Jednog zimskog prijepodneva  profesorica me je pozvala u ured i rekla da imamo izvrsnu suradnju s jednim univerzitetom u Finskoj te me pozvala da se prijavim na ponuđeni program. Sam proces apliciranja je bio, kako to Finci inače i rade, jako jednostavan i brz. Aplikaciju sam pripremio za nekoliko sati, dok je nakon par dana došla obavijest o tome da sam primljen na program, kao i potvrda o tome da sam dobio stipendiju koja je pokrivala školarinu, osiguranje, smještaj, troškove života te mjesečni džeparac.

Nakon završenog procesa apliciranja uskoro mi je bio dodijeljen student tutor te podrška iz Ureda za strane studente koji su svojim savjetima i informacijama uveliko pomogli u pripremi i dolasku u ovu hladnu skandinavsku državu.

Studij u Finskoj 

Kako je tekao proces školovanja u inostranstvu?

– Kada dolazite u Finsku, dakako da je važno da se pripremite za velike hladnoće i čest mrak koji je karakterističan za ovaj dio svijeta, a osoblje univerziteta će rado priskočiti u pomoć tako da je jedno od uvodnih predavanja bilo upravo o odijevanju u Finskoj jer…život bez rukavica i kape je ovdje nemoguć.

Budući da je program omogućavao veliku fleksibilnost i interdisciplinarnost, imali smo mogućnost izabrati veliki broj kolegija s različitih fakulteta i instituta. Ja sam prilikom izbora najveći fokus stavio na kolegiju o partnerskom nasilju, savjetovanju te međunarodnoj obrazovnoj politici, što mi je omogućila sudjelovanje na različitim vježbama i aktivnosti, posjetama i grupnim diskusijama sa studentima iz cijelog svijeta. Posebno bih izdvojio kolegij koji sam slušao pod vodstvom prof. dr. Hanne Posti, o obrazovanju i globalnom razvoju te ulozi Europske unije u kreiranju obrazovnog prostora. Posebno zadovoljstvo je bilo međunarodno okruženje u kojem smo učili i istraživali, ali i cijeli grad i društveno funkcioniranje ide u prilog teze s početka intervjua, o tome da je ovo zaista zemlja s najboljim obrazovnim sustavom i sretnim ljudima. Iako, sreća je kulturalno uvjetovana i drukčije ju razumijevamo, ali on je kao takva prisutna među tim ljudima. 

Šta su glavne prednosti sistema u kojem si se školovao?

– Studentski život se prilično razlikovao od onoga u Sarajevu, a posebnu razliku bih izdvojio funkcionalne sustave podrške studentima, od smještaja i prehrane do biblioteke, studentskih službi i svega ostaloga što često u Sarajevu ne funkcionira ili je kao takvo sporo. Velika digitalizacija svakako prati finski sustav i oni s tim nemaju problema. Također, kao posebnu zanimljivost bih izdvojio stažiranje iz područja specijalnog obrazovanja koje sam radio u Jyväskylä Teacher Training School  gdje sam pod vodstvom izvrsnih mentora mogao uvidjeti posebnosti obrazovanja djece migranta i drugih nacionalnih manjina, djece različitih socio-ekonomskih, razvojnih i zdravstvenih pozadina. Napose, rad u takvom okruženju jača snage i kapacitete svakoga od nas, što se danas prelijeva na posao koji radim. 

Želi započeti znanstvenu i akademsku karijeru 

Imaš li neke neostvarene ciljeve i ambicije?

– Budući da sam trenutno zaposlen i radim u izvrsnom kolektivu gdje mogu razvijati svoje potencijale i učiti puno novih stvari, smatram da sam postigao prvi poslovni cilj kojem sam težio. No, moram biti iskren i reći da iako sam zadovoljan trenutnim poslom, moja velika ljubav je dakako znanost kojoj bi se volio više posvetiti.

