Anto Zirdum: OSOBNA NEOVISNOST UMJESTO SLOBODE
(opservacija o mogućim efektima pandemije i vakcinacije)
Neovisnost ne postoji ali se stalno treba boriti za nju, često je naglašavao Sabahudin Hadžijalić u više tekstova. Neosporno je da je ekonomska neovisnost pojedinca (i svih pojedinaca) preduvjet slobode, filozofi bi rekli slobode od ali ne i slobode za…. U filmu Švedska teorija ljubavi, govori se o kultu neovisnosti koje je u određenom trenutku nametnut kao vrhunaravna vrijednost i osobitost njihova stila života, koja pokazala što se događa kada pojedinci i to veliki broj njih postanu OVISNI OD NEOVISNOSTI.. Pojam slobode, a on spada u najosnovnije filozofske kategorije, nigdje nije spomenut.
Naravno, sve je to nekako vezano s pravima žena, pa onda pravima djece, pa onda pravima starih osoba i malo pomalo učinilo to društvom samodostatnih i samozaljubljenih (narcisoidnih) pojedinaca koji kao takvi mogu opstojati jer se radi o društvu obilja i dok to obilje postoji.
Budući je postojeća ljudska civilizacija determinirana stvaranjem svih mogućih vrsta ovisnosti, cijeli pokret za neovisnički stil života uhvaćen je u tu apsurdnu matricu opće tendencije koja nužno mora dovesti do ovisnosti o neovisnosti. Tada nastaju deformiteti u kojima se izbjegava i ona elementarna prirodna međuovisnost jer je nekome palo na pamet da pravi banke sperme i slične banke koje ovisnicima prodaju umjetnu oplodnju.
Neovisne žene proberu sebi spermu pogodnog partnera (njegova pogodnost je pohranjena u baze podataka) a neovisni muškarci masturbiraju i svoju želju za potomstvom supstituiraju pohranjivanjem sperme u banke sperme, a praktično žive sami u udobnosti svoje neovisnosti.
U međuvremenu pojavljuje se Internet i društvene mreže te omogućuje jednu ugodnu međuovisnost, kako to u filmu kaže poljski sociolog Zygmunt Bauman koji ne vodi sreći nego jednom besmislu života ispunjenog beskrajnom dosadom individua, koje navodno imaju neki svoj identitet, (virtualni) a izgubili su sposobnost realnog suživota.
U mojoj mladosti mladi bračni parovi su napuštali zajednice sa svojim (muževim ili pak supruginim) roditeljima iz puste želje da mogu goli hodati po kući tj. malom stanu. A kada bi se odvojili vrlo brzo bi ih stiglo stotine problema da im nije ni palo na pamet da goli hodaju po stanu ili svojoj kući, jer bi stan trebalo plaćati a za kući vraćati kredit. Tako su nastajale urbane konglomeracije pune minijaturnih porodica (muž, žena i maksimalno dvoje djece). I taman kada se mislilo da ne može doći do dalje atomizacije tj. cijepanja svjedočimo da se brakovi masovno razvode a u novije vrijeme sve je više ledika, odnosno starih cura i starih momaka,, koji zapravo ni ne pomišljaju na brak i zajednice formalnog tipa ozakonjene vjenčanim listom ili pak vjenčanjem u crkvi koje ne može poništiti nitko do pape a i on za velike pare.
Ako su neovisne osobe puno više nego dostatne same sebi, može se povjerovati da će one lakše podnijeti pandemisjke efekte. Opskrbit će se maskama, dezinfekcijskim sredstvima, vitaminima, rezervom antibiotika, utvrditi u ljušturi svoje neovisnosti i čekati da dođu vakcine i da sve prođe. Ako su ovi ovisnici od neovisnosti toliko fokusirani na sebe i doista toliko samodostatni njima neće teško pasti odsutnost drugih (druge) osoba, a vala neće imati ni obzira prema drugima, pa ni svojim bližnjima. Zbog toga ne treba čuditi da mladi ovisnici bezobzirno prenose zarazu na svoje roditelje, djedove i bake, sve poradi toga što se ne mogu žrtvovati jer je njima trenutačno zadovoljstvo ispred života u sretnom ozračju i okruženju; raspoloženje ustupilo mjesto iskrenim emocijama, osobne želje i lični interes postavljene iznad općeg dobra, dobit iznad dobrobiti ,,,
E ova bezobzirnost suvremenog samoživog, samodostatnog neovisnika, odnosno ovisnika o neovisnosti, dovodi nas do ključnog pojma u naslovu koji upućuje na masovnu zamjenu teza, do slobode, jednog od pojmova o kojemu se najviše filozofiralo u poznatoj povijesti čovječanstva. I sasvim jesno da to nije sloboda nego samovolja, drskost u kojoj se sloboda drugoga i drugih doživljava jako tegobno za vlastiti neovisnički komoditet.
Zato nije neosnovano očekivati da će pandemija covida 19 zadati udarac ovoj sverašireoj devijaciji suvremenog čovjeka, jer će vrlo brzo shvatiti da vakcinisanje pojednica ili povlaštenih skupina nije n ikakva garancija da se njihova neovisna i slobode kretanja željne individua neće zaraziti. Virus se neće staviti pod kontrolu dok ne dođe do masovne imunizacije ukupne svjetske populacije, neovisno od toga što su dijelovi te populacije toliko siromašni da ne mogu osigurati sredstva za imunizaciju i koliko toliko zdravo okruženje (u svakom vidu zdravo).
Sloboda kretanja jeste temelj svih sloboda, ali bezglavo jurcanje po planetu je zapravo iluzorna slika te slobode, tako da nije nikakvo čudo što se virus covid 19 tako brzo raširio baš po cijeloj planeti, jer ovisni od neovisnosti najviše bezglavo tumaraju upravo zato što nisu sposobni vezati se za mjesto u kojemu su oni koji žive s punom sviješću o divnoj ljudskoj međuovisnosti.
Naprosto ljudi moraju shvatiti da ako su stekli neovisnost od tutorskih roditelja, ako imaju zanimanje koje im omogućuju da budu neovisni od političkih moćnika i vlasnika kapitala, ako su izbjegli maltretiranje u braku i žrtvovanje za pomladak to ne znači da su slobodni. Ako čak i jesu (takvih je baš malo) onda su silno usamljeni, i završit će usamljenički, u staračkom domu u koji im neće imati tko doći ni jednom godišnje u posjetu, a uspomene će moći razmijeniti s ljudima koji nemaju uspomena.
I da ilustriram stvarnim primjerom: U nekom zabačenom selu, pa na kraju tog sela žive dvije stare sestre usidjelice. Ostalo je njima neko imanje, Imaju dosta šume koja ne vrijedi baš milijuna maraka ali vrijedi makar 100 000 KM. Žive od socijalne pomoći od (tada kada sam ih ja posjetio bilo je to 30 KM). Pomaže im neka obitelj mlađih ljudi jer se nadaju kako će jednom oni kapitalizirati tu šumu. Obje su stare cure, ali jedna je ipak bila udata neka tri mjeseca. E ta što je bila udana, ona se pravi važna pred onom drugom… Ova druga samo šuti jer nema što ni reći. Očigledno je da nisu obrazovane, a ni nešto posebno inteligentne, ali nisu sakate, nisu grdne, moglo bi se reći da su bile zgodne. No, nekim stjecajem okolnosti one u ono doba ostadoše neovisne, nemaju nikoga svoga i čekaju socijalnu pomoć, dok njihovu šumu siječe kako kome padne na pamet.