Želio bih u narednom periodu upisati doktorski studij i započeti znanstvenu i akademsku karijeru. Trenutno sam u pronalasku odgovarajućeg programa i mentora za ovaj poduhvat, što najvjerojatnije podrazumijeva ponovni odlazak iz Bosne i Hercegovine, bar na nekoliko godina. Najveći izgledi su da će nastavak mog obrazovanja biti u nekoj od skandinavskih zemalja, u prvom redu Norveškoj, koja zbog dobrih uvjeta i kvalitetnih programa se nalazi na vrhu ljestvice mojih želja.

Vjeruje da se u Bosni i Hercegovini može napraviti pozitivna promjena 

Na koji način BiH društvo, država i državne institucije na uspješne, obrazovane mlade ljude kao što si ti?

– Najčešće ne zauzimam stav o odnosu mene i Bosne u Hercegovine, no, kada to želim učiniti najčešće se nalazim između kontinuuma ljubavi s jedne strane i ogorčenosti s druge. Nisam netko tko sotonizira i smatra da je sve u ovoj državi loše, daleko od toga. Ali sam netko tko je doživio da ta ista država ne poštuje svoje stanovnike i ne podržava ih u njihovom nastojanju da učine nešto dobro za zajednicu.

Vjerujem da se u Bosni i Hercegovini može napraviti pozitivna promjena, jedna od zanimljiv priča je dakako i Konrad Adenauer Alumni klub pri Predstavništvu Konrad Adenauer Fondacija u Bosni i Hercegovini, čiji sam član, koja okuplja profesionalce, bivše stipendiste, u zajedničkim aktivnostima jačanja bh. društvenih i drugih struktura. Svijetli primjeri postoje i dobri su, no, mislim da je nezahvalno govoriti o tome treba li otići ili ostati. To treba biti odluka svakog od nas, samo njegova. Znate, ukoliko u BiH ne postoji infrastruktura i uvjeti za bavljenje nečim, ne smatram niti mudrim niti patriotskim ostati ovdje i staviti na „pauzu“ svoj život. Pandemija covida 19 je puno toga stavila na pauzu ili izbrisala iz naših života te zauzimam stav da je potrebno početi graditi svoj život sada i odmah, ne čekati bolje vrijeme, već pronaći (ili ga stvoriti). 

Nužno je poučiti mlade da kvalitetan život ne znači privilegija bogatih ljudi, već da je to nešto što svatko od nas zaslužuje 

Da si u odlučujućoj poziciji moći u BiH, šta  bi mijenjao u našem društvu? 

– Prije svega bih kroz kurikulume u školi uključio sadržaje o kvaliteti života i življenja. Smatram nužnim poučiti mlade da kvalitetan život ne znači privilegija bogatih ljudi, već da je to nešto što svatko od nas zaslužuje. Potrebno je mlade poučiti da život može biti ljepši i kvalitetniji od onoga kojeg su do tada živjeti. To ne znači da on nije bio dobar i kvaliteta, ali znači da se uvijek, zahvaljujući trudu i naporu, može postići nešto više i bolje. 

Nužno je motivirati mlade da uče i studiraju te vjerujem da se obrazovanjem postižu najjače promjene u društvu. Ne postoji praksa ni uvjerenje koje se ne može oblikovati ili promijeniti obrazovanjem, iako ponekad zvuči indoktrinirajuće, njegova vrijednost je neizmjerna i ne može ga ništa zamijeniti. 

Poruka mladima u BiH? 

– Moja poruka je ujedno i moj životni moto, a to su riječi poznatog austrijskog psihijatra, Viktora Frankla, koji je nakon užasa koncetracionih logora rekao: „Iz ruševina se najbolje vide zvijezde“ te nastavio „život u svakom trenutku ima smisla“. Upravo praćeni ovim riječima, želio bih sebi, ali i čitateljima poručiti da život bez obzira kako nam se činio u nekom trenutku, bio u rasulu ili savršenom redu, ima važnu lekciju koju nas treba naučiti. To ne znači da ćemo se pomiriti s patnjom i mirno sjediti, upravo suprotno, svom snagom i voljom cijelog svog bića, pohrliti, zagrliti svoj život i reći mu: „Smisao života razlikuje se od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, i iz sata u sat. Ono što je važno, dakle, nije smisao života u cjelini, nego specifičan smisao života osobe u određenom trenutku.“

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

Politicki.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close